Bilišane. Selo u zabiti pokraj Obrovca. Tamo je od 1974. godine živio mirni plavi dječak sa širkom osmijehom...
– Bijeli je u djetinjstvu uvijek najbolje trčao. Mislim da je sve godine dok je išao u obrovačku školu baš on, zbog toga jer je bez problema mogao pretrčati kilometre, bio glavna zvijezda na dječjim proslavama Dana mladosti u čast Titu. I inače mu je bilo dobro. Bijeli je sin najpoznatijeg gostioničara, a oni su dobro živjeli...
Teško da bi itko mogao pretpostaviti da je ovo početak priče o "Zveri"...
Ukrao džip Unproforu
– Ja sam Sretko Kalinić Zver i ubio sam 20 ljudi. Nije mi žao – rekao je navodno Sretko Kalinić hrvatskim policajcima iz bolničkog kreveta u kojem je završio kad ga je propucao kod jezera u Rakitju njegov mafijaški kolega Miloš Simović.
Njih su dvojica zaklon od srbijanskog pravosuđa i presude zbog sudjelovanja u atentatu na srbijanskog premijera na dugodišnje robije, našli i u Zagrebu. Sve je trajalo do međusobnog obračuna prije desetak dana, nakon kojeg je Kalinić ispričao tko je. Priznao je navodno da je ubijao vatrenim oružjem, postavljao eksplozive, neke leševe 'trančirao', zatim ih mljeo u strojevima za meso i spaljivao...
U njegovim Bilišanima, ali i u Obrovcu i u Benkovcu, gdje se školovao i proveo mladost, danas tvrde da nitko nije mogao ni pretpostaviti da se u povučenom mladiću krio jedan od najbeskrupuloznijih ubojica.
– Teško je to objasniti. Sretko je rođen 1974. i mlađi je od mene dvije godine, ali ga se dobro sjećam iz osnovne škole i s proslava Dana mladosti. Bio je miran, gotovo kao djeca profesorice iz mjesta. Mi smo se znali i potući, ali on ne. Uglavnom je šutio – priča Branko Olujić iz Bilišana, mjesta u kojem je Kalinić bio do 1994.
Bilišane su danas gotovo puste. Kuće se obnavljaju, ali se malo mještana vratilo iz Srbije. Uglavnom su to starci.
– Eno mu kuće. Nekad je tamo bila gostionica i kod njegova oca Bogdana i majke Stane su svi jeli i pili. Bili su dobra obitelj, s četvero djece. Ne znam kako je Sretko postao takav – rekao nam je jedan starac i otišao.
– Ja ću sve reći što znam, ali bez mog imena. Znate kakvi su to ljudi. Zvali smo ga Bijeli i Bićan. Nije se ni po čemu isticao u osnovnoj školi. Kasnije je postao stvarno hiperaktivan. Pun snage je bio. Nije mogao dočekati autobus s kojim smo išli u benkovačku srednju školu, pa bi trčao nekoliko kilometara do autobusne stanice u Žegaru i tamo bi ulazio – ispričao nam je povratnik u Bilišane.
Kalinić je u benkovačku srednju prometnu školu krenuo 1988. i bio najmlađi u razredu. Kakav je učenik bio u Obrovcu nismo uspjeli doznati, no u srednjoj školi, odakle je 'trebao izaći na pravi put', bio je katastrofalan! Večernji list dobio je na uvid imenik s ocjenama Sretka Kalinića tijekom školovanja za vozača u Benkovcu, u kojem smo našli uglavnom samo "jednice i dvice". Drugi je razred završio s prosjekom ocijena od 2,11, a treći sa 2,27! Izostanaka čak 156!
– Pa i nije baš volio učiti. Volio je sport, najviše boks. Bio je stvarno jak, ali ne i nasilan – rekao nam je jedan od benkovačkih Hrvata koji je, zajedno sa Sretkom Kalinićem, u lipnju 1991. godine završio trogodišnju školu. – Poslije smo otišli svak' na svoju stranu – rekao nam je.
Kalinić se vratio u Bilišane.
– Prema meni Sretko nije bio loš. Mogao me u ratu srediti, ali ne, uvijek je pozdravio. Mislim da je razlog tome što je postao baš gostiona. Ukrao je Sretko u ratu neki auto, a otac kod kojeg su jeli i pili milicioneri mu je sredio da ga odmah puste – pričao je o počecima kriminalne karijere Sretka Kalinića Bogdan Kalinić. – I ja sam čuo da je ukrao neki džip Unproforu – kaže Branko Olujić, koji tvrdi da je Kalinića vjerojatno rat pretvorio u zvijer.
– Išao je u kamp Kapetanu Draganu u Brušku. Tamo je bilo svakakvih ljudi iz Srbije i Bosne koji su to od njega napravili – kaže Branko Olujić. Je li Kalinić sudjelovao u zločinima koje su četnici počinili nad Hrvatima u Bruškoj nitko od sugovornika nije znao reći, no jedan nam je rekao da su zloglasne Crvene beretke brzo spoznale veliku fizičku snagu S. Kalinića.
– Stalno se smijao, pa su ga u kampu Kapetana Dragana 'kažnjavali' brojnim sklekovima. On ih je radio bezbroj, a onda bi mu stavili i betonski blok na leđa, no on ih je i dalje radio i smijao se – tvrdi mještanin Bilišana.
– Dok smo išli u školu nisam primijetio da je srpski nacionalist, ali čuo sam da je bio kod Kapetana Dragana. Ja sam bio u HOS-u i moguće je da smo se sreli i na desetak metara u borbama – kaže nam Hrvat iz Benkovca, uvjeren da zna zašto je Kalinić postao najokrutniji ubojica, možda i u Europi.
– Pare, prijatelju, pare. Pare čovjeka dovedu do toga – rekao je. To misle i u Bilišanima.
Djed umro od tuge?
– Kod oca gostioničara imao je sve. Došao je rat, otišao je Kapetanu Draganu, a potom u Srbiju, gdje možda nije imao novca, a on mlad došao iz rata kod kriminalaca, Zemunaca. Kad su vidjeli za što je sve sposoban platili mu, i tako je vjerojatno krenulo. Ipak, teško da bi bilo koji novci od čovjeka napravili monstruma da on nije rođen s time u sebi – uvjereni su u Bilišanima. Priču da je Kalinićev djed umro od tuge saznavši tko mu je unuk nisu nam potvrdili, ali su u Bilišanima rekli da ih to ne bi čudilo.
– Nikom ne bi bilo drago da je netko njegov takav ubojica – tvrde u Bilišanima, dodajući da Kalinića od rata nisu vidjeli, ali i da je moguće da je skriven znao navraćati u selo.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
