Dikasterij za nauk vjere objavio je Nove norme za razlučivanje ukazanja i drugih nadnaravnih fenomena. Formirane su u šest odluka:
Nihil Obstat: nije izražena nikakva sigurnost o nadnaravnoj autentičnosti, ali se prepoznaju znakovi djelovanja Duha.
Prae oculis habeatur: prepoznaju se pozitivni znakovi, ali postoje i elementi zbunjenosti ili rizika koji zahtijevaju razbor i dijalog s primateljima.
Curatur: kritički elementi su prisutni, ali postoji raširenost fenomena s provjerljivim duhovnim plodovima. Ne preporuča se zabrana koja bi mogla uznemiriti vjernike, ali se biskup poziva da tu pojavu ne potiče.
Sub mandato: kritična pitanja nisu povezana sa samim fenomenom, već s neprikladnom upotrebom od strane ljudi ili skupina. Sveta Stolica povjerava pastoralno vodstvo mjesta biskupu ili delegatu.
Prohibetur et obstruatur: unatoč nekim pozitivnim elementima, kritična pitanja i rizici su ozbiljni. Dikasterij moli biskupa da javno proglasi da privrženost nije dopušteno.
Declaratio de non supernaturalitate: biskup je ovlašten na temelju konkretnih dokaza proglasiti da pojava nije nadnaravna.
Norme za razlučivanje navodnih nadnaravnih fenomena ažurirane su u novom dokumentu Dikasterija za nauk vjere koji su predstavili kardinal Victor Manuel Fernandez, prefekt Dikasterij za nauk vjere; mons. Armando Matteo, tajnik doktrinarnog odsjeka Dikasterija za nauk vjere te s. Daniela Del Glaudio, SFI, ravnateljica Međunarodnog opservatorija za marijanska ukazanja i mističnih fenomena, profesorica mariologije na Sveučilištu Regina Apostolorum i Papinskom teološkom fakultetu sv. Bonaventure u Rimu, prenosi Izvještajna katolička agencija IKA Vatican News.
Bit će moguće brže očitovanje glede pučkih pobožnosti te se u pravilu autoritet Crkve više neće uključivati u službeno definiranje nadnaravnosti fenomena, čije bi dublje proučavanje moglo zahtijevati mnogo vremena. Druga novost je izričitiji angažman Dikasterija za nauk vjere koji će morati odobriti konačnu biskupovu odluku, uz pravo slobodne intervencije u svakom trenutku.
U mnogim slučajevima u posljednjim desetljećima o kojima su se pojedini biskupi izjasnili bio je uključen bivši Sveti oficij, ali je gotovo uvijek intervencija ostajala iza kulisa i zahtijevalo se da se ne objavljuje. Ono što sada motivira izričito uključivanje Dikasterija je teškoća u ograničavanju pojava na lokalnu razinu, jer u nekim slučajevima dosežu nacionalne, pa čak i globalne dimenzije, „tako da odluka koja se odnosi na biskupiju ima posljedice i drugdje“.
Dokument se poziva na dugogodišnje iskustvo prošloga stoljeća, na slučajeve u kojima se mjesni biskup vrlo brzo izjašnjavao o nadnaravnosti, a potom bi se Sveti oficij drugačije očitovao. Također postoje primjeri gdje se biskup o istoj pojavi očitovao na jedan način, a njegov nasljednik na drugi. Razmatrano je i dugo vrijeme potrebno za procjenu svih elemenata kako bi se donijela odluka o nadnaravnosti nekoga fenomena. Taj dugi period se ponekad sukobljavanja s hitnošću davanja pastoralnih odgovora za dobro vjernika.
U predstavljanju dokumenta, prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Victor Manuel Fernández objašnjava da su „mnogo puta ovi događaji rezultirali velikim bogatstvom duhovnih plodova, rastom u vjeri, pobožnosti, bratstvu i služenju, a u nekim su slučajevima iznjedrila nekoliko svetišta diljem svijeta koja su danas u središtu pučke pobožnosti mnogih naroda“.
Međutim, postoji mogućnost da se „u nekim slučajevima pretpostavljene nadnaravnosti“ otkriju „vrlo ozbiljna kritična pitanja na štetu vjernika“. Slučajevi su to u kojima „profit, moć, slava, priznanje, osobni interes“ proizlaze iz navodnih pojava, čak do te mjere da se „ljudima upravlja ili ih se zlostavlja“. Može doći do „doktrinarnih pogrešaka, nepotrebnog redukcionizma u vidu evanđeoske poruke i širenja sektaškog duha“. Isto tako, postoji mogućnost da se „vjernici daju povesti za događajem kojemu se pripisuje božanska inicijativa“, a koji je samo plod fantazije, mitomanije ili nečije sklonosti falsificiranju.
Nove norme potom ističu postupak koji treba provesti. Na dijecezanskom biskupu je da ispita slučajeve i podnese svoju presudu Dikasteriju na odobrenje. Od biskupa se traži da se suzdrži od davanja javnih izjava o autentičnosti ili nadnaravnoj prirodi i kako bi se osiguralo da ne bude zabune ili senzacionalizma. Ako se elementi slučaja čine „dovoljnima“, dijecezanski će biskup tada osnovati istražnu komisija koja bi trebala uključivati najmanje jednog teologa, jednog kanonista i stručnjaka odabranog na temelju prirode fenomena.
U dokumentu se navodi nekoliko pozitivnih kriterija za procjenu navodne nadnaravne pojave.
Tu spadaju: „vjerodostojnost i dobar ugled osoba koje tvrde da su primatelji nadnaravnih događaja ili da su izravno uključeni u njih, kao i ugled svjedoka koji su saslušani…; doktrinarno pravovjerje fenomena i sve poruke povezane s njim; nepredvidiva priroda fenomena, po čemu je vidljivo da nije rezultat inicijative uključenih osoba; i plodovi kršćanskog života“ (II, 14).
Negativni kriteriji uključuju: „mogućnost očite pogreške o događaju; potencijalne doktrinarne pogreške…; sektaški duh koji rađa podjele u Crkvi; otvorena potraga za profitom, moći, slavom, društvenim priznanjem ili drugim osobnim interesom usko povezanim s događajem; teško nemoralne radnje…; psihološke promjene ili psihopatske tendencije u osobi koje su mogle utjecati na navodni nadnaravni događaj; i svaka psihoza, kolektivna histerija i drugi elementi koji se mogu pratiti u patološkom kontekstu“ (II, 15).
Konačno, „uporaba navodnih nadnaravnih iskustava ili priznatih mističnih elemenata kao sredstva ili izgovor za vršenje kontrole nad ljudima ili vršenje zlostavljanja“ (II, 16) ima posebnu moralnu težinu.
Bez obzira na konačnu odluku, dijecezanski biskup „mora i dalje bdjeti nad pojavom i ljudima koji su uključeni, vršeći svoju redovnu vlast“ (II, 24), prenosi IKA.
