Na kongresu Komunističke partije Kube koji počinje danas trebala bi prestati era Castra koja je počela 1959. Očekuje se da će Fidelov brat Raúl sići s najvišeg mjesta te sveprisutne političke organizacije karipske države koja je uz Sjevernu Koreju službeno posljednja država s jednopartijskim sustavom, odnosno Komunističkom partijom na čelu i socijalizmom kao društvenim uređenjem.
Napravili čak pet cjepiva
Međutim, jasno je da je teško uspoređivati Kubu sa Sjevernom Korejom, već niz godina traje njezino postupno otvaranje, pogotovo je to bilo izraženo u doba američkog predsjednika Baracka Obame, no ipak je programirano konačno odustajanje od jednopartijskog sustava gotovo propalo. Dapače, postojeći sustav dobio je i novi impuls sa zaoštravanjem u mandatu Donalda Trumpa. Sada, kada je ponovo na vlasti demokrat Joe Biden, u Kubi se nadaju da će doći do povratka i nastavka detanta. Teško je reći hoće li doći i do konačnog odustajanja od komunizma.
Fidel Castro umro je prije šest godina, nakon čega se od Raúla očekivalo upravo da odustane od monopartizma u 11,2 milijunskoj državi. Raúl je 2016. obećao da će se službeni prestanak njegova mandata čelnika Komunističke partije dogoditi upravo na 8. kongresu KP-a Kube koji počinje danas. Već je 2018. Castro predao predsjednikovanje Kubom Miguelu Díazu-Canelu iz ešalona mlađih komunista, ali je ipak sve konce vukao sam. Kuba se hvata u koštac kako s pandemijom tako i s bolnim financijskim reformama kao i sankcijama koje je uveo Trump, a za koje se čeka da ih barem ublaži Biden. Najbolje im, zapravo, ide s pandemijom jer kubanski je zdravstveni sustava doista zdrav i efikasan te su uspjeli napraviti čak pet vlastitih cjepiva protiv novog koronavirusa od kojih su dva u trećoj fazi kliničkih ispitivanja, a tri polako idu prema tom stadiju. Sve ostalo ide daleko teže pa je Kuba otvorila aerodrome još u studenom kako bi ostvarila nekakav prihod od turizma, no kao i u drugim zemljama, dogodili su joj se novi valovi. Ipak, s njima se i dalje bolje nosi nego s problematičnom ekonomijom koja je sa sobom donijela i rastuću imovinsku nejednakost te druge manjkavosti socijalističkog sustava. “Izgubili smo cijelo desetljeće.
Ne znaju kako donijeti stvarnu promjenu jer svaka promjena mora početi samokritikom”, citira Associated Press Aline Lopez, povjesničarku iz Havane koja piše blog kritički nastrojen prema vladi. Nedostatak samokritike prepoznaje se i u Raúlovu stavu da on poziciju prvog sekretara KP-a napušta zbog neumitnog zuba vremena, ne zbog nečeg drugog. On sam ima 89, dok drugi visoki dužnosnik kubanskog KP-a, José Ramón Machado, ima 91 godinu. S njima odlaze i posljednji suborci Fidela Castra iz dana gerile iz 17-članog Politbiroa. To bi 60-godišnjem predsjedniku Díazu-Canelu trebalo ići na ruku jer neće više blizu sebe imati ‘senatore’ koji će sankcionirati neki njegov hrabriji reformski potez, odnosno možda više prioritetno neće biti čuvanje tekovina revolucije. On već jest omogućio bolje uvjete za privatno poduzetništvo, no susreće se s problemom u kojem će neki ovdje prepoznati i nas – prenapuhane državne agencije i tvrtke o čijem prihodu ovisi velika većina Kubanaca.
Nada u Bidena
No, privatni sektor ne raste dovoljnom brzinom, a u takvim uvjetima otpustiti veliki broj ljudi vjerojatno bi dovelo do društvenih problema. Sadašnja vlast rado bi promjene uvodila polagano, no vremena nema. Kubanci su počeli i prosvjedovati, prosvjedi se nakon što je prije dvije godine uvedena mobilna internetska mreža lakše i organiziraju. K tome, prosvjedi nisu politički nego su egzistencijalni, potaknuti i rastućom nejednakošću. Spas bi opet mogao biti u SAD-u kada bi se ponovo dozvolile doznake od Kubanaca koji žive u toj zemlji, otvorio zračni promet, ublažio trgovinski embargo. Neki ipak predviđaju da Biden neće to učiniti tako lako jer za sada ne vidi korist od takvog poteza.
