Prošla su 82 dana otkad je počeo rat u Libiji. Točno 52 dana otkad su zapadne sile počele bombardirati vojsku, ali nerijetko i civile i dalje odane pukovniku Gadafiju. Kao prvi hrvatski novinar u Libiju sam ušao desetak dana nakon početka sukoba. Ušao sam ilegalno.
Probijao sam se na sve moguće načine, pa i pješice.
Jučer sam ponovno došao u Benghazi. Na granici sam čak, za razliku od prvog puta, dobio i pečat u putovnicu. Nisam se trebao probijati. Samo papreno plaćati vozače. Pohlepa taksista uvijek je velika. U ratu još i veća.
Benghazi se promijenio. Ni ljudi više nisu isti. Varam li se ako na prvu zaključim da je nestao zanos. Press centar je prazan. Novinare su zamijenili vojnici. Oružje također izgleda bolje nego prije. No što će sve to zajedno u predvorju hotela? Ne bi li bilo bolje iskorišteno, recimo, u Misrati, libijskom Vukovaru, gdje mrtve žele zbrajati, ali ih je toliko da ne stignu.
Cijelu reportažu pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od srijede
Preuzeto sa www.vecernji.hr
