Danas se u velikoj sudnici zagrebačkog Županijskog suda nastavlja suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu. Nakon što se jučer izjasnio da nije kriv, a tužiteljstvo i obrana iznijeli su svoja uvodna izlaganja, danas će se pred sudskim vijećem kojim predsjeda sudac Ivan Turudić pojaviti i prvi svjedoci.
11:07 Sada svjedokinju ispituje Goran Suić, kojemu svjedokinja kaže da je sjedište tvrtke bilo u Gorenskoj, Begunje u Sloveniji.
Turudić zabranjuje Suićevo pitanje o tome preko koga se i kada obratila Hypu za kredit, te je li Sanader sudjelovao u tom ishođenju i pregovorima o kreditu. Suić kaže da su to stvari o kojima je svjedokinja iskazivala, a Turudić sada zabranjuje odgovor na pitanje je li nakon tog sastanka dobila kredit jer se pitanje ne odnosi na okolnosti ispitivanja.
- Ovo je unakrsno ispitivanje, pitate u odnosu na ono što je predložila tužiteljica. Neugodno mi je da vam dociram - rekao je Turudić Prodanoviću. Sanaderu je pak rekao da se suzdrži od daljnjeg komentiranja.
11:00 Sada svjedoči Božena Ključarić. Ispričala je kako je Sanadera upoznala kad je radila u Elanu, koji je tada bio u većinskom vlasništvu Privredne banke.
- Došla sam na sastanak u banku, gdje je bio i Kulterer '94., '95., a možda i '96. godine, ja sam bila zaposlena u poduzeću Elan Begunje. Mjesec dana prije sastanka podnijeli smo zahtjev Hypu za financiranje. Gospodin Katičić mi je rekao da dođem na sastanak u Hotel Westin, gdje se on sastao s Kultererom. Nisam nazočila tom sastanku već sam došla tamo - ispričala je Ključarić.
Laptoš: Je li još netko bio s njim?
Ključarić: U hotelu je bio i Ivo Sanader. Sanader je otišao, a ja i Katičić nastavili smo razgovor s Kultererom. Kad je Sanader odlazio, Katičić me upoznao i sa Sanaderom i s Kultererom. Kulterer je ostao s nama da razgovaramo s njim. Svima je bilo čudno da Privredna banka koja je bila većinski vlasnik neće dati kredit Turudić ju opominje da je ispituje konkretne podatke o sastanku, a o kontekstu će ju posebno pitati.
Laptoš: U iskazu ste rekli da je to bilo '96. ili '97.,a sada ste proširili razdoblje.
Ključarić: Ja se ne mogu sjetiti kad je to točno bilo.
10.57 sati Sanader, osvrčući se na navode Tamare Laptoš, smatra kako su mu povrijeđena prava iz čl. 6 Konvencije za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda na pravično suđenje. Ponavlja tezu svoje obrane, da je jedini logičan zaključak da je optužba ta koja dostavlja zaštićene podatke.
Laptoš: Nije ni vrijeme ni mjesto za ovakva prepucavanja. Curenje iskaza ne ide u korist niti optužbi, odluka se neće donijeti na temelju novinskih naposa, nego na sudu.
Sudac: Mi sad ispitujemo svjedokinju, ne mogu prihvatiti vaš prigovor da nije vrijeme ni mjesto za raspravu o ovome. Mi ćemo danas ovdje ispitati svjedokinju čiji je iskaz jučer objavljen u dnevnom tisku. Sudsko vijeće neće se žaliti koliko je u medijima i što je svašta objavljeno, a uvjeren sam da će DORH utvrditi postoji li u nekim istupima osnova za kaznena djela.
10.50 sati Prodanović se sudu obratio u vezi svjedokinje. Rekao je da je prekinut izravan prijenos kako se ne bi doznalo koji su dokazi izvedeni, a jučer je pak u dnevnom tisku objavljen svjedokinjin iskaz.
