Tijekom protekla dva tjedna Južna Amerika je postala vodeće svjetsko žarište pandemije COVID-19. Pritom se u svjetskim medijima najčešće ističe nekontrolirano širenje zaraze u najvećoj državi, Brazilu. Među tamošnjih 211 milijuna stanovnika sada se svakodnevno potvrđuje više od 30,000 novih slučajeva zaraze. Time je ukupni broj potvrđeno zaraženih u ovoj zemlji dosegao pola milijuna, a dnevni broj umrlih je oko tisuću svakog dana. Brazil će tako, nakon SAD-a, postati druga najteže pogođena država svijeta pandemijom COVID-19 prema svim pokazateljima, jer broj ukupno umrlih već doseže 30,000 i nastavlja brzo rasti.
COVID-19 je stigao u Brazil istoga dana kada i u Hrvatsku, 25. veljače. Međutim, daljnji se razvoj situacije značajno razlikovao od našeg. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Brazilu njegov se predsjednik ovih dana često spominje u svjetskim medijima. Radi se o desničarskom populistu Jairu Bolsonaru, koji je umirovljeni vojnik bez iskustva u upravljanju. Vođa države, kojem su sunarodnjaci nadjenuli nadimak "tropski Trump", suočio se s brojnim prosvjedima zbog lošeg upravljanja krizom u svojoj zemlji. Kada se Bolsonaro početkom ožujka, nakon prvih potvrđenih slučajeva COVID-19 u Brazilu, vratio sa službenog putovanja u SAD, čak 24 člana njegova izaslanstva imali su pozitivan nalaz testa na novi koronavirus. Međutim, umjesto da se predsjednik tada samoizolira, odlučio se pridružiti javnom skupu i tako potencijalno širiti virus. Njegov je primjer imao značajan utjecaj na ponašanje njegovih pristaša u Brazilu. Izvor njegove popularnosti među dijelom stanovništva je predizborno obećanje o obračunu s posvuda raširenim kriminalom, ali i ignoriranje utjecaja klimatskih promjena na Brazil i Južnu Ameriku. Bile su to poruke koje su među brojnim slabije obrazovanim žiteljima Brazila naišle na značajnu podršku tijekom posljednjih predsjedničkih izbora.
Krajem ožujka Bolsonaro je izdao naredbe kojima je pokušao spriječiti federalne države u Brazilu da ograniče kretanje ljudi, kao i ukloniti zahtjev da se i crkve moraju pridržavati javno-zdravstvenih mjera. Bili su to njegovi daljnji populistički ukazi koje su sudovi u Brazilu vrlo brzo poništili. Narod Brazila postao je tada vrlo zbunjen. Naime, izuzetno birokratizirani Brazil teritorijalno je podijenjen u 5 regija, 27 federalnih država i čak 5,500 općina. Odgovornost za planiranje i provedbu mjera važnih za javno zdravlje, slično kao i u SAD-u, delegirana je nižim jedinicama federalnog ustroja - federalnim državama i općinama. Zbog toga se Bolsonaro nekoliko puta javno sukobio s guvernerima država i gradonačelnicima diljem Brazila koji su, za razliku od njega, zagovarali strogo provođenje mjera fizičkog izoliranja stanovništva, uključujući zabranu javnih okupljanja i zatvaranje škola.
