Islamska država, Kalifat, ISIS ili ISIL, sasvim je sigurno najstrašnija teroristička organizacija stvorena u 21. stoljeću. Brutalna silovitost kojom se poluorganizirana skupina nevoljnika prikupljenih s različitih strana svijeta kako bi vratili Bliski istok u društvenu organizaciju nalik onoj iz srednjeg vijeka zgranula je cijeli svijet. Zločini organizacije koju je osnovao Abu Musab al-Zarqawi, a vodio Abu Bakr al-Baghdadi, od početka su bili monstruozni. Rušenje povijesnih spomenika, ubijanje ‘nevjernika i izdajica’, progon cijelih naroda poput Jazida, ubijanje talaca odrubljivanjem glava, sve često i pred objektivima čega god je bilo pri ruci, bilo je nešto za što smo mislili da nepovratno pripada 20. stoljeću. No, užas Islamske države sezao je puno dalje od televizora u dnevnoj sobi ili stranica portala koji su emitirali vijesti iz zauzetih dijelova Sirije i Iraka. ISIL je bila prva teroristička organizacija/država koja je shvatila da putem društvenih mreža može svoje zastrašivanje širiti praktično po cijeloj zemaljskoj kugli.
Ali i više od toga, lakše nego ikad, putem društvenih mreža mogla se obavljati regrutacija iz praktično nepreglednog bazena razočaranih u svijetu, ako već ne zadrtih vjerskih islamskih fundamentalista. Osim regrutacije boraca, društvene mreže služile su ISIL-ovcima i za regrutaciju žena. Kakav je odnos po islamskom šerijatu prema ženama može biti, znamo, no začudno nemali je broj djevojaka, pa i s ovih prostora, svejedno otišao na Levant u potrazi za borcem ISIL-a čijim bi suprugama postale. O tome govori ovaj film Timura Bekmambetova, kazaško-ruskog filmaša s nekoliko vrijednih i neobičnih djela. I Profil je neobičan film koji pripada podžanru trilera, trilerima računalnog ekrana gdje je cijela priča ispričana na računalnom zaslonu. Na takav je način Bekmambetov zamislio adaptirati knjigu francuske novinarke Anne Erelle U koži džihadista, koja je napisana po istinitim događajima koje je novinarka prošla radeći priču o ISIL-ovskom regrutiranju djevojaka preko društvenih mreža, piše Večernji list. Žanr dopušta da redatelj miješa stvarne dokumentarne i režirane dijelove pa kada se oni dopune stvarnim dijalozima likova te odglumljenim scenama snimljenima smartphoneima ili nekim drugim gadgetom koji se danas koristi za postavljanje videa na TikTok ili neku društvenu mrežu, trebao bi se kod gledatelja dobiti osjećaj da je ‘unutra’, odnosno priča bi ga postupno trebala usisati.
I moguće je da se to i dogodilo onima koji su s Islamskom državom dolazili u neposredan ili barem vrlo blizak dodir, barem virtualnim putem. No, bez obzira na to, riječ jest o doista šokantnom sadržaju koji ovaj film pokazuje iako su u njemu užasi koji su karakterizirali Islamsku državu prikazivani tek onoliko koliko je potrebno da se na njih podsjetimo. Anna Erelle, kojoj su u filmu promijenjeni ime i nacionalnost, postala je Britankom Amy Whittaker, doista jest kao novinarka stupila u kontakt s borcem ISIL-a, čiji je zadatak bio regrutirati djevojke po svijetu putem društvenih mreža i povezanih pomagala poput Skypea. Prije toga godinu je već dana radila priče o europskim džihadistima. No, sada je riječ o nečemu drugom, naizgled ne previše ozbiljnom. Trebalo je napraviti priču o regrutaciji djevojaka za ISIL. Napravila je lažan društvenomrežni profil pod imenom Mélodie koji je u filmu neznatno promijenjen u Melody, izrazila interes, ‘lajkala’ stranice povezane s Islamskom državom i čekala.
Nije se činilo da bi se iz svega moglo izroditi nešto ozbiljno osim interesantne medijske storije, jer, na kraju krajeva, oni su tamo negdje na Bliskom istoku, a ona na sigurnom u Francuskom. Bez obzira na omjer muslimanskog stanovništva, tada, 2014. godine, nije bilo nekih naznaka da bi ISIL-ovci mogli svoju ruku protegnuti i do Europe. Bilo je prilično pogrešno tako misliti, saznat će Anna, nakon što upozna Abu Bilela za kojeg se ispostavlja kako je istinski džihadist koji se po svijetu za svoje ideje bori posljednjih 15 godina. Bilel, u filmu ga glumi Shazad Latif, bio je idealan za njezin projekt koji je trebao donijeti saznanja zbog čega mlade Europljanke podlegnu monstruoznoj ISIL-ovoj ideologiji te dati bolji uvid u način na koji razmišljaju ISIL-ovci. Anna koju pod imenom Amy u filmu glumi Valene Kane, koja umjesto u Parizu sjedi u Londonu, shvatit će ubrzo kako se njezina priča okrenula protiv nje jer se kroz virtualni odnos putem Skypea i sama našla u situaciji da počne gubiti povjerenje samu u sebe te ispravnost razmišljanja da je Islamska država doista zlo. Obrazac je bio jasan, ISIL-ovci su vrebali mlade, neiskusne i slabije obrazovane djevojke te nastojali ostvariti s njima što izravniji kontakt, putem Skypea ako je moguće.
Koliko je to opasno, Anna je uvidjela i sama jer Skype može nehotično otkriti neki detalj koji bi razotkrio stvarni njezin identitet, no isto tako otvara vrata komunikaciji putem koje islamist može plasirati svoju priču o boljem životu u Islamskoj državi koja nije tako strašna te je samo izraz volje potlačenih. Korak po korak, Anna se približavala Bilelu, ali i mogućem odlasku u ISIS. Sve je završilo u Amsterdamu, iz kojeg je trebala otići u Tursku i dalje na Levant. I tu je shvatila da postaje preopasno. Poslije je francuska novinarka otkrila da je na nju bačena fetva, morala je promijeniti adresu, živjeti pod policijskom zaštitom, no s pričom je postigla puno. Napravljena su neka važna uhićenja, došlo se do novih spoznaja o unutrašnjoj organizaciji ISIL-a, kako počinje život dobrovoljaca kada konačno stignu u Islamsku državu. Film Profil već je samom ovom pričom intrigantan, redateljev je odabir podžanra u koji će priču smjestiti drukčiji, ne znamo bi li bila bolja šira dramatizacija, no sasvim sigurno ima visoku vrijednost zbog priče koju nosi. Čini se, ipak, kako je se Bekmambetov trebao više držati te izbjeći pokušaj dublje personalizacije iz koje se najprije čini kako je Anna/Amy i filmu u priču ušla jer joj je trebao novac za stanarinu ili da se s računalnim aplikacijama ne snalazi najbolje. I s ove vremenske udaljenosti, i sam je film snimljen 2018. godine, nije se izgubio dojam o opasnosti cijelog pothvata, što je osnovna vrijednost Profila koji sada u kinima gledamo putem distributera Editusa.
