Karlovčanku V. N. zatekli smo dok je, s maskom na licu, nešto sadila u svom vrtu uz kuću.
- Da smo razgovarale prije nekoliko dana, zatekli biste me i kako kosim travu, doduše, kosila sam je dva dana, što bih inače napravila u jednome danu, ali nema veze - kaže nam sa smiješkom simpatična i vedra Karlovčanka. I ništa tu ne bi bilo sporno da ova žena 1. travnja nije otpuštena iz karlovačke Opće bolnice kao osoba koja se liječila od bolesti uzrokovane koronavirusom! S uputom da, iako više nema simptome i može van, ostane doma do 21. travnja.
Mjesec dana borbe
Prošlo je gotovo 30 dana otkako je osjetila prve simptome bolesti, još 19. ožujka, kada se javila epidemiologu, da bi nakon testiranja dobila potvrdu da ima COVID-19!
- Inače sam pozitivna osoba pa, eto, valjda me i taj virus zato uhvatio. A gdje me je pronašao, ne znam točno. Prijateljica i ja uplatile smo put u Tursku od 13. do 16. ožujka i nitko nije tražio da se put odgodi. Da jest, ne bismo išle. No kada danas gledam na to, zapravo ne žalim što sam išla i vidjela Tursku; bilo nam je jako lijepo. Na povratku je u avionu bilo oko 160 nas izletnika iz Turske, a samo smo prijateljica i ja bile iz Karlovca; bilo je tu putnika iz Rijeke, Splita, Istre, Slavonije, Zagorja, od svuda. Kada smo sletjeli, u zračnoj luci izmiješali smo se i s putnicima iz zapadne Europe, nismo dobili nikakve upute, poslani smo na "zeleni" izlaz i to je bilo to. No prijateljica i ja same smo se stavile u samoizolaciju. Nakon tri dana dobila sam prve simptome, slične blagoj prehladi - kaže nam sugovornica.
Kako dodaje, imala je samo pola sata u danu povišenu temperaturu, koja nije prelazila 37,5 stupnjeva, tek malo "zastakljene" oči i jedno ju je kratko vrijeme intenzivno boljela glava, potpuno netipično za nju.
- Onda je uslijedilo neobično peckanje grla, slijevanje iz sinusa, što za nas Karlovčane i nije tako neobično. Uzela sam neke domaće, biljne pripravke na bazi meda, što i inače uzimam kada mi se slijeva iz sinusa, i to je stalo. Mislim da sam time pomogla da se bolest na razvije, da ne prijeđe na pluća. No i povišena temperatura i bolovi u glavi, sve je to brzo prestalo. Tek kada sam prestala osjećati okuse i mirise, shvatila sam da sam "zakačila" taj virus - kaže nam žena koja je, zapravo, po statistici spadala u rizičnu skupinu jer je dva puta imala karcinom dojke, 1995. i 2000., kada se borila za život s vrlo invazivnom vrstom karcinoma, prošla kemoterapije i zračenja.
- Preživjela sam dva vrlo teška karcinoma, rat, doživjela stečaj firme u kojoj sam radila, a sada i koronu. Uvijek sam, u svim nedaćama, razmišljala da je sve to za ljude, a da ja imam još puno planova i da se moram izboriti za život; tako sam mislila u 40-ima, kada sam oboljela od karcinoma, tako mislim i sada, sa 65 godina i s koronom - dodaje nam sugovornica uz smijeh.
Kaže za sebe da je, zapravo, prava štreberica, da poštuje pravila, posebno savjete liječnika. Koliko je bila odgovorna, govori i to da se sama, bez ičijeg upozorenja, samoizolirala. Srećom, njezina je prijateljica na testiranju bila negativna.
-U bolnici sam bila tjedan dana, otpuštena sam 1. travnja. Tamo mi je dva puta porasla temperatura, ali ne više od 37,2, a kako i inače imam apneju i ponekad "zaboravim" disati dok spavam, imala sam kisik po noći zbog apneje, a ne zbog korone. Dobivala sam lijek za malariju, pila sam Sumamed, tri su mi puta slikali pluća. Cijelo sam se vrijeme u bolnici osjećala dobro; šetala sam se po sobi, pročitala tri knjige, napričala se s doktorima. Sa mnom je, primjerice, u bolnici bila puno mlađa žena, ali ona je imala mnogo gore simptome od mene. Sve je to individualno. Ono što me možda spasilo, da sam imala tako blage simptome bolesti, jest i moj stav prema zdravlju još od kada sam preboljela karcinom. Pazim na zdravlje i na imunitet, koji jačam domaćim pripravcima. I bez obzira na to što mi nije bilo svejedno, važno je imati pozitivan stav. Uglavnom, jedva sam dočekala da idem kući. Živim sama u kući s okućnicom i mogla sam biti izolirana i nikoga ne ugrožavati, a biti u udobnosti svoga doma - kaže nam simpatična sugovornica.
Rasplakala me pažnja susjeda
Za nekoliko će dana na serološko testiranje, što smatra važnim za proučavanje bolesti.
- Društvena sam osoba i najviše mi je nedostajalo društvo, prijateljice, to da mogu zagrliti svoju djecu. Susjedi su mi donosili hranu pred kuću, šogorica mi je kupovala lijekove, zovu me prijatelji. No rasplakalo me kada me iz Njemačke, u kojoj radi, nazvao suprug moje mlade susjede. Ona mu je rekla da sam se razboljela i on me zabrinuto nazvao, a zapravo me i ne poznaje. To me toliko dirnulo da sam plakala - kaže nam sugovornica.
Inače, V. N. je jedna od 28 osoba koje su oboljele na području Karlovačke županije, a među kojima je njih desetero izliječeno.