Tako su stanovnici Brazila od svojih vlastodržaca dobijali vrlo različite poruke. Njihov je predsjednik uporno negirao da je epidemija značajan javno-zdravstveni problem, dok su guverneri federalnih država i gradonačelnici bili vrlo skloni mjerama fizičkog izoliranja stanovništva kojim upravljaju. Predsjednik Bolsonaro je uporno nastavljao poticati ljude da izađu iz svojih domova i nastave svoj uobičajeni život, dok su i gradonačelnici i guverneri također, usporedno s njime, nastavili naglašavati važnost održavanja karantena. Bolsonaro se redovito pojavljivao na televiziji, obraćao svim stanovnicima Brazila i pozivao ih da se "vrate svojim poslovima", objašnjavajući im kako "ljudi umiru, što je također dio života". Bolsonaro je zatim nastavio kampanju i borbu protiv neistomišljenika među guvernerima saveznih država. U više navrata izjavio je da će "vremenom 70% stanovništva Brazila, od 211 milijuna ljudi, na kraju biti zaraženo koronavirusom i da im od toga nema bijega". Jedan od najžešćih oponenata postao mu je João Doria, guverner São Paula, najveće i najbogatije federalne države u Brazilu. Doria je zagovarao mjere fizičke izolacije ljudi kako bi se što više usporilo širenje virusa. Stalno je isticao kako vlastodršci moraju biti uz znanost i medicinu, kao i da je to upravo suprotno onome što čini Bolsonaro. Otišao je i dalje, rekavši da se "Brazil suočava s dva virusa: koronavirusom i bolsonarovirusom". Doriu je podržao i Flávio Dino, guverner sjeverne države Maranhão, koji je zaključio da „Bolsonaro namjerno stvara kaos jer se u ovoj krizi on zapravo bori se protiv svih, osim protiv koronavirusa. Ne želi preuzeti nikakvu odgovornost za oboljele ni umrle, već traži načine kako bi okrivio guvernere za recesiju i nezaposlenost, koje su postojale i prije pandemije". Bolsonaro je, međutim, nastavio koristiti svoje ovlasti kako bi potkopavao nastojanja svojih neistomišljenika među guvernerima i gradonačelnicima u suzbijanju epidemije. Šokirao je brazilsku, ali i međunarodnu javnost kada je 16. travnja smijenio vrlo popularnog federalnog ministra zdravstva Luiza Henriquea Mandettu. Mandetta je prije toga dobijao pohvale unutar Brazila, kao i iz okolnih zemalja i međunarodnih organizacija, za svoj pristup suzbijanju epidemije. Ovaj se brazilski liječnik u svojim odlukama strogo vodio pravilima medicinske struke i znanstvenim dokazima.
Umjesto Mandette, Bolsonaro je imenovao novog ministra zdravstva, Nelsona Teicha, onkologa s upravljačkim iskustvom u privatnom dijelu zdravstvenog sustava. Nakon tog poteza, koji je izazvao zabrinutost mnogih, Bolsonaro se tri dana kasnije priključio prosvjedima protiv uvođenja mjera fizičkog izoliranja. Oni su bili održani 19. travnja u glavnom gradu, Braziliji, prijestolnici u unutrašnjosti Brazila. Čak i kada je u drugoj polovici travnja broj potvrđeno zaraženih prešao 40,000 a broj umrlih 3,000, Bolsonaro je u svim svojim javnim istupima dosljedno potcjenjivao opasnost epidemije po javno zdravlje. No, ni guverneri se nisu dali zastrašiti. João Doria je samo dan nakon smjene Mandette, 17. travnja, odlučio produljiti mjere fizičke izolacije ljudi za državu São Paulo sve do 10. svibnja, obrazloživši to izvještajima da su se i javne i privatne bolnice počele boriti sa sve bržim priljevom novih teških slučajeva. Bolsonaru su tada leđa okrenuli i Wilson Witzel, guverner federalne države Rio de Janeiro, te Helder Barbalho, guverner federalne države Pará, koje je Bolsonaro smatrao političkim saveznicima.
Sukob između federalne vlade, koju je nadzirao Bolsonaro, i vlada pojedinih federalnih država Brazila oko toga tko ima nadležnost odlučivati o javno-zdravstvenim mjerama vodio se čitavo vrijeme i na sudovima Brazila. Brazilski je Vrhovni sud prilično brzo reagirao i potvrdio da ovlasti za mjere leže isključivo na guvernerima federalnih država i gradonačelnicima, te da ne postoji zakonit način kojim bi ih predsjednik mogao nadglasati. Na prijelazu travnja u svibanj, stanovnike Brazila, ali i čitav svijet, uznemirili su prizori pokapanja stanovnika Manausa, siromašnog i zapostavljenog grada u dubini amazonske prašume, u masovne grobnice. U toj oblasti gotovo polovica stanovnika nije imala ni pristup čistoj vodi kako bi mogla prati ruke, a niti uvjeti života nisu bili takvi da bi omogućili fizičku izolaciju na jednostavan način. Bolnice Manausa vrlo su slabo opremljene, zdravstveni je sustav nerazvijen i manjkav, a korupcija je raširena. No, kao odgovor na ove potresne vijesti, predsjednik Bolsonaro je u narednim danima izdao uredbu kojom je frizerske salone i teretane proglasio osnovnim djelatnostima koje bi hitno trebalo ponovo otvoriti. Guverneri i gradonačelnici u velikoj su većini ignorirali tu uredbu. Arthur Virgílio, gradonačelnik Manausa, nazvao je tu uredbu " uzaludnom gestom predsjednika kojom je samo želio dodatno isprovocirati one koji podržavaju mjere fizičke izolacije".
