U 81. godini života umro je Marko Veselica, ekonomist i političar poznat kao hrvatski Mandela, bivši čelnik HDS-a i HKDU-a. Preminuo je jutros u zagrebačkoj bolnici Fran Mihaljević nakon duge i teške bolesti gdje je završio još u prosincu prošle godine.
– Marko je preminuo jutros u bolnici najvjerojatnije od sepse. Bio je teško bolestan i u bolnici je završio još u prosincu lani – potvrdio nam je Vladislav Veselica, nećak Marka Veselice.
Bio je angažiran u Hrvatskom proljeću, nacionalnom pokretu kojim su se tražila veća prava za Hrvatsku unutar tadašnje Jugoslavije. Nakon sloma tog pokreta, Veselica slijedećih osamnaest godina provodi po suđenjima, jugoslavenskim zatvorima i u potpunoj izolaciji od javnosti. S početkom demokratskih promjena 1989. osniva Hrvatsku demokratsku stranku (HDS).
Hrvatsko pitanje – smrtonosna bolest Jugoslavije, bio je naslov intervjua što ga je Marko Veselica dao njemačkom tjedniku Der Spiegel 1980. godine. Tadašnje komunističke vlasti su ga pod optužbom da lažno predstavlja političku situaciju u bivšoj Jugoslaviji, osudile na 11 godina zatvora (koje su kasnije smanjene na sedam) uz četiri godine zabrane javnog nastupanja.
Za vrijeme Hrvatskog proljeća bio je poznat po svojim govorima i člancima. Njegove teze bile su da je Hrvatska u ekonomskom pogledu opljačkana, zalagao se za tržišnu ekonomiju u okvirima socijalizma, a u političkom pogledu za više samostalnosti i državnosti Hrvatske. Veselica je bio jedan od medijski najeksponiranijih za vrijeme Hrvatskog proljeća.
Rođen je 9. siječnja 1936. u mjestu Glavice, općina Sinj. Potječe iz partizanske obitelji. Otac mu je jedno vrijeme ratovao zajedno s djedom premijera Zorana Milanovića, poginuo je pred kraj rata kad su Titove snage napadale Knin. Stipe Milanović, otac Zorana Milanovića u mladosti je bio blizak prijatelj Markova brata Vladimira.
Gimnaziju je završio u Sinju, a ekonomiju je diplomirao i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu. 1967. postao je docent na Ekonomskom fakultetu. U listopadu 1995. izabran je za zastupnika u Hrvatskom saboru. Na izborima 1999. ne uspijeva ući u hrvatski parlament.
Napisao je desetak knjiga. Među ostalima „Moja hrvatska sudbina“ te „Uznički dnevnik“.
