Nakon što je postignut dogovor između SAD-a i talibana prema kojem se obje strane obavezuju da će okončati rat u Afganistanu koji traje već gotovo 17 godina, postoji mogućnost da se talibani, koji su vladali Afganistanom dok nisu srušeni američkom invazijom 2001. nakon što je Al-Qa’ida izvela napad na SAD, ponovno vrate na vlast. Zbog toga su ženska populacija u Afganistanu te udruge za zaštitu ljudskih i ženskih prava u velikom strahu.
Za vrijeme vladavine radikalne islamističke skupine talibana, koji žele ponovno uspostaviti islamske šerijatske zakone, žene su bile najbrutalnije zlostavljane, kao nikada prije u povijesti islama. Nikad prije u muslimanskoj povijesti nisu žene u Afganistanu bile toliko brutalno zlostavljane kao u to vrijeme, bilo da je riječ o kamenovanju do smrti, strijeljanju ili vješanju, i to najčešće samo zato što im se vidjela peta ili prst na ruci.
Razmišljaju i o odlasku
Žene su u panici nakon postignutog sporazuma, pogotovo one koje su nakon pada talibana počele raditi i sudjelovati u svim segmentima društva u Afganistanu. Jedna od njih je i Rahima Jami, koja radi u afganistanskom parlamentu i koju, umjesto da se veseli miru u Afganistanu, obuzima strah od povratka talibana na vlast. Naime, Jami je još davne 1996. godine, kada su talibanski pobunjenici preuzeli vlast, bila ravnateljica škole i živjela je modernim životom kao i svaka žena na Zapadu. Odijevala se kako je htjela, nosila je kratke suknje, dekolte. Međutim, kad su talibani preuzeli vlast, ona je bila prisiljena napustiti posao i dobila je naredbu da može napustiti kuću samo u burki. Jednog vrućeg dana na tržnici ispod burke izvirila su njezina stopala, nakon čega ju je vjerska policija tukla bičem dok je jedva stajala. Rahima Jami samo je jedna od tisuća žena koje su prolazile pravi pakao i počele razmišljati o odlasku iz zemlje nakon postignutog sporazuma. – Afganistanske žene također žele mir, ali ne pod svaku cijenu. Kad pomislim na to vrijeme kada sam pretučena, radije poželim rat nego takav mir – kazala je Rahima Jami napominjući da nikad neće zaboraviti taj dan. Kao i mnoge afganistanske žene, uvjerena je da će se svaki mirovni sporazum koji talibanima daje dio moći i vlasti stajati slobode žene u Afganistanu.
– Kad dođu na vlast, bit će okrutniji prema ženama nego u prošlosti – istaknula je Jami. – Ne želimo mir koji će pogoršati ženska prava u odnosu na sadašnjost – rekla je Robina Hamdard, voditeljica pravnog odjela Afganistanske ženske mreže, koalicije istaknutih ženskih organizacija koja se financira iz inozemstva. – Nitko ne mora prodavati afganistanske žene zbog potrebe da se okonča krvoproliće. Pokopale smo previše muževa, sinova i braće. Bojimo se da mir koji osnažuje talibane može najaviti novi rat protiv žena, a one ne žele da ih pregovarači zaborave – kazala je Robina Hamdard. U Afganistanu, zemlji s više od 35 milijuna stanovnika u kojoj je dvije trećine stanovništva nepismeno, situacija je teška za sve, ali najteža je za žene. Još za vrijeme islamskog fundamentalizma, koji su talibani nametnuli sredinom 90-ih godina, žene su stavljene u izuzetno nepovoljan položaj. Osim što su bile zlostavljane, bilo im je zabranjeno pohađati škole. Samo jedno od strogih pravila bilo je nošenje burki, a žene koje su se usudile kršiti zakone u većini slučajeva osuđene su na smrt. Kao upozorenje drugima, kazna se izvršavala na javnim mjestima, u većini slučajeva na stadionima. Za vrijeme talibana žene čak nisu smjele same hodati po cesti, osim ako je uz njih bilo muško dijete koje je imalo veća prava od njih. U jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta najčešći problemi žena vezani su uz obiteljsko nasilje, nedostatak prava, tradiciju konzervativne religije i plemenskih vođa koja brani ženama da se zaposle ili napuste dom bez dozvole muških članova obitelji. Ako progovore o obiteljskom nasilju, žene se optužuje da sramote obitelj.
Isto tako, dogovoreni i prisilni brakovi nisu rijetkost, ali što je još gore, nisu rijetkost ni brakovi s djevojčicama. Godine 2009. usvojen je zakon koji predviđa zatvorske kazne za one koji se žene maloljetnicama. Nažalost, žene su u većini slučajeva potpuno ovisne o svojim muževima. Kada ostanu bez njih, životi im postaju još ugroženiji. Udovice slove kao nositeljice nesreće i mnogi Afganistanci izbjegavaju bilo kakav kontakt s njima. Žene se osjećaju bezvrijedno, gube identitet i socijalnu zaštitu, nemaju šansu za novi brak i ne vide perspektivu, a mnoge se nakon smrti supruga odlučuju na samoubojstvo. Rat je Afganistan učinio zemljom udovica. Samo u glavnom gradu Kabulu procjenjuje se da je 80 tisuća žena koje su izgubile supruga, a u cijeloj je zemlji više od tri milijuna udovica.
Bez zakonske regulative
Prema sporazumu talibani će sudjelovati u izvršnoj vlasti i imat će nekoliko ministara u vladi, što je još dodatno uplašilo žene s obzirom na to da oni nikada nisu odustali od strogih šerijatskih zakona. Iako je prošlo više od 17 godina od pada zloglasnog talibanskog režima, afganistanska vlast nikako da regulira zakone kojima bi se žene zaštitile od sumanutog i čestog obiteljskog nasilja. Nacrt zakona postoji, no bivši predsjednik Hamid Karzai nije mogao ili nije htio za svog mandata potpisati nove zakone premda su ih podržala oba doma parlamenta. Zadnje godine svog mandata, 2014., zatražio je izmjene nacrta tog zakona, no analitičari tvrde da je tim izmjenama ograničio prava žrtve. Njegov nasljednik Ashraf Ghani još nije dao zeleno svjetlo zakonu koji bi trebao zaštititi žene i djecu, premda su ga u studenom i prosincu 2016. godine odobrili članovi parlamenta.
Siromaštvo, rana udaja, nedostatak školovanih učiteljica i nedostatak škola samo za djevojke neki su od problema s kojima se suočavaju djevojčice i djevojke. Situacija se ipak promijenila proteklih godina i bilo je mnogo projekata usmjerenih prema ženama. One su pak sve upoznatije sa svojim pravima, spremnije su zalagati se za sebe i ne žele propustiti priliku da se napokon izbore za svoja prava. I sada se žene boje da će nakon postizanja sporazuma s talibanima i povlačenja američkih i vojnika NATO-a u Afganistanu nestati i ovo malo prava za koja su se izborile u proteklom desetljeću.
