Uspješni Posavci razasuti su diljem svijeta. Uspjeli smo tako pronaći Modričanku Maru Tomić-Stojić koja je otišla u Australiju i postala ugledna djelatnica prestižnog Casey medicinskog centra u Australiji, a ovoga puta pronašli smo prof. Admira Mašića, iz malog posavskog povratničkog sela Kolibe Gornje (Bosanski Brod), koji je danas na jednom od najboljih svjetskih istraživačkih sveučilišta Massachusetts institute of technology – MIT. Dosad su iz MIT sveučilišta izašlo 63 nobelovca, i jedno je od američkih sveučilišta s najvećim fundusom za istraživanje, piše Večernji list BiH. Nesvakidašnji životni put prof. Mašića, kao i neka njegova promišljanja o istraživanjima i praktičnom stvaranju boljih, otpornijih i ekološki prihvatljivih materijala za budućnost čovječanstva, čine ga posebnim u svijetu. Bivši izbjeglica je i novi član fakulteta CEE.
Kolibe, Rijeka, Torino, Berlin...
- Pohađao je OŠ u Kolibama Gornjim, Srednju kemijsko-tehničku je završio kao izbjeglica u Rijeci, a upisao se i na sveučilište u Torinu gdje je magistrirao, a zatim i doktorirao na molekularnoj fizičkoj kemiji. Radio je kao znanstvenik istraživač na Max Planck Institutu u Berlinu, a od nedavno je profesor-asistent na MIT-u. Na jedno otvoreno prestižno mjesto na ovom sveučilištu prijavilo se pet stotina izuzetnih kandidata iz cijelog svijeta, a mjesto je dobio upravo dr. Mašić, što samo po sebi govori o njegovom rejtingu u današnjem svijetu znanosti, kaže njegov prijatelj Senad Žepčan. Doznajemo tako iz prve ruke kako ugledni svjetski profesor, iznimno pozitivnog duha, svakog ljeta dolazi u Posavinu kojoj je iznimno privržen. Stipendirao je učenike iz škole gdje je upijao prva znanja, osobito od iznimne pedagoginje, razrednice Marice Oroz Pilipović. U svom prvom nastupu pred studentima na MIT-u docent Mašić je izjavio: - Istražujem drevne rukopise i materijale. Zatim je izvukao malu kutiju iz džepa s dva komada svitaka veličine graška iz Mrtvog mora, 2000 godina stare komadiće životinjske kože. Kad su se studenti nagnuli vidjeti te svitke kože, Mašić im je objasnio da je materijale dobio iz Federalnog zavoda za istraživanje i testiranje materijala u Berlinu. Komadi su iz zbirke koju je sastavio Ronald Reed, prvi znanstvenik, koji je proučavao svitke u 1950. Od 1996. čuvaju se u John Rylands knjižnici u Manchesteru. Iako mali, uzorci su netaknuti i predstavljaju veliki izazov za Mašićeva istraživanja.
Istraživanjem spasiti baštinu
Mašićeva vizija je spojiti što više stvarnog svijeta s laboratorijem, studente uputiti u prirodu kako bi pomoću ručnih, minijaturnih laboratorijskih alata, koji im omogućuju istraživati organizme, kao i infrastrukture u njihovom prirodnom okruženju, proširili to istraživanje na Institutu pomoću sofisticiranih mikroskopa, koji zapisuju kakvu interakciju imaju molekule na nano-ljestvici. Sustav bi onda kombinirao nove i postojeće podatke, što bi dovelo do novih spoznaja i do strukturnih inovacija za novo doba. - Postoji toliko toga što moramo još otkriti i primijeniti kako bi se ublažila degradacija materijala i izgradila otpornost, kaže Admir Mašić, docent na Odsjeku za civilni inženjering i inženjering zaštite okoliša. - Prirodne katastrofe, klimatske promjene, zagađenje, ratovi, samo su neki od primjera prijetnji našoj baštini i budućoj infrastrukturi. Civilizacija je na novoj prijelomnoj točki i moramo djelovati sada, smatra Mašić. •
