Gotovo osam sati više od 100 policajaca u srijedu je po Splitu i okolici tragalo za Branimirom Čaletom, optuženikom za teško ubojstvo trudne djevojke, Ukrajinke Ane Kitaeve. U spektakularnom bijegu, kakav se ne viđa često, Čaleta je u srijedu u 12.10 pobjegao dvojici pravosudnih policajca koji su ga vezanog lisicama sprovodili u kombi pravosudne policije nakon sudskog ročišta kako bi ga vratili u zavor na Bilicama. Kada im se otrgnuo i pobjegao, pravosudni policajci su ispalili nekoliko hitaca u zrak. Potraga za optuženim ubojicom trajala je do 20.30. kada je uhićen na području Poljuda. A kako je Čaleta pobjegao, je li imao pomagača, gdje se tih osam sati skrivao te što se dogodila s lisicama, koje mu nisu bile na rukama kada je uhićen, pitanja su na koja bi se trebalo odgovoriti tijekom istrage koja će sigurno uslijediti. Antonela Lolić, glasnogovornica PU Splitsko-dalmatinske jučer se zahvalila građanima koji su policiji dojavljivali informacije o Čaleti, s obzirom na to da je policija odmah nakon njegovog bijega javnosti dala njegov opis. Prema njezinim riječima, za sada nema dokaza da je Čaleti netko pomogao prilikom bijega, a on sam možda će objasniti što ga je na to ponukalo.
Osim policijske istrage, provodi se i istraga unutar zatvorskog sustava, što je do za sada rezultiralo privremenom suspenzijom dvojice pravosudnih policajaca kojima je Čaleta pobjegao. Istražuje se je li bilo kakvih sigurnosnih propusta, s tim da će bez sumnje glavno pitanje u tom djelu priče biti zašto je kombi pravosudne policije bio parkiran izvan ograde sudskog parkirališta? Ana Svalina, upraviteljica splitskog zatvora jučer je kazala da je Čaleta bio vezan lisicama te je pojasnila da je u jednom trenutku te lisice odbacio i otrčao. Kazala je i da je bio vezan sukladno sigurnosnoj procjeni, prema kojoj su mu ruke bile vezne prema naprijed, dok mu noge nisu bile vezane niti su, kazala je Ana Svalina, trebale biti. S obzirom na to da je Čaleta uspio pobjeći, iako samo na nekoliko sati, sigurnosnih propusta bez sumnje je bilo, smatra dr. sc. Tonći Prodan, stručnjak za sigurnost.
- Po ovome što je dostupno iz medija čini mi se da je došlo do nedosljednog provođenja unaprijed propisanih sigurnosnih procedura. Do toga najčešće dolazi zbog rutine koja s vremenom uzrokuje manjak pažnje i koncentracije. To vam je kao ona stara poslovica da od struje ginu najviše električari. Tako i u ovom slučaju zatvorenik pobjegne upravo pravosudnim policajcima. Jasno je da oni nisu mogli pucati prema njemu ili pored njega odnosno kako je uobičajeno u takvim slučajevima - u noge, ali mogli su za njim potrčati ili ga slijediti vozilom. No, to su već problemi sustava. Pravosudni policajci trebali bi biti dobro plaćeni i utrenirani ljudi sa strašno dobrom fizičkom agilnošću i istančanim instinktima. Oni trebaju imati i zavidan intelektualno-psihološki nerv, pratiti gestikulaciju zatvorenika, procjenjivati njegovo ponašanje i uvijek razmišljati dva koraka unaprijed o najgorem mogućem scenariju. To ovdje očito nije bio slučaj - kaže Prodan. Smatra da se kod Čalete ideja o bijegu rodila zbog krivo parkiranog kombija pravosudne policije. Kombi je bio parkiran izvan službenog parkinga suda odnosno van zaštitne ograde visoke dva metra. Pravilo je da se optuženici za teška kaznena djela, koje se dovodi iz zatvora, kombijem pravosudne policije doveze na stražnji ulaz suda. Nakon toga vozač otvara ogradu, parkira vozilo i zatim opet zatvara ogradu do kraja ročišta. Ovaj put to nije bio slučaj, jer da se to poštovalo, Čaleta zasigurno s lisicama na rukama ne bi mogao preskočiti željeznu ogradu i otrčati.
- Pravosudni policajci očito su zbog prirode posla imali dulji neposredni kontakt s bjeguncem, a priča se i da se u zatvoru na Bilicama ponašao uzorno i pristojno. To je bilo sasvim dovoljno da oni u njega steknu povjerenje, a k tome treba dodati i onu klasičnu frazu kojom su se zasigurno vodili i policajci: "To se nama neće dogoditi, to se događa samo u američkim filmovima". Ova situacija samo je alarm da sigurnosni sustav treba poboljšati i u njega uložiti - kaže Prodan. S druge strane, splitski psihijatar dr. Ivan Urlić smatra kako je bjegunac uspio emocionalno izmanipulirati policajce vjerojatno zlorabeći međusobni odnos povjerenja i njihovu inertnost. Tako je, kaže, zavrijedio nešto blaži sigurnosni tretman kojeg je na posljetku i iskoristio.
- Teško je za povjerovati da je on planirao bijeg. Vjerojatnije je da mu se ta misao rodila kad je uvidio mogućnost za takav pothvat. Radi se o čistom biološkom instinktu za slobodom koji je u njemu proradio - odnosno iracionalnom adrenalinu i izostanku svijesti o mogućim konzekvencama zbog zlodjela kojeg je napravio. Kako je prethodno znao da mu prijeti dugotrajni zatvor, mislio je da više nema što izgubiti po logici 'ako prođe - prođe'. To je tipično ponašanje teških kriminalaca sa sociopatskom strukturom ličnosti koji ne pokazuju empatiju prema žrtvama, zajednici ili bilo kome drugome već su hladni, lišeni emocija, vješti manipulatori kojima percepcija ne dopušta realan pogled na svijet, odnosno činjenicu da su počinili teško kazneno djelo i time drugome nanijeli fizičku ili duševnu bol. Njegova je svijest na razini malog djeteta. Svi mi imamo instinkte, ali zrelim bićima nas čini samokontrola i društvene norme, a kod sociopata toga nema. Njegov pogled na svijet vrlo je prizeman i površan- kaže psihijatar Urlić.