– Znam da je moj prosvjed simboličnog karaktera, ali ulažem prigovor uime Sanadera jer je uzak krug ljudi koji mogu dostaviti ovaj iskaz Jutarnjem listu. Na ovaj način tvrdimo da ovo ispitivanje više nije regularno, ako ne u odnosu na ovu svjedokinju, onda u odnosu na one koji će svjedočiti. A znamo da ovo sudsko vijeće nije dalo iskaz niti je to učinila obrana – rekao je Prodanović.
Sudac je rekao kako nije dobro da se iskazi nalaze u novinama prije nego na sudu, ali i da je optužnica potvrđena te kako ovaj prigovor ima veći odjek ako iskazi cure tijekom istrage.
– Ja sam sigurna da ovi iskazi ne dolaze od DORH-a ni od sudskog vijeća – rekla je Laptoš.
10.45 sati Kovačić je rekao da nikoga iz Ministarstva financija, Vlade, HNB-a ili drugih državnih tijela nije zvao u kabinet zamjenika osim osoba koje je nabrojio.
Sanader: Jeste li dobili nalog da pozovete ili da kontaktirate bilo koga iz drugih tijela državne uprave u vezi tog kredita?
Kovačić odgovara niječno, čime je njegovo svjedočenje završeno.
10.38 sati Jadranka Sloković: Zaposleni ste 1. 10. 1994. u Ministarstvu vanjskih poslova. Jeste li odmah počeli raditi na mjestu savjetnika zamjenika?
Kovačić: Jesam, odmah sam počeo raditi kao savjetnik, a od kolovoza bio sam na probnom radu. Ispričao je kako slabo govori njemački jezik, pa je s Kultererom komunicirao na engleskom jeziku, preko telefona.
Sloković: Znate li o čemu se točno razgovaralo na tim sastancima? Imate li bilo kakve direktne informacije od sudionika?
Kovačić: Radeći u MVP-u, kasnije sam dobio informacije i imao razloga zaključiti da je riječ o ugovoru.
Sudac prekida: Tužiteljici ste rekli da niste znali o čemu se razgovaralo.
Na pitanje suca je li imao direktnih saznanja o čemu se na tim sastancima razgovaralo, Kovačić je odgovorio niječno. Objasnio je i kako je bilo moguće da netko na sastanak dođe bez njegova znanja i najave.
10.30 sati Slijedi ispitivanje Miroslava Kovačića, koji će biti ispitan kao svjedok tužiteljstva.
Laptoš: Na kojim ste dužnostima bili 1994. i 1995.?
Kovačić: Bio sam savjetnik zamjenika ministra vanjskih poslova, to jest Sanaderov zamjenik.
Laptoš: Koja su bila vaša zaduženja?
Kovačić: Došao sam u jesen 1994., pripremao sam sastanke, pripremao "briefinge", sve što jedan savjetnik radi. Organizirao sam rad ureda i slično.
Laptoš: Imate li saznanja o pregovorima između predstavnika MVP-a i Hypa?
Kovačić: Imam saznanja da su se ti razgovori i pregovori vodili u uredu zamjenika ministra vanjskih poslova, intenzivno u razdoblju krajem 1994. i pretpostavljam početkom 1995. Sanader je zastupao MVP, razgovori su se vodili u njegovu uredu. Koliko se sjećam, bilo je oko desetak sastanaka. Bio je Sanader, a sa strane Hypa Kutlerer s jednim od suradnika, mislim da je bio Striedinger. Sjećam se da je na jednom sastanku bio i Mate Granić.
Sudac ga pita kada je bio Granić, na što Kovačić odgovara da je bio na jednom od kasnijih sastanaka. Kovačić je na pitanje Tamare Laptoš rekao da nije bio na sastancima niti je sastavljao bilješke.
Laptoš: Jeste li vidjeli tko je dolazio na te sastanke?
Kovačić: Moja je zadaća i obveza bila da znam što se događa u vezi sa sastancima pa sam vidio i Kulterera i proveo ga u više navrata do mjesta sastanka. Vrata moje sobe uvijek su bila otvorena, porazgovarao sam s njim dok je čekao sastanak i doveo sam ga do kabineta zamjenika ministra vanjskih poslova.
