OK, kamera je u redu, nema problema. Ali snimaj samo prema sjevernokorejskim zgradama, ne snimaj prema nama. I bez pretjerano naglih pokreta, kameru drži vidljivo, da bude jasno kako u ruci nemaš neko oružje. Vidiš onog sjevernokorejskog stražara preko, na vrhu stepenica njihove zgrade? On te prati pogledom i budi siguran da će reagirati ako osjeti da mu je nešto sumnjivo, govorio mi je Chang, pripadnik KCIA-e, južnokorejske obavještajne službe, koji me je posljednji put prije godinu dana pratio u Panmunjomu na granici Južne i Sjeverne Koreje. Prije negoli sam dobio dozvolu snimiti nekoliko fotografija, morao sam mu predati kameru na pregled, a polje snimanja bilo je strogo ograničeno.
Sada upravo taj isti Panmunjom, bivše selo, a sada teško utvrđena vojna postaja s obje strane u demilitariziranoj zoni kod 38. paralele, dolazi ponovo u žarište svjetske javnosti. Upravo će se tu, u žestoko čuvanoj zgradi s južnokorejske strane granice uskoro dogoditi povijesni susret Kim Jong-una i Moon Jae-ina, lidera dviju Koreja koje su, tehnički, još uvijek u ratu.
Prvi put na jugu
Bit će to, ako se doista dogodi, prvi put u povijesti da jedan sjevernokorejski lider nogom kroči na područje juga, preko demarkacijske linije. Planirano je da se susret dogodi u Kući mira, grandioznoj palači namijenjenoj za susrete na najvišoj razini, sagrađenoj pedesetih godina, samo nekoliko stotina metara od čuvenih “baraka za pregovore” pokraj kojih posebno trenirani sjevernokorejski i južnokorejski vojni policajci gledaju nepomično jedni druge, oči u oči. Svi su oni majstori tekvondoa, korejske borilačke vještine, jer su “duge cijevi” zabranjene na tom području, a broj pištolja ne prelazi stotinu sa svake strane.
Kuća mira relativno je prostrana dvokatnica, a središnja konferencijska sala nalazi se na prvom katu. U prizemlju je press-centar i mala sala za sastanke, dok se na drugom katu nalazi još jedan prostor za manje konferencije vojnih dužnosnika. Iako se nalazi na južnokorejskom tlu, tehnički se Kuća mira tretira kao svojevrsno neutralno područje i vjerojatno je to razlog zbog kojeg je Pyongyang odabrao upravo ovo zdanje za summit dvojice lidera.
Ovo je treći put da se vođe dviju zemalja sastaju licem u lice, a oba su se prijašnja interkorejska summita odigrala u Pyongyangu, u vrijeme Kim Jong-ila, prethodnika i oca sadašnjeg sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una, i to 2000. i 2007. godine.
Za ovaj, treći interkorejski summit, koji bi po svemu sudeći mogao pokrenuti stvari s mrtve točke i dovesti do nekog oblika suradnje dviju zemalja, nije bilo šanse da se održi u Seoulu. Razlog je jednostavan: “raketni Kim”, kako ga zove američki predsjednik Trump, smatra da samo jedan grad može biti prijestolnica ujedinjenih Koreja, i to – Pyongyang.
Imajući u vidu tenzije koje su rasle tijekom protekle godine, kao i jedinstvenu mogućnost da se otvore pregovori s Kim Jong-unom, Južna Koreja šutke je progutala gorku pilulu i dopustila Sjevernokorejcima da sami, na području juga, izaberu lokaciju sastanka.
Detalji budućeg sastanka i teme o kojima će se na njemu raspravljati za sada su obavijeni velom tajnosti. No nema sumnje da će sve ići u smjeru obnavljanja suradnje na poluotoku, vrlo vjerojatno uključujući i obnavljanje rada industrijske zone Kaesong koja se nalazi na području Sjeverne Koreje i u kojoj rade sjevernokorejski zaposlenici, no tvornice su u vlasništvu južnokorejskih tvrtki koje ujedno i osiguravaju prodaju te neophodna novčana sredstva. Ova zona zatvorena je već godinu dana, po nalogu Kim Jong-una koji je preko noći “protjerao” južnokorejske vlasnike, ali i ostao bez znatnih deviznih prihoda. Ipak, pregovori u Panmunjomu samo su uvod u vjerojatno najznačajniji susret godine, ako ne i desetljeća, koji će se dogoditi do svibnja.
