Ruski predsjednik Vladimir Putin započeo je intenzivnu diplomatsku kampanju kojoj je krajnji cilj okončati šestogodišnji rat u Siriji i pokrenuti proces brze obnove razrušene i opustošene zemlje. Od početka ovoga tjedna u Sočiju je ugostio neke ključne igrače koji bi mu mogli biti presudna pomoć u ovome procesu. U ponedjeljak je u crnomorskom ljetovalištu bio sirijski predsjednik Bashar al-Assad, a dva dana poslije Putin je na istom mjestu ugostio iranskog predsjednika Hassana Rouhanija i njegova turskog kolegu Recepa Tayyipa Erdoğana. Vrijeme između dolaska gostiju Putin je iskoristio za telefonsku diplomaciju, a nazvao je saudijskog kralja Salmana, izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i Donalda Trumpa.
Kao rogovi u vreći
Putin je u svim ovim razgovorima krenuo od teze da su se nakon silnog ratovanja u Siriji stekli uvjeti za ozbiljan rad na mirovnom procesu. Assad mu je obećao da se neće protiviti slobodnim izborima i demokratizaciji zemlje, Islamska država je poražena, a sirijska oporba toliko je oslabljena i rascjepkana da više nema nikakvih kapaciteta da pruži oružani otpor bilo kome.
S druge strane, Putin je potpuno svjestan da bez velikih regionalnih igrača neće moći doći do rješenja koje će na dugi rok držati vodu. Sve ovo ozbiljne su pripreme za kongres koji će se održati u Moskvi sljedećeg mjeseca, a kojemu je cilj uspostaviti nacionalni dijalog između raznih političkih frakcija u Siriji. U planu je i izrada nacrta novoga ustava.
Za sada Putin “izviđa” u kojoj su mjeri stajališta njegovih potencijalnih partnera u ovome dijalogu nespojiva i kontradiktorna. Nakon razgovora s Erdoğanom sigurno mu je postalo jasno da turskog predsjednika ne zanima ništa drugo nego da Kurdi budu isključeni iz svih pregovora i aranžmana. Rouhani pak želi da američke trupe koje se nalaze na sjeveroistoku Sirije odu kući, a Netanyahu da se iz Sirije povuče iranska Revolucionarna garda.
Kina kao ključni igrač
Sirijska oporba optužuje Putina da minira mirovni proces pod okriljem UN-a, koji se u osnovi nije maknuo od početka. Vjerojatno je pitanje trenutka kada će se u Putinovu shemu uključiti i Kina koja je sve vrijeme potiho radila na unapređenju odnosa s Damaskom tako da neki analitičari danas tvrde da bi upravo Peking mogao biti ključni igrač mirovnom procesu, a osobito u obnovi zemlje.