Zanimljivo je, međutim, što je taj Bolsonarov potez, čini se, doveo u vrlo težak položaj novoimenovanog ministra zdravstva Nelsona Teicha, koji je također snosio odgovornost za sve što se zbivalo. Teich je u prvim danima preuzimanja dužnosti podržavao Bolsonarovu retoriku i govorio kako je važno spašavati i živote, ali i ekonomiju. No, nakon što je broj umrlih od COVID-19 u Brazilu prešao 15,000, a pritom je postajalo sve jasnije da će se taj broj povećati možda još i desetak puta već u prvom valu, Teich je 15. svibnja iznenada podnio ostavku. U prethodnim danima, osim što se nije slagao s Bolsonarom oko frizerskih salona i teretana, također se razilazio s njime i u pogledu djelotvornosti klorokina. Naime, Bolsonaro je počeo zagovarati klorokin za liječenje teških oblika bolesti, kao i američki predsjednik Trump. Naprasni odlazak drugog ministra zdravstva u manje od mjesec dana otkrio je svijetu dubinu krize u odgovoru na epidemiju COVID-19 u Brazilu. Teich je odstupio bez obrazloženja, rekavši kratko u televizijskom obraćanju da je “život sastavljen od izbora, a on je danas odlučio otići”, te da “nije lako biti na čelu ovog ministarstva u ovako teškom razdoblju”. Na ovaj neočekivan udarac Bolsonaro je reagirao brzim konzultacijama sa svojim saveznicima u vladi koji također imaju pozadinu služenja u vojsci. Ti su krugovi počeli zagovarati imenovanje Eduarda Pazuella, koji je trenutno aktivni general brazilske vojske, za prijelaznog ministra zdravstva. Međutim, zabrinutost je izazivalo što se radi o vojnom časniku koji nema iskustva niti u zdravstvu, a ni u složenom brazilskom zdravstvenom sustavu. Zdravstvo Brazila u svom javnom, državnom dijelu ima prosječno nešto više od 7 kreveta za intenzivnu skrb na 100.000 stanovnika. U privatnom dijelu sustava taj je broj znatno veći - čak 25 kreveta na 100.000 stanovnika. No, problem Brazila su velika nejednakost i socijalne razlike među stanovništvom, zbog čega čak 75% žitelja nema pristup privatnom zdravstvenom sustavu. To znači da čak 152 milijuna ljudi sasvim ovisi o kapacitetima u njegovu državnom dijelu. Zbog toga je državni dio zdravstva u Brazilu već sada postao prenapregnut. Razne federalne države i gradovi, predvođeni svojim guvernerima i gradonačelnicima, ulažu velike napore kako bi se otvorile nove bolnice za hitne i teške slučajeve COVID-19. Za javnost se nastoje otvoriti i vojne bolnice, a povećavaju se i kapaciteti za intenzivnu skrb postojećih bolnica.
Samo devet dana nakon povlačenja ministra zdravstva Teicha, novi udarac Bolsonaru, "tropskom Trumpu", zadao je - pravi Trump. Iako su jedine država svijeta čija je situacija s COVID-19 po težini usporediva Brazilu upravo SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, Trump je izjavio novinarima kako "nema sumnje da Brazil ima problema sa suzbijanjem epidemije". Stoga je 24. svibnja zabranio sve letove iz Brazila u SAD. Tih je dana gradonačelnik São Paula, Bruno Covas, izjavio da svi napori da se prošire bolnički kapaciteti u državnim bolnicama neće biti dovoljni, te da očekuje da će unutar dva tjedna doći do potpunog zasićenja bolničkih kreveta u Sao Paolu, gradu kojem gravitira više od 20 milijuna ljudi. Covas je najavio da ne zna kako će se zdravstvena služba zatim nastaviti nositi s potrebama stanovništva.