Američki predsjednik Donald Trump pristao je na prijedlog Kim Jong-una o sastanku licem u lice kako bi se napokon, ako ne riješili, a ono počeli rješavati problemi između dviju zemalja koji već prijete prerastanjem u nuklearni sukob. Naravno, nema sumnje da bi Sjeverna Koreja u tom nuklearnom ratu bila poražena i potpuno uništena, a vrlo je izgledno i da bi na samom teritoriju SAD-a odjeknulo nekoliko nuklearnih detonacija s milijunima žrtava.
Sada je ta faza odnosa između dvojice lidera, američkog i sjevernokorejskog, očito završena stvar. Još prije nekoliko mjeseci jedan drugog su obasipali javnim uvredama i prijetnjama, a sada iznose vrlo odmjerene izjave, važući svaku riječ. Nema sumnje da stabilizacija stanja na Korejskom poluotoku i smirivanje stanja koje je balansiralo na rubu otvorenog sukoba odgovara i Trumpu i Kimu. S jedne strane Kim će susretom s američkim predsjednikom i službeno biti svrstan u prvu ligu svjetskih državnika, ali i učvrstiti svoju poziciju kod kuće.
Sjeverna Koreja prije nekoliko mjeseci već je izdala propagandni film u kojem prikazuje kako je njen nuklearni arsenal toliko jak da Amerikanci mole da ih se primi na sastanak i dogovor kako SAD ne bi bio uništen. Kim sada može svojim građanima pokazati da je upravo tako. S druge strane, Trump ima prvoklasnu priliku pokazati se vještijim i umješnijim od svih svojih prethodnika koji su problem Sjeverne Koreje godinama gurali pod tepih. Trump, za kojega su tvrdili da o vanjskoj politici nema blage veze, ako postigne dogovor s Kimom, vjerojatni je budući dobitnik Nobelove nagrade za mir.
Žestoka politička trgovina
Naravno, pregovori neće biti ni kratki ni lagani, a susret u svibnju, za koji tek treba utvrditi vrijeme i mjesto, bit će samo prvi korak u postizanju kakvog-takvog rješenja. No jedno je sigurno: Trump će tražiti “denuklearizaciju” Sjeverne Koreje, napuštanje njezina nuklearnog i raketnog programa. Koliko će doista uspjeti u tome, ostaje vidjeti, no Kim Jong-un prvi je put potvrdio da je spreman pregovarati o svom nuklearnom arsenalu. Do prije samo nekoliko tjedana stav Sjeverne Koreje bio je da rakete i nuklearne bombe nisu i ne mogu biti predmet bio kakvih razgovora niti su oni žeton u bilo kakvoj igri pogađanja.
Iza zaokreta u Pyongyangu i Washingtonu sasvim sigurno stoji Kina. Situacija je za Sjevernu Koreju danas prilično drugačija nego prije samo godinu dana kada se promijenila američka administracija. Donald Trump uspio je nametnuti znatno strože sankcije Sjevernoj Koreji, ali i prisiliti Kinu na njihovo poštivanje, čime je Sjevernoj Koreji presječena ili bar prilično stegnuta “pupčana vrpca” koja ju je održavala na životu. Čak je i izvoz sjevernokorejskog ugljena u Kinu znatno smanjen čime je sjevernokorejska riznica prilično presušila. Kim je mogao ustrajati na svom inatu i riskirati potpuno financijsko urušavanje države ili ipak početi s omekšavanjem odnosa prema vanjskom svijetu. Odabrao je drugo rješenje, ali tek nakon što je nuklearni i raketni arsenal dovršen čime je dobio jake adute u budućim pregovorima. Dobio je ono čime će u pregovorima zasigurno trgovati. A trgovina će zasigurno biti teška i žestoka. Ne treba sumnjati da će Trump, kao biznismen, pokušati izvući sve što se izvući u pregovorima može.
