Po dolasku u zračnu luku u Rotterdam, Ratko Mladić ponašao se komotno i želio je ostvariti dojam simpatičnog starca. Prema saznanjima novinara iz Sarajeva koji su se našli u njegovoj blizini, raspitivao se navodno i o situaciji u Sarajevu i kazao da ga najviše zanima sarajevsko naselje Pofalići gdje je imao kuću koju su mu, kazao je, spalili muslimani. Tragom ove informacije, Večernjakovi novinari su posjetili ovo sarajevsko naselje i pronašli kuću o kojoj se Mladić raspitivao.
Kava s Milivojem
U najdužoj ulici poznatijoj kao Humska, u blizini broja 468, nalaze se temelji kuće u kojoj je živio Mladićev brat Milivoj s majkom. To su nam potvrdili i starosjedioci ovog naselja, točnije prvi Milivojevi susjedi Sada i Avdo Bečirović. - Ta ploča koju vidite ispod naše kuće, to je kuća u kojoj je stanovao Mladićev brat. Kako je kuća građena kao dupleks, u drugom dijelu je stanovala njihova majka, govori uzbuđeno Avdo, koji je upravo kosio travu u svom dvorištu. Poznavali smo Milivoja i prije rata, štoviše dolazio nam je i u kuću. No, kada je na Bajram 1992. godine došao na čestitanje u šubari s kokardom, znao sam da je rat stigao u moju kuću. To se sve događalo u vrijeme čuvene Pofalićke bitke kada je Sarajevo trebalo biti podijeljeno na dva dijela. Moja kuća se nalazila točno na crti kojom je trebalo Sarajevo biti presječeno. Evo vidite tu 50 metara od nas je mjesna zajednica Gornji Pofalići u kojoj su bili smješteni rezervisti. Nekoliko metar od moje kuće postavljene su i barikade. Grad je trebao bit presječen duž cijele Humske ulice sve do mosta Bratstva i jedinstva i dalje do naselja Grbavica. No, zahvaljujući Pofalićkoj bitci koja se odigrala 16. svibnja 1992., do toga nije došlo. Ove kuće ispod moje su kuće u kojima su do rata živjeli Srbi. Uoči rata žene i djeca su otišli, i samo su ostali muškarci. Mjesec dana uoči rata Mladićev brat Milivoj mi je kazao da on ima brata koji može Sarajevo sravniti za dva sata.
Četiri godine u pidžami
Upravo je ove kuće u kojima su živjeli Srbi Mladić nemilosrdno sravnio, otkriva Avdo, a Sada dodaje kako nema te pravde koja može stići Mladića. Milivoje je imao popis svih nesrba u naselju koje je trebalo likvidirati. Taj popis je pronađen u mjesnoj zajednici. - Ostao je iza rezervista, svaka kuća je bila markirana s popisom ljudi koji stanuju. Ja sam poznavala njegova brata Milivoja, čak smo znali i popiti kavu, a Ratko je mnogo prije rata znao doći u posjet majci. No, tko bi znao da će biti upravo on taj krvnik. Tada je bio nepoznat obični vojnik s nekim činom, ni ne znam kojim, kada je dolazio u posjet majci. Čula sam da je umro. Znam samo da je ovdje bio pravi pakao od granata sve četiri godine opsade. Naši susjedi Srbi su bili do zuba naoružani, obitelji poslali na drugu stranu, a iza rezervista koji su bili smješteni u našoj mjesnoj zajednici ostao je kombi pun onih zolja, govori Sada i kaže da ne postoji adekvatna kazna za general Mladića. - Četiri godine sam provela skoro u podrumu. Ne mogu mu zaboraviti ni oprostiti, jer u te četiri godine nisam obukla pidžamu i legla k’o čovjek u krevet, kazuje Sada. - Zbog svega toga sam danas 70-postotni invalid. Kada je u pitanju Milivojeva kuća, novi vlasnik nije želio govoriti o tome. Ako vas zanima, provjerite u katastru, dat ću vam broj parcele, ali slikanja i priče nema, kazuje i dodaje da mu je dio obitelji koji živi u Priboju zbog toga već imao problema.
