Ovo je rezultat društva u kojem živimo, kaže jedna nastavnica. Ne znam kako ću dalje raditi, kaže zaposlenica škole u kojoj se dogodila tragedija. Trinaestogodišnjak je na psihijatriji i ne može odgovarati za zločin jer nema 14
Od ranoga jutra danas su učenici drugih škola, prijatelji, roditelji, nastavnici i građani dolazili položiti vijence i zapaliti svijeće u spomen na osmero učenika OŠ Vladislava Ribnikara i zaštitara škole koji su u školi ubijeni u srijedu ujutro u Beogradu. Bilo je potresno gledati uplakanu djecu i odrasle koji nisu znali što reći i kako se nositi s ovom nezapamćenom tragedijom zbog koje su u Srbiji proglašena tri dana žalosti.
– Ovo je strašno. Mislila sam da se takve stvari mogu dogoditi samo u Americi, ali vidim da su došle i kod nas. Ne znam što i kako dalje. Što da kažem svojim učenicima, kako da ih utješim. Gledam ih i vidim da su uplašeni. Svima su oči pune suza. Ovo je rezultat društva u kojem živimo i našeg odnosa prema društvenim vrijednostima. Moramo nešto što prije napraviti kako nam se više ovakvi slučajevi ne bi ponavljali – rekla nam je nastavnica Jovanka koja je sa svojim školskim razredom došla upaliti svijeće i položiti cvijeće.
Ispred OŠ Vladislava Ribnikara upaljeno je na tisuće svijeća, a građani su u spomen na ubijenu djecu ostavljali plišane igračke, nogometne lopte, dres nogometne reprezentacije Srbije... Danas ujutro u školu su prvi put otkako se dogodio zločin i nakon što je obavljen očevid ušli i neki od zaposlenika škole. Čim su otvorena vrata, začuo se plač.
– Ne znam kako ću nastaviti raditi ovdje i hoću li uopće to moći. Ne znam ni kako će djeca to prebroditi i vratiti se u školske klupe. Pa tu je ubijeno devetero ljudi – kroz suze nam je rekla jedna od zaposlenica škole.
U međuvremenu u medije izlaze i detalji ovoga nezapamćenoga zločina. Učenica Vanja Pejčić kazala nam je da je 13-godišnji dječak tražio pomoć od svih u školi, ali da je nije dobio. Pri tome, kako kaže, ne opravdava to što je on napravio, ali i ističe da se neke stvari moraju drugačije raditi i na neke stvari treba reagirati puno ranije. Objavljen je i toksikološki nalaz ubojice koji se pokazao negativnim. Doznalo se i da je u svoj krvavi pohod ponio dva pištolja te iz njih ispalio ukupno 57 metaka. Tri spremnika za pištolj ostala su nedirnuta, kao i četiri Molotovljeva koktela koja je imao u ruksaku. Djelovao je planski, što potvrđuje i karta škole po kojoj se kretao, ali i popis učenika koji su mu bili mete. Zapanjuje i njegova mirnoća tijekom ubojstava koja je objašnjena činjenicom da ga je otac vodio u streljanu od njegove 12. godine, a usto je trenirao airsoft. Prema riječima roditelja preživjele djece, ona su se učionici skrivala ispod stolova, a on je išao i redom pucao u njih. Da se radi o dječaku koji je imao nekakav problem, govore i riječi načelnika beogradske policije Veselina Milića koji je otkrio neke okolnosti koje su se odvijale u vrijeme zločina.