Laptoš: Osim Sanadera jednom je bio i Granić. Je li još netko s hrvatske strane sudjelovao?
Kovačić: Ne sjećam se.
Laptoš više nema pitanja.
10.27 sati Sanader: Sjećate li se tko je bio ovlašten da potpiše taj ugovor?
Valentić: Odgovorio sam načelno tko može mijenjati.
Sanader: Tko je poslao izvješće i trošenju sredstava kredita?
Valentić: Ne sjećam se.
10.20 sati Prodanović: Ja bih sad predočio dio zapisnika, a s obzirom na to da je svjedok rekao kako ostaje pri iskazu i da nema saznanja, ipak ću ga pitati: znate li da je ministar vanjskih poslova Austrije Alois Mock ikako pomagao Hypo banci u Hrvatskoj? To je pitanje iz istrage.
Tužiteljica prigovara, kaže da je riječ o unakrsnom ispitivanju i da se mogu postavljati pitanja samo u odnosu na glavni sadržaj. Sud ipak dopušta da se odgovori na ovo pitanje, proširena je mogućnost postavljanja takvih pitanja.
Valentić: Susreo sam se s Mockom u Beču, jedanput ili dvaput, ali nikad mi nije spominjao Hypo. Sastajao sam se s Mockom na marginama tijekom 1994. kada se sve to događalo. Mogao mi je reći ministar, predsjednik i zamjenik, ali nitko mi o Mocku nije govorio, o tom njegovom eventualnom uplitanju. Više ne mogu tvrditi jesam li o tome čuo upravo u vezi s ovom istragom.
Prodanović: Postoji zapisnik sa sjednice Vlade od 5. 1. 1991. da se prihvati prijedlog kredita usuglašen s Ministarstvom financija uz pomoć ministara Mocka.
Valentić kaže da se ne sjeća.
Prodanović: Ne sjećate se koja je točno kamata bila, sjećate li se je li kredit bio povoljan ili nepovoljan za Hrvatsku?
Valentić: Bio je izuzetno povoljan.
Prodanović: Može li zamjenik ministra vanjskih poslova garantirati stranoj banci dolazak na tržište?
Sudac kaže da Valentić ne mora odgovoriti na to pitanje.
10.15 sati Prodanović: Tko je bio ovlašten da potpiše ugovor o kreditu?
Valentić: Nije bilo moguće da bilo tko potpiše ugovor nego ministar na temelju odluke prihvaćanja koju potpisuje premijer. Ne mogu isključiti mogućnost da je ministar mogao delegirati svog zamjenika ili drugu osobu da potpiše taj ugovor o kreditu s Hypom, ali, u konkretnom slučaju, mislim da ju je potpisao Mate Granić.
Prodanović: Jeste li vi kao Vlada pratili kako su sredstva korištena, jeste li dobivali izvješća?
Valentić: U samoj odluci Vlade navedeno je da je ministarstvo odgovorno i nadležno za provedbu te odluke, a državna revizija vršila je kontrolu na temelju svojih ovlasti.
10.05 sati Na redu je obrana.
Prodanović: Je li Tuđman vršio upliv u ekonomske poteze u odnosu na Vladu kojom ste predsjedali?
Valentić: Ustavna pozicija Vlade tada je bila drukčija, Tuđman je bio šef izvršne vlade uz četiri državna ministarstva: MUP, Ministarstvo financija, MVP i još jedno. U dogovoru s pokojnim predsjednikom ja sam se bavio gospodarstvom u najširem smislu riječi i nisam se bavio vanjskom politikom, obranom, sigurnošću, tajnim službama, rekao bih tom klasičnom državnom politikom, to je bila Tuđmanova nadležnost. Također, imao sam punu samostalnost u donošenju odluka oko proračuna u najširem smislu riječi, koji čini 70 posto problematike. Ja sam u četiri ili pet puta nudio predsjedniku ostavku upravo jer je prijetilo probijanje proračuna, a on je uvijek stao na moju stranu.