Odgovornost saveznih država i općina u Brazilu proteže se i na nabavu i primjenu osobne zaštitne opreme, kao i na propisani način testiranja svih sa sumnjom na bolest. Kao i u svim drugim zemljama Južne Amerike, i u Brazilu je prisutna značajna skepsa oko toga postoji li dovoljan pristup testiranju za zaražene iz svih slojeva društva. Općenito je mišljenje da sigurno postoji ogroman broj neprijavljenih slučajeva zaraze. Uzevši u obzir 211 milijuna stanovnika i pola milijuna potvrđeno zaraženih do danas, sasvim je moguće da je broj stvarno zaraženih možda i desetak puta veći, tj. da ih je već i pet milijuna. Uz stopu umiranja među zaraženima od oko 1%, to bi značilo da je već sada neminovno očekivati oko 50,000 umrlih od COVID-19. Brazil je već prešao broj od 30,000 umrlih uz brojne dodatne oboljele koji su trenutno u kritičnom stanju. Potvrda ovim procjenama stigla je i iz državnog sustava izvješćivanja u javnom zdravstvu o gripi, "Iinfogripe". Njihov je izvještaj naglasio da je u usporedbi s prethodnim godinama Brazil tijekom ožujka 2020. zabilježio čak deset puta veći broj hospitalizacija osoba sa simptomima nalik gripi, iako prava sezona gripe u Brazilu još nije ni počela. To također ukazuje da je vjerojatan broj teško oboljelih od COVID-19 i veći od službenih podataka. Međutim, očigledno je da vrlo velik broj slučajeva zaraze u Brazilu nikada ne biva testiran niti službeno potvrđen.
To je prilično razočaranje za mnoge brazilske stručnjake, jer Brazil je poznat u međunarodnoj znanstvenoj zajednici po značajno razvijenoj biotehnološkoj industriji. Ona je imala značajne uspjehe proteklih godina u prijavi brojnih inovacija i objavljivanju rezultata vrlo naprednih istraživanja. Međutim, čini se da država nije učinila dovoljno u mobilizaciji vlastitih potencijala u biotehnološkoj industriji i opsežnom testiranju čitavog svog stanovništva. Ministarstvo zdravstva predvidjelo je da će Brazil do vrhunca prvog vala epidemije COVID-19 trebati provoditi 30,000–50,000 testova svakog dana. Trenutno Brazil uspijeva testirati tek oko 6,700 osoba dnevno, što ukazuje na razmjere podbačaja. U južnoameričkim državama takva je dijagnostika najčešće centralizirana, pa testove provode nacionalni instituti za javno zdravstvo. Pritom je rijetkost da se država osloni na kapacitete svoje industrije ili sveučilišta, kao i na bilo kakve dodatne regionalne ili lokalne mogućnosti za analizu uzoraka. Dodatan problem je i što je Ministarstvo zdravstva preporučilo rezervirati upotrebu dijagnostičkih briseva samo za teške slučajeve, gdje je već došlo do respiratornog distresa. Zbog tih je razloga doista teško procijeniti stvarne razmjere proširenosti epidemije COVID-19 u Brazilu. Stoga bi iduća kriza, koje se mnogi stručnjaci pribojavaju, mogla nastati kao posljedica preopterećenja bolničkih kapaciteta u više saveznih država. Radi se o nedostatku osobne zaštitne opreme za zdravstvene djelatnike u Brazilu. "Open Knowledge Brazil" (OKBR) je udruga građana koja za brazilske države računa "indeks transparentnosti", ocjenjujući 13 pokazatelja vezanih za dostupnost i vjerodostojnost informacija objavljenih na službenim mrežnim stranicama tijekom pandemije COVID-19. Taj je "indeks transparentnosti" imao zamjetan utjecaj na javno mnijenje u Brazilu, a sada se od njega očekuje i pomoć u podizanju svijesti o potrebi za osiguranje zaštitne opreme za zdravstvene djelatnike na prvoj crti obrane.
