Eureka! Uzviknuli su Šveđani sredinom siječnja kad je njihova nacionalna rudarska kompanija LKAB na području Kirune otkrila više od milijun tona rijetkih oksidiranih minerala. Najveće je to nalazište mineralnih izvora u Europi, a da su uzbuđeni, nisu skrivali ni direktor LKAB-a Jan Mostrom, ali ni tamošnja ministrica energetike Ebba Busch.
- Elektrifikacija, samodostatnost Europske unije i njena neovisnost od Rusije i Kine počet će u ovom rudniku - rekla je ministrica Busch, dok je direktor Mostrom pojasnio kako je otkriće njegove tvrtke "iznimno važna sastavnica za proizvodnju ključnih sirovina koje su apsolutno neophodne za zelenu tranziciju". A na što su točno rudari naišli? O rijetkim zemnim elementima se radi, koji se trenutačno u Europi ne iskapaju nigdje, a u predviđa se da će u budućnosti biti posebno važni za proizvodnju električnih automobila te obnovljivu energiju. Riječ je, zapravo, o metalima koji u periodnom sustavu elemenata imaju atomski broj između 57 i 71, iako se često, među 15 najvažnijih, uključuju i skandij te itrij. To su minerali koji se javljaju u niskim koncentracijama i u takvim geološkim formacijama koje ih čine skupima za vađenje, primarno zbog činjenice da vrlo brzo oksidiraju. Sama Europska komisija ističe da su rijetki minerali jedni od najvažnijih resursa za Europu, unatoč tome što se velika većina njih iskapa upravo u Kini. E sad, problem koji Šveđani imaju jesu dozvole jer rudarenje početi može tek kad se za njega dobiju sve potrebne dozvole, što bi moglo potrajati između 10 i 15 godina, kako je pojasnio čelni čovjek LKAB-a Mostrom.
Bude li potrebno, međutim, to se razdoblje može "dramatično skratiti", kako je za austrijski Der Standard pojasnio Achim Walter Hassel, stručnjak za rijetke elemente i voditelj Instituta za kemijsku tehnologiju anorganskih tvari na Sveučilištu u Linzu.
- Veličina nalazišta u Kiruni otprilike je četiri puta veća od svjetske godišnje proizvodnje, što ima strateški značaj za Europsku uniju - kazao je Hassel. Der Standard piše i kako su dosad u Europi bila poznata tek mala nalazišta rijetkih elemenata koja nisu bila previše isplativa za rudarenje. EU je ovisila o uvozu, uglavnom iz Kine, koja trenutačno "drži" oko 60 posto svjetskih potreba za spomenutim elementima.
- Između 2010. i 2015. Kina je ograničila isporuke rijetkih metala nakon sukoba sa Svjetskom trgovinskom organizacijom, a Japanu ih je čak potpuno obustavila. Ova ovisnost o dobronamjernosti Kine učinila je Europu ranjivom na ucjene - kaže Hassel, dodajući da bi, s nalazištem u Kiruni, Europa mogla zadovoljiti svoje potrebe. A za što se, konkretno, koriste rijetki elementi? Prije svega, neophodni su oni u tehnologiji; ima ih u mobitelima, prijenosnim računalima, u LED diodama, fluorescentim cijevima, nalaze se u baterijama za automobile, u avionima, raketama. Kako donosi Der Standard, europij i terbij, primjerice, koriste se u plazma ekranima kao pojačivači boja, praseodimij pojačava svjetlosni učinak žarulja s ugljikom, itrij je osnova za, u medicini neophodan, YAG laser, a omogućuje i stvaranje novih supravodiča te smanjuje emisije u lambda sondi za kontrolu ispušnih plinova automobila. Terbij i disprozij omogućuju brzo prebacivanje i pojačavanje svjetlosnih valova u prijenosu digitalnih podataka putem optičkih kabela. Ima još! Zbog svoje tvrdoće, cerijev oksid koristi se kao sredstvo za poliranje stakla i leća, dok gadolinij djeluje kao kontrastno sredstvo u magnetskoj rezonanciji za lakše otkrivanje tumora. Skandij poboljšava aluminijske legure visoke čvrstoće koje se koriste za, primjerice, Airbusove ili za okvire lakih trkaćih bicikala.
A tu je i energija. Rijetki elementi, piše Der Standard, mogli bi igrati važnu ulogu u njenoj proizvodnji zbog svojih magnetskih svojstava. Još je 1960-ih otkriveno da se rijetki metali mogu koristiti za proizvodnju supermagneta koji daleko nadmašuju performanse prethodno poznatih magneta. Eksperimenti su započeli s itrijem i samarijem i nastavljeni nekoliko godina kasnije s disprozijem i neodimijem, a danas se potonji koristi u zvučnicima i mikrofonima mobilnih telefona, uz željezo i bor, ali i u tvrdim diskovima te servomotorima u automobilima.
- S novim rezervama Europa bi u svakom slučaju dugoročno mogla opremiti znatan broj novih vjetrogeneratora s neodimijskim trajnim magnetima iz vlastitih izvora - kaže znanstvenik Hassel, koji pretpostavlja da je udio neodimija u švedskom nalazištu oko 15 posto. Prema procjenama stručnjaka, to bi se moglo iskoristiti za opremanje više od 240 tisuća kopnenih vjetroturbina snage 6,5 megavata ili 100 vjetrogeneratora s promjerom rotora od 250 metara i snagom od 15 megavata. Sama jedna od ovih vjetroturbina mogla bi opskrbiti strujom mali grad srednje veličine.