Prodanović: Znate li je li Tuđman iole imao bilo kakav upliv i u dodir kredita? Je li bilo što razgovarao o tome s vama?
Valentić: Nikad sa mnom nije konkretno o tome razgovarao, rekao je samo: "Imaš moju punu podršku za rješavanje problema veleposlanstava". U tom mandatu donijeli smo oko 8000 odluka, to je bila važna odluka, ali nije bila top tema koja bi zahtijevala konzultacije s Tuđmanom.
Prodanović: Je li postojala mogućnost da zamjenik ministra zamijeni ministra na sjednici užeg kabineta?
Valentić: Tu zamjenik nije imao mogućnost mijenjati ministre, po Zakonu o vladi jedino ako bi ga netko pozvao. Ministar nije bio član užeg kabineta i na sjednici bi mogao biti samo ako bi ga premijer pozvao. Ne vjerujem i ne sjećam se da bi se ikada dogodilo da je premijer zvao zamjenika.
10 sati Laptoš: Sjećate li se kada je to u Vladi razmatrano?
Valentić: Pretpostavljam da je prijedlog izlagao ministar vanjskih poslova Mate Granić, no u to nisam posve siguran jer je on često putovao kao njegov zamjenik, upravo iz tog razloga napravili smo izuzetak pa je na sjednici Vlade kao predstavnik MVP-a mogao biti pomoćnik ministra. Možda, još smatram bitnim, da je ministar odgovoran za svako financijsko poslovanje, to je bilo značajno ministarstvo, morali smo braniti neke stvari.
Laptoš: Jeste li do ovog aranžmana čuli za Hypo banku?
Valentić: Da, čuo sam ime, ali bilo ih je nekoliko. Radilo se o malim bankama iz Austrije, tzv. komunalnim bankama, štedionicama u pojedinim pokrajinama u Austriji. Nikog nisam poznavao od djelatnika.
Laptoš: Sjećate li se uvjeta kredita, kakva je bila visina kamata?
Valentić: Po sjećanju, mislim da je kamata na taj kredit bila ispod 10 posto preciznije, osam ili devet posto.
9.48 sati Laptoš: Koja su vaša saznanja o kreditnom aranžmanu Hypa i Vlade? Kad ste prvi put doznali da se vode pregovori? Koja je bila namjena trošenja kredita?
Valentić: Samo bih uvodno rekao o organizaciji Vlade, imala je dva tijela, neformalno i formalno. Uži kabinet, potpredsjednici Vlade, ministri nisu bili članovi koordinacije kojih je bilo tri, one su bile formalno tijelo, a bio je i uži kabinet Vlade u kojem su pored mene bila i četiri potpredsjednika. Nijedna odluka nije mogla doći na sjednicu Vlade ako bi se radilo o nekom zaduživanju i ako prethodno nije bilo odlučeno o financijskoj konstrukciji. Ne sjećam se nijansi.
Prošlo je 18 godina, ne mogu se sjetiti dana kad je potpredsjednik Granić otvorio problem vanjskih poslova kao načelan problem, imali smo tada samo jednog veleposlanika u Beču, a bilo je više od 70 priznanja, i Tuđman je o tom problemu pričao. Problem je bio u budžetu, nismo dopuštali prekoračenje, ne smijete ni jedne kune potrošiti preko budžeta, bila je poruka za sve ministre jer smo tako spašavali kunu. Nakon nekoliko tjedana došla je ideja o mogućnosti zatvaranja financijske konstrukcije kreditom. Uži kabinet bio je neformalno tijelo, bio je bitan da ne dođe sto točaka do koordinacije.