Najveća ironija povezana s odgovorom na COVID-19 u Brazilu je što bi tako nepoželjan razvoj događaja malo koji poznavatelj tamošnjeg zdravstvenog sustava i tehnoloških potencijala mogao očekivati. Na djelu je doista iznimno loše rukovođenje i upravljanje krizom. Naime, Brazil nije trebao postati državom koja se pojavila na naslovnicama svjetskih medija zbog svojih loših rezultata. Već je spomenuto da su kapaciteti biotehnološke industrije i sveučilišta za testiranje mogli biti znatno bolje iskorišteni. Brazil je trebao biti među vodećim zemljama svijeta prema snazi, organiziranosti i dubini svoje "prve linije obrane", koja se temelji na širokom testiranju i brzoj izolaciji oboljelih i njihovih kontakata. U usporedbi s mnogim drugim državama, Brazil ima vrlo dobro ustrojen i organiziran sustav javnog zdravstva. Uz to, ima i trajno, aktivno iskustvo u suočavanju s više epidemija zaraznih bolesti. Samo tijekom proteklih nekoliko godina Brazil se uspješno nosio s ozbiljnim epidemijama tropskih bolesti Čikungunje, Denge i Žute groznice, a pogodila ih je i epidemija Zike. Zato je za mnoge stručnjake u području globalnog zdravstva ovakav podbačaj Brazila u suzbijanju širenja COVID-19 prilično iznenađenje. Ipak, Brazil ima i svojih specifičnosti koje djeluju kao otegotna okolnost. Prva je problem "favela", tj. slumova u kojima živi oko 13 milijuna siromašnih Brazilaca. U "favelama" je gustoća stanovništva vrlo velika, a pristup čistoj vodi je ograničen. U takvim okolnostima fizička izolacija i pranje ruku gotovo su nemogući. Siromaštvo i loši životni učinit će i mlađe ljude u "favelama" ranjivima na teške oblike bolesti COVID-19. Brazil se svrstava među najneravnopravnije zemlje svijeta, a prosječni mjesečni prihod najbogatijih 1% stanovnika tijekom prošle godine bio je barem 33 puta viši od prosječnog dohotka donjih 50% stanovništva.
Uz problem "favela", Brazil ima i neke od najnapučenijih zatvora na svijetu, uz tisuće ljudi koji čekaju na suđenje. U Brazilu je trenutno u zatvorima više od 770,000 ljudi, a trećina ih je samo u pritvoru. Stope tuberkuloze među zatvorenicima 35 puta su veće nego u općoj populaciji. Brazil sada nastoji smanjiti broj zatvorenika kako bi izbjegao nekontrolirana žarišta epidemije. U međuvremenu, brazilski je ministar okoliša, Ricardo Salles, pozvao vladu da iskoristi usmjerenost medija na pandemiju i pokrene daljnju deregulaciju zaštite okoliša. Izjavio je to u dokaznom videu, s kojeg je Vrhovni sud nedavno uklonio pravo tajnosti. Taj je video sa sastanka ministara brazilske vlade dio tekuće istrage predsjednika Bolsonara, kako bi se istražilo je li se miješao u imenovanje policijskih čelnika radi osobne koristi.
Pitanja brige za okoliš važna su tema u Brazilu, jer tamošnja je sječa šuma prošle godine dosegla 11-godišnji vrhunac. Pritom je porasla za čak 55% tijekom prva četiri mjeseca 2020. u usporedbi s 2019. godinom. Ekolozi, naravno, krive Bolsonarovu politiku. Glasnogovornica Greenpeacea za Brazil, Luiza Lima, izjavila je da "Salles, očito, vjeruje da su ljudi koji umiru u bolnicama dobra prilika za napredak njegova protuekološkog projekta." Razumije se da je ovakvo nesnalaženje u odgovoru na epidemiju, u kombinaciji s ubrzanim širenjem zaraze i brzo rastućim brojem umrlih, uzdrmalo pouzdanje u ekonomiju Brazila. Valuta ove države, real, izgubio je od siječnja čak trećinu svoje vrijednosti u odnosu na američki dolar. Ekonomski analitičari iznijeli su niz procjena koje govore da će bruto domaći proizvod Brazila ove godine pasti barem za 7%. Pad bi mogao biti i veći, ovisno o daljnjem razvoju epidemije.
