Sva su očekivanja usmjerena na petak kada će izvanredna uprava Agrokora objaviti revizorsko izvješće, u kojem će, kako se čuje od osoba bliskih reviziji, “biti materijala za proučavanje cijeli vikend, a ono što se našlo iznenađenje je i za dugogodišnje revizore”.
No to ne znači da će, kako neki misle, odmah biti posla i za DORH, jer ima li materijala da i on nešto poduzme, tek treba utvrditi. No ipak, napraviti kumulirani gubitak od 15 milijardi kuna koliki je nađen, od čega je polovica u Konzumu, iako još i ne službeno potvrđen, ne može se napraviti samo kroz jednu stavku, nego kombiniranjem više načina podcjenjivanja troškova ili precjenjivanja imovine. Što se točno radilo u Agrokoru, ne zna se, pa ono što možemo iznijeti samo su pretpostavke. Da je, primjerice, bilo namještanja bilance pa onda i računa dobiti i gubitka kroz fakture, zalihe, rezervacije, koncesije, financijske mjenice…
Koncesijska prava
Vrlo je moguće da, primjerice, nije bilo pravodobnog knjiženja ulaznih faktura. Moguće je, naime, da neki troškovi nisu proknjiženi, pa je automatski iskazana i veća dobit. Moguće je i da nisu iskazani pravilno troškovi knjiženja pri ulaganju u imovinu, tzv. kapitalizacija. Agrokor ima niz prehrambenih tvrtki, pa nije isključeno da je precijenjeno stanje zaliha, što onda, naravno, utječe i na ispravak vrijednosti na stavci imovine u bilanci, tj. nije bilo vrijednosnog usklađenja zaliha. Primjerice, nije isključeno da je određenom broju artikala istekao rok trajanja ili neki proizvodi nisu bili više zanimljivi na tržištu pa je trebalo smanjiti vrijednost tih zaliha, a i dalje su se knjižile kao zalihe sa značajnom vrijednosti.
Pa se na taj način imovina napuhavala. Uvijek su u knjigama moguće kombinacije s amortizacijom, tj iskazivanje krivog broja godina, a kako bi se smanjio trošak amortizacije. Nadalje, ako tvrtka ima koncesijska prava na izvorišta, pitanje je po kojoj su cijeni knjižena ta prava. U Agrokorovu slučaju, to se moglo dogoditi s Jamnicom. A nije isključeno da je i to bilo precijenjeno. Vidjet će se i kako je knjižena dugoročna imovina, odnosno je li knjižena po većim iznosima nego što bi trebala. Saznat će se i kako je u bilanci vođeno stanje pokretnina – helikoptera, jahte… Nadalje, pitanje je i koliko se izdvajalo za znane buduće obveze, tj. buduće rizike kroz rezervacije.
Agrokoru su za niz kredita jamstva bile njegove tvrtke, no vjerojatno to nije prikazano kako treba. Brojne zgrade Agrokor, tj. Konzum uzeo je po metodi “sale and lease back”, odnosno tako da je prvo zgradu prodao, a onda je unajmio. Već se govorilo da su cijene tog najma bile precijenjene. Bivša je uprava precijenila i tzv. goodwill tvrtki, odnosno vrijednost koja se temelji na imenu, stručnosti… Iako je pravu vrijednost po toj stavci i teže utvrditi. Ali svakako realna procjena mora postojati. I na kraju, objavljivalo se od samog početka procesa da je velik dio svog poslovanja Agrokor temeljio na financijskim mjenicama. Najveći dio tih mjenica knjižio se kao dug dobavljača, koji su te mjenice unovčili za Todorića, u stvari ga kreditirali, umjesto da je prikazan kao dug Agrokora.
Različite taktike
Revizija će pokazati u petak što se događalo i navodno manipuliralo. No, kako upozorava konzultant Andrej Grubišić, “računovodstveni standardi dopuštaju različite računovodstvene politike, pa je učestalo da se ista poslovna transakcija drukčije knjiži u dvije različite tvrtke”. Mnogi će i reći da, uzme li se pet različitih revizora, njihova bi izvješća bila drukčija. Zato i ne treba odmah financijske kombinacije proglasiti kaznenim djelom. No, kako su predstavnici DORH-a zajedno s revizorima zasjeli u sjedište koncerna još od početka procesa, sigurno već znaju ima li kaznenih elemenata na temelju bilanci. Iako, opet treba ponoviti, napraviti gubitak od 15 milijardi, a da je umjesto njega iskazana dobit, zasigurno za sobom mora povući neku odgovornost. Ako ne od države, onda od kreditora kojima su predstavljeni krivi podaci.