Postojale su samo dvije zgrade veleposlanstva u svijetu, jedna u Beču, a druga u Čileu ili Argentini. Predsjednik Tuđman često je postavljao pitanje veleposlanika u svijetu, koliko se sad sjećam, mislim da je od tadašnjeg ministra vanjskih poslova potekla inicijativa za ishođenje kredita. Već sam prethodno napomenuo da smo pri donošenju bilo koje odluke vodili računa da se ne premaši proračun pa je i za donošenje ove odluke pored mišljenja Ureda za zakonodavstvo bila potrebna i suglasnost Ministarstva financija. Koliko se sjećam, dogovorili smo da se pristupi traženju i realizaciji kredita za kupnju veleposlanstava s tim da rok otplate ne bude kraći od sedam, osam godina. Cijela je procedura prošla svoju provjeru, a na kredit smo se odlučili iz principijelnih razloga, da se ne probija proračun, iako se zapravo nije radilo o nekoj visokoj svoti.
9.43 sati Laptoš: Pitala sam kakvi su bili uvjeti dobivanja kredita?
Valentić: Iz ovih činjenica mogu otvoreno reći da kapitala nije postojalo, gotovo da nije bilo tržišta, a kamatna stopa se kretala poludivlje. Prosječna kamatna stopa bila je 15 posto, a kod lihvara unedogled. Znači financijskog tržišta gotovo da i nije bilo, jedino je Ina mogla dobiti naftu uz odgodu plaćanja zahvaljujući svom ranijem statusu i poziciji na tržištu.
Detalj koji to opisuje, kad smo se dogovorili s predsjednikom početkom 1993., Ina je dala nekakve kartice da bi se moglo platiti, a Ured predsjednika nije imao kartice kad netko ide na sastanke nego je Ina jamčila svojim poslovnim karticama.
Sudac: Bitan je kontekst, te pojedinosti nisu bitne.
9.35 sati Početak suđenja. Sudac poziva svjedoke, došli su Nikica Valentić, Božena Ključarić i Miroslav Kovačić. Valentić sjeda, slijedi njegovo svjedočenje, ispituje ga Tamara Laptoš.
Laptoš: Možete li nam reći na kojim ste dužnostima bili krajem 1994. i početkom 1995.?
Valentić: Bio sam predsjednik Vlade, član Vijeća za nacionalnu sigurnost, to su dužnosti koje sam obnašao 1993., 1994. i 1995. Poslije toga bio sam i saborski zastupnik
Laptoš: Možete li nam opisati ekonomsko stanje, dobivanje kredita, uvjete u Hrvatskoj?
Valentić: Bilo je vrijeme rata s neposrednom opasnošću, veliki gradovi bili su pod dometom topništva, imali smo izbjeglice, redove za crni kruh, isključenje struje u Istri i Dalmaciji... Inflacija je bila velika, na 40 posto, prijetio nam je energetski kolaps, prijetio nam je i tzv. argentinski sindrom velike inflacije više od 1000 posto. Hrvatska se brinula o 630 tisuća izbjeglica i prognanika, a mi na čelu Vlade poduzimali smo mjere da se ta situacija prevlada.
Prihvatio sam dužnost predsjednika Vlade pod nekoliko pretpostavki i uvjeta. Dva su temeljna uvjeta kad sam preuzimao Vladu. Prvi, da ću taj posao napustiti kad cijela zemlja bude oslobođena, rekao sam Knin, koji zapravo ima simbolično značenje u toj cjelini. Sljedeći je uvjet bio, a na koji je predsjednik Tuđman također pristao, da poduzmemo oštre ekonomske rezove, bolne rezove.
>>Ivo Sanader: Dvadeset sam godina služio Hrvatskoj!
Najzvučnije ime prvog dana svjedočenja svakako je tadašnji hrvatski premijer Nikica Valentić.
Osim Valentića za danas je najavljeno svjedočenje Miroslava Kovačića, bivšeg člana kabineta u MVP-u, te Božene Ključarić, tadašnje direktorice tvrtke Elan koja je sklopila ugovore s Hypo bankom.
Bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić čije se ime često spominjalo prvog dana suđenja svjedočiti bi trebao 11. studenoga.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
Ivo Sanader 20 godina radio sam za Hrvatsku... Zaboravio je reci i dobro je pokrao i osiromasio..