![\'British reporter Colin Freeman [L] makes a phone call January 4, 2008 following release along with Spanish photographer, Jose Cendon [R] at Somalia\'s breakaway Puntland state\'s port town of Bosas](/media/img/b2/92/a6394c7ca8124c119075.jpeg)
Doživjeti da na njega pucaju u Afganistanu ili Iraku, iskusiti da ga kamenjem zaspu tijekom demonstracije u Egiptu, uvlačiti se u kanalizacijske cijevi Bukurešta kako bi se susreo s djecom oboljelom od AIDS-a koja u njima žive... sve je to za prosječnog novinara relativno uobičajeno iskustvo. Ali da vas uhvate somalski pirati, mjesecima drže u zatočeništvu, a potom puste na slobodu, e tim se već ne može pohvaliti svatko! Upravo je to proživio Colin Freeman, novinar britanskog Sunday Telegrapha kojega su, samo nekoliko dana nakon što je došao u Somaliju, oteli – vlastiti tjelesni čuvari!
Skupili otkupninu
– Krenuli smo s dva terenca prema gnijezdu somalskih pirata kada je u jednom trenutku terenac ispred nas stao. Iz njega je istrčao jedan od čuvara kojega sam plaćao 20 dolara na dan i uperio u mog vozača kalašnjikov. Mislio sam da su se nešto posvadili, ali kad je cijev prislonio meni na čelo, znao sam da sam pogriješio u izboru zaštitara. To su bili preodjeveni pirati – ispričao je Freeman. Vozila su tada, kaže, odmah skrenula s puta i kroz pustinju krenula prema piratskom utočištu, ne onom u kojem je Freeman imao dogovoren intervju, već drugom, gdje ga je čekala ćelija izdubljena u pećini.
– Kad bi se zanemarili kalašnjikovi koje su pirati imali kod sebe, kao da smo bili u kamenom dobu. Zidovi od kamena, nema ležaja, nema struje, nema tekuće vode... Hrana koju smo dobivali bila je katastrofalna, jeli smo kozletinu na stotinu načina i vjerujem da je nikada više neću okusiti. Prema bilješkama koje sam vodio, kozju jetru jeli smo 290 puta – kaže Freeman, kojega su pirati oslobodili nakon što su iz njegovih novina skupili novac za otkupninu i izbavili ga iz zatočeništva. Kako kaže, kada se čovjek nalazi u zatočeništvu pirata, boji se samo dvoga. Da ga ne tuku i zlostavljaju te da ga ne rastave od suuznika ako je otet zajedno s još nekim strancem.
– Kada su nas oteli, u terencu sam bio s jednim španjolskim kolegom, ali na sreću, nisu nas razdvajali. Teško je opisati koliko vam znači kada, nakon što padne noć, možete s nekim popričati – kaže Freeman.
Zabave s piratima
Novinar se susreo prije nekoliko dana i s Paulom i Rachel Colin, parom koji su s jahte pirati oteli nedaleko od somalske obale i držali ga u zatočeništvu punih 13 mjeseci. Njihovo iskustvo bilo je puno gore.
– Razdvojili su ih, a kada je Rachel protestirala, kundakom puške razbili su joj zube. I oni su pušteni na slobodu nakon što je njihova obitelj isplatila 44.000 dolara – kaže Freeman.
Unatoč svemu, u vrijeme zatočeništva prema otmičarima se razviju određene simpatije. Zatvorenici se ponekad toliko opuste da im sve postane zabavno pa je tako snimanje videa koje je poslano njihovim obiteljima moralo biti ponavljano četiri puta. Na prve tri snimke zatočenici nisu izgledali dovoljno zastrašeno.
– Pamtim lica i nadimke, svi su oni u određeno vrijeme bili dobri prema nama, i sve ih pomalo žalim zbog uvjeta u kojima žive. Ali simpatija bi se brzo izgubila kada bi te udarili kundakom ili ti zapucali oko nogu – kaže Freeman.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