Kao epilog prvog vala, američki Institut za mjerenje i evaluaciju zdravlja u Seattleu procijenio je da će u Brazilu više od 100.000 ljudi vjerojatno umrijeti od COVID-19. Stručnjaci upozoravaju da će široko rasprostranjeno siromaštvo i socijalne nejednakosti poticati eksplozivan rast broja novih slučajeva zaraze. No, ova se procjena može smatrati čak i donekle konzervativnom, jer jasno je da se smrtni slučajevi značajno slabije prijavljuju u prepunim "favelama", kao i na selima i u zajednicama koje žive u prašumi. Dosadašnji razvoj situacije u Brazilu nalik je onome koji je već ranije viđen u Sjedinjenim američkim državama i Ujedinjenom Kraljevstvu. U sve tri države na vlasti su desničarski populisti, koji su u planiranju odgovora na epidemiju COVID-19 uglavnom ignorirali savjete medicinske struke i znanosti. Umjesto toga, nastojali su pristupiti krizi s ideoloških pozicija i u skladu s čvrstim vlastitim uvjerenjima o optimalnom odgovoru. Sve tri države sada se suočavaju s vrlo velikim brojem zaraženih i umrlih. Negativno raspoloženje naroda radi lošeg odgovora na širenje zaraze, kao i duboka podijeljenost oko podrške ili osuđivanja vlastodržaca, ovih se dana u sve tri zemlje počinju prelijevati u različite oblike protesta, socijalnog nezadovoljstva ili nemira. Prije nekoliko dana bio sam pozvan na skup ministara znanosti država Europske Unije kao glavni izlagač, zajedno s velikanom globalnog zdravlja, profesorom Peterom Piotom. Obojica smo ministrima znanosti iznijeli svoj pogled na dosadašnji razvoj pandemije COVID-19. Profesor Piot je kolega i dugogodišnji prijatelj, a sudjelovao je u otkrivanju virusa Ebole tijekom epidemije 1976. godine u tadašnjem Zairu. Zatim je imao pionirsku ulogu i u suzbijanju širenja AIDS-a u Africi 1980-ih. Direktor je čuvene Londonske škole za tropsku medicinu i higijenu, te dobitnik brojnih važnih međunarodnih nagrada. Bilo ga je dobro ponovo vidjeti jer je nedavno obolio od COVID-19. Nakon svih virusa koje je prethodno istraživao diljem svijeta, zbog novog je koronavirusa proveo tjedan dana u bolnici u Londonu u prilično ozbiljnom stanju. Obojica smo u svojim izlaganjima potvrdili nekoliko jasnih znanstvenih uvida u dosadašnji tijek pandemije.
U svojem sam izlaganju pokazao da je pandemija COVID-19 podijelila zemlje svijeta na dvije velike grupe. U prvoj su grupi države koje su se dobro pripremile i odlučno reagirale na epidemiju. Primijenile su neki od oblika strategije popularno nazvane "Čekićem i plesom", te spasile mnoge ljudske živote. Zatim su, zahvaljujući povoljnoj epidemiološkoj situaciji, relativno brzo normalizirale život. Jedan od boljih primjera ovakvog pristupa je i Hrvatska, na čemu nam je Peter srdačno čestitao. Drugu skupinu zemalja čine države koje nisu dovoljno rano shvatile da je brzina širenja ovog virusa njegova ključna opasnost. Zato su mislile da imaju više opcija na raspolaganju, ili pak da mogu dulje vrijeme ignorirati opasnost, nego što je to doista i bilo moguće. Te države sada imaju vrlo velik broj zaraženih, znatno produljene karantene, a njihove su ekonomske aktivnosti također narušene. Te se države sada moraju ponovo otvarati, iako nisu uspjele dovesti širenje zaraze pod epidemiološki nadzor. Pritom, malo tko planira putovati u njih turistički, ili pak otvoriti njihovim građanima svoje granice. Iako treba proći još dosta vremena kako bi se iz dosadašnjeg razvoja događaja mogli izvesti čvrsti zaključci, znanstvenici sve mirnije prate razvoj pandemije. U racionalnom pristupu odgovoru na krizu COVID-19 najprije je, mjerama fizičke izolacije, suzbijena javno-zdravstvena opasnost. Zatim su normalizirani životi ljudi i ponovo je potaknuta ekonomska aktivnost. Ovaj se pristup u mnogim dijelovima svijeta pokazao efikasnim u umanjivanju štete. Pritom je i kupljeno vrijeme kako bi se provelo zdravstveno prosvjećivanje stanovništva. Time je omogućen sigurniji suživot s virusom nakon izlaska iz karantene. Ipak, u većini država svijeta i dalje postoje populisti poput Bolsonara koji nastavljaju ignorirati sve brojnije znanstvene dokaze. Oni će nastavljati uvjeravati stanovništvo u svoje vlastite, znanstveno neutemeljene ideje. Pritom će znanstvenike i stručnjake smatrati protivnicima i zasipati ih najrazličitijim optužbama. Činit će to sve dok ih, iz dana u dan, stvarnost polako ne demantira.
