Vulkan Etna na Siciliji je opet aktivan, nedaleko prijeti i Vezuv. Ali i erupcija koja je uništila Pompeje bi bila tek novogodišnji vatromet ako se probudi neprimjetni, a zapravo najopasniji vulkan Europe kod Napulja.
Ma koliko se pisalo i znalo o glasovitim vulkanima na jugu Italije, do najopasnijeg - neki ga uvrštavaju čak u kategoriju "supervulkana" Europe - može se doći i javnim prijevozom. Jer, leži praktično u predgrađu Napulja, piše Deutsche Welle.
To ne znači da to mnogi čine, jer se on ne zove uzalud Campi Flegrei - na starogrčkom bi to značilo "Goruća polja". Vlada buka kao u nekoj tvorničkoj hali, neprestance ključa, a nad tim poljem se vije smrdljiva para koja zaudara po pokvarenim jajima. Ali inače, čitavo područje je razmjerno ravno i nimalo ne izgleda toliko prijeteće kao Vezuv koji se uzdiže dvadesetak kilometara istočnije. No stručnjake zapravo manje brine Vezuv, koliko upravo ta smrdljiva polja. Jer s ovog mjesta bi mogla izbiti upravo nepojmljiva katastrofa. Za usporedbu: mnogo toga se zna o izbijanju Vezuva godine 79. kada su uništeni Pompeji i Herculaneum. Geolozi su izračunali da je u toj erupciji izašlo oko četiri kubična kilometara stijenja i lave iz zemljine utrobe i uništilo sve živo oko sebe. Ali geolozi znaju da su i Campi Flegrei već jednom eksplodirali prije nešto manje od 40 tisuća godina. A u toj eksploziji nije izašlo četiri, nego 350 kubičnih kilometara lave i stijenja! Ostaci od te erupcije su nađeni i na obalama Crnog mora i srcu Rusije...
Tržnica izašla iz mora
Još u osamdesetima se vidjelo da se na Campi Flegrei nešto opasno događa. Tlo se u razmjerno kratkom razdoblju podiglo za gotovo dva metra i tu nije trebao neki stručnjak da bi se to vidjelo. Bolje rečeno, ne veći stručnjak od sedamdesetogodišnjeg napuljskog ribara Maria koji nam priča: ribari su se svojim brodicama nasukali na pijesak prije nego što su dospjeli na mjesto gdje su još do prije kojeg dana pristajali. Već odavno postoje dvije razine luke i tamo gdje su prije pristajali ozbiljni brodovi, sada stoje tek barkice. Iz mora su izašle čak i ruševine starorimske tržnice koje su stoljećima bile pod vodom - sada su oko nje kafići i restorani. Zemlja se neprestance tresla i stalno se osjećalo kako ispod površine "kuha", sjeća se i Marina koja je tada bila tek djevojčica. Ali kao što je počelo, tako se u osamdesetima tlo primirilo. Zašto, to ne zna nitko. Takvo uzdizanje tla često je pokazatelj skore erupcije, objašnjava nam Thomas Walter, ali problem je: nitko točno to ne može znati. Walter je njemački geolog i jedan je od mnogih koji proučavaju vulkane na jugu Italije. U opservatoriju Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju u Napulju čitavo je mnoštvo ekrana na kojima se neprestance promatra i mjeri sve što se događa s tamošnjim vulkanima. Mjeri se temperatura, pomaci, analiziraju se plinovi... Ništa ne prolazi neopaženo, makar jedno pitanje uvijek ostaje otvoreno: kada će opet doći do erupcije?
Hoće li ipak...
Walter nam kaže: "S vulkanima je kao s ljudima, trebate znati njihovu povijest da bi ga doista poznavali. Svaki vulkanski sustav je drugačiji i između Vezuva i Flegrejskih polja leže svjetovi." U osnovi, naravno da je to uvijek pomicanje zemljanih ploča između kojih onda prodre usijana lava. Nije ni sporno da je uzdizanje tla česti pokazatelj skore erupcije: pisano je kako je starorimska erupcija Vezuva također počela tako da su tadašnji građani prvo ostali bez vode. Jer, zemlja se uzdigla i prvo uništila rimski vodovod. Cijeli članak možete pročitati OVDJE.
