Dugo je dolje potpisani dvojio - pisati ili ne napisati impresije s juga Hercegovine, svojevrsnog reportažnog sukusa neumske općine, a onda odlučio presaviti tabak, pa što bude. Urednici ionako odlučuju. U vremenima kada poput gramzivih bankara financijama, (prokazanih zbog najnovije svjetske gospodarske krize), medijskim informacijama drmaju PR-ovi, a kapu kroje lobisti, reportaža je teško prihvatljiv žanr. PR-ovi dođu poput mode za koju Matoš davno reče kako nije izumljena za isticanje ljepote nego “za skrivanje grdobe“, dok bi se posao lobista starim hercegovačkim rječnikom zvao “podmazivanje“. Elem, dok jedini ističu samo ono što im govori u prilog, a drugi vuku za rukave zbog bogate apanaže, reportaža britka kao mač, kvari ‘sliku’ svijeta koji stvaraju.

Uništeni pejsaž

A slika neumske općine, od mora do Hrasna, kao da je davno prije stoljeća i pol opisana u pjesmi “T’ga za jug“ makedonskog pjesnika Konstantina Miladinova. Zaista tako bi se moglo reći nakon što se još dugo jedinom vezom BiH s vlastitom rivijerom, uskim asfaltnim trakom, kroz spaljena kraška brda izduži na visoravan Hrasna. Bez obzira kakva je BiH, nigdje nema tako uništenog pejzaža kao u neumskom zaleđu. Žaba, potencijalna atrakcija za turiste planinare, kao i većina brda, djeluje poput Mjeseca. Ni traga od raslinja, golet i pustoš, uspomena na požare ljetos. Na gradilištu magistralne ceste, koja bi jednog dana neke godine trebala povezati Neum sa Stocem, odnosno BiH, obustavljeni radovi, Neumljani misle zbog države (valjda BiH), a odgovorni u Cestama Federacije zbog općinske administracije koja ne uspijeva riješiti imovinsko- pravne odnose? Tko je u pravu, nije ni bitno, radovi stoje. Da bi kontrast bio potpun na sjeveroistoku potopljeno Popovo polje. More vode u ljutom kršu! Međutim, prije dolaska do akumulacije “Vrutak“ rane poput mlade pilenke, pokazuje očerupana nekadašnja farma koka. Groteskni prizor naše tranzicije. Hutovo, bivše gospodarsko i gospodsko sjedište regije na umoru, uz uskotračnu prugu sunovrat ubavom mjestašcu, donijelo je osnivanje općine Neum 1978. godine. Težište svih zbivanja preselilo se na jadransku obalu, dok je 25 kilometara udaljeno Hutovo postalo Nedođija. Poput Hutova, u pitomini pliva i Gradac, mjestašce na rubu polja. U kontrastu spaljenih brda djeluje poput oaze u pustinji. Sumornu sliku “t’ge za jug“, prave pustoši, razbija raznovrsni pejzaž, na malom prostoru bogatstvo kontrasta, prekrasni kraški krajobrazi čiji su ures masline. Jedino masline daju živost, uz stare u Broćancu, niz je mladih nasada, sve drugo kao da je u nekom iščekivanju. Kakvom, teško je doznati. Rijetkost su i ljudi, prema zadnjem popisu, gustoća naseljenosti je samo 19 stanovnika na četvornome metru!

Vrijeme je stalo

Poput maslina u unutrašnjosti, živost obali daje nova crkva. Još je bez imena. Gledajući s magistrale kupa se u morskom plavetnilu. Priličilo bi joj ime Gospa mora. Ostalo otužno. Iako svježe oličena, zgrada općine podsjeća na Krežinu “Baraku pet be”. Ništa se tu nije promijenilo od 1988. godine, za prvog posjeta. Ista zgrada samo drugačiji ljudi. Za razliku od blagoglagoljivosti iz vremena „Branka i Hamdije“ kako se po bh. političarima Branku Mikuliću i Hamdiji Pozdercu krstilo razdoblje kada je stvaran današnji Neum, djeluju nezainteresirano u stilu “prođi me se“. Na obali oronuli hoteli, neobnovljena odmarališta. Unatoč novoizgrađenim motelima i sličnim zdanjima bez posebnog urbanističkog reda, dojam je da Neum tone. Prava „t’ga. Nema ga ni u statistikama o broju noćenja…

Što će biti? Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, predstoji mu izravan susret s Europom. Bit će to sudar u kojem slabiji gube!

Europski gigant na koljenima. Direktor dao ostavku dan nakon zahtjeva za stečaj, a evo kako je sve krenulo po zlu