Dva mjeseca i pet dana – toliko je prošlo otkako je slučaj turske novinarke Vicdan Özerdem prebačen na Vrhovni sud u Zagrebu. I otad – vlada muk! Turkinja se uredno dvaput tjedno javlja na policiju – što je bio uvjet nakon što je puštena da se brani sa slobode – a iščekivanje konačnog datuma odluke doslovce je ubija.
Priznala nakon mučenja
Podsjetimo, nakon što je ovog ljeta uhićena na graničnom prijelazu u Metkoviću, Županijski sud u Dubrovniku presudio je da se Vicdan izruči Turskoj. Uostalom, na Interpolovoj je tjeralici, a u toj je državi ionako optužena za terorizam. No, nikoga na tom sudu izgleda nije bilo briga što je priznanje koje je potpisala iznuđeno nepodnošljivim batinama, zatvaranjem u ćeliji bez svjetla i zraka, kao i mučenjem elektrošokovima. Zanemareno je pritom i to što turska novinarka ima politički azil u Njemačkoj, na temelju toga i konvencijsku putovnicu.
Tek nakon reagiranja premijera Milanovića slučaj je s dubrovačkog suda prebačen na Vrhovni sud u Zagrebu, koji tek treba odlučiti – ili će V. Özerdem poslati kući u Njemačku, gdje je prije uhićenja u Hrvatskoj s obitelji živjela devet godina, ili će potvrditi odluku dubrovačkog suda i nesretnu ženu izručiti Turskoj.
Želi vidjeti sina
Vrhovnom sudu poslali smo upit kada se može očekivati odluka, no odgovora nema. Baš kao što nema nimalo ljudskosti. Slučaj je, čini se, očito samo slučaj, a to što traumatizirana žena dane provodi u zagrebačkom stanu i pokojim isprekidanim pozivom sa sinom u Njemačku krati vrijeme nikome nije bitno. Već će doći vrijeme, a onda što bude. A ona je još, kao i za prvog našeg razgovora prije nekoliko mjeseci, povučena i nesigurna. Turska se ne spominje. Samo se još nada da nakon dva mjeseca premijer Milanović nije zaboravio što je javno obećao?
Preuzeto sa www.vecernji.hr
