U petak, 26. veljače ove godine, održana je izvanredna skupština Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini. Na čelo najviše znanstvene, umjetničke i kulturne institucije hrvatskog naroda došao je akademik Mladen Bevanda, sveučilišni profesor, emeritus, filozof i znanstvenik. Kako novoizabrani predsjednik vidi stanje u Akademiji, znanosti, umjetnosti i društvu uopće?
Razgovaramo u miru, razborito, o svemu pomalo.
Nakon odlaska akademika Jakova Pehara jednoglasnom odlukom desetorice nazočnih akademika izabrani ste za čelnika najviše i najznačajnije kulturne institucije hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Nije lako i jednostavno naslijediti akademika Jakova Pehara, ali Vaše životno iskustvo i desetljetni rad na sarajevskom i mostarskom Filozofskom fakultetu i drugim sveučilištima, jamče uspješan i djelotvoran rad.
- U ovoj prigodi i na samom početku, želim zahvaliti kolegama akademicima na pruženom povjerenju. Tajno i jednoglasno izabrali su me za predsjednika, kako kažete, najviše i najznačajnije znanstvene, umjetničke i kulturne ustanove hrvatskoga naroda u BiH. Od sveg srca upućujem izraze zahvalnosti i svim onima koji su mi uputili čestitke, a ima ih od Orašja do Neuma, Ravnog, Livna, Goražda, Zagreba i Sarajeva.
U godinama rata i poraća predvodili ste i sudjelovali u radu Hrvatskog znanstvenog vijeća. Bilo je to brojno društvo, a među njima i petnaestak redovitih akademika iz Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. To dragocjeno iskustvo pomoći će Vam u najkraćem roku pohvatati sve konce i uspješno preuzeti Akademiju.
- Zaista nije lako i jednostavno naslijediti akademika Jakova Pehara jer on bijaše snažna osoba s karizmom, istinski bard i doajen u akademskoj zajednici, ne samo Mostara i BiH nego i mnogo šire. Meni će biti, ipak, lakše. Akademija je dobro organizirana, djeluje šest godina, ali je već prepoznatljiva, ima dobar sastav akademika, dopisnih članova i suradnika. Od osnutka sam član i dopredsjednik. U tijeku sam svih njezinih ostvarenja i planova. Iskustvo na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, kao i na Sveučilištu u Mostaru, zasigurno je veliko bogatstvo. Izvodio sam nastavu i na Univerzitetu “Džemal Bijedić” i na još nekim fakultetima u BiH te bio angažiran na dodiplomskom, postdiplomskom i doktorskom studiju u Bosni i Hercegovini i izvan nje.
S pok. akademikom Peharom surađivali ste na utemeljenju Akademije od samih početaka i prvih inicijativnih sastanaka i dogovora. Vjerujem da su Vam poznate sve prepreke preko kojih ste morali prijeći kako bi i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini dobio svoju akademiju.
- Točno je. Sve dane i godine rata proveo sam u Sarajevu. Još 1993. godine, 5. lipnja, osnovali smo Udrugu hrvatskih djelatnika u odgoju i obrazovanju. U Sarajevu je tada boravilo više od 400 djelatnika u osnovnim i srednjim školama te nešto više od stotinu nastavnika na raznim fakultetima. Biran sam za tajnika Udruge, a redoviti profesor sam od 1995. godine, a akademik Zdravko Pujić izabran je među tri kandidata za predsjednika. Udrugu su tvorile četiri sekcije: predškolski odgoj, osnovno školstvo, srednje školstvo i visoko obrazovanje. Nakon toga, 18. prosinca 1993. godine, osnovali smo Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost koje je bilo vrlo aktivno. Utvrđene su stroge propozicije za prijam u članstvo: redoviti, dopisni, suradnici i počasni članovi. Članovi su sveučilišni nastavnici, ugledni umjetnici i književnici. Tada se počelo razmišljati o akademiji.
Žao mi je što mnogi znanstvenici od formata nisu doživjeli svoj i naš san. Danas imamo Akademiju i moramo je čuvati. Organizirali smo predavanja, promocije, izložbe, koncerte i pristupna predavanja. Članovi društva bili su onodobni akademici ANU-a BiH, Hrvati – izuzev jednog. Imali smo i prestižno glasilo “Radovi”.
Obnašao sam dužnost tajnika, u dva mandata i predsjednika, također u dva mandata, te glavnog i odgovornog urednika rečenog glasila. Društvo djeluje i danas. Ima podružnicu u Mostaru od 1995. godine. Akademik Jakov Pehar bijaše više mandata dopredsjednik društva. Naravno, sve to pomaže za lakše snalaženje u obnašanju ove uistinu zahtjevne i odgovorne dužnosti.
Kao sveučilišni profesor imali ste blistavu prosvjetnu karijeru na sarajevskom i mostarskom Filozofskom fakultetu i drugim visokoškolskim ustanovama. Odgojili ste brojne filozofe, književnike, pjesnike, magistre i doktore znanosti. Sada ste u mirovini i to akumulirano znanje želite prenijeti pod svodove Akademije koju predvodite. Na inauguracijskom nastupu kazali ste: “Imam viziju!”.
- Da, od samih početaka – od ideje, inicijative, prvih sastanaka i dogovora, Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost ustrojeno je na načelima znanstvenih društava. Imali smo u vidu Naučno društvo u BiH koje je osnovano 1992. godine i preraslo u ANU BiH 1966. godine. Znači, nakon 14 godina. Ondašnje čelništvo Društva bilo je: F. Cetinić, N. Filipović, Z. Milošević, V. Žuljić, J. Pehar. Obnašao sam dužnost tajnika i bio u tijeku svih zbivanja, razmišljali smo da se jednog dana utemelji Hrvatska akademija. Bilo je mnogo toga povuci – potegni. Ostao je Jakov i nastavio tu ideju. Održao je više sastanaka s članovima društva u Sarajevu i Mostaru, obavio brojne konzultacije, ali teško je išlo. Hrvati u BiH nemaju svoj parlament, niti svoju vladu koja može osnovati najvišu nacionalnu ustanovu. Mogu, naravno, i županije jer one donese Ustav. Ideja je sazrijevala i kada joj je došlo vrijeme, nije se mogla zaustaviti. Razumijevanjem članstva iz HNŽ-a, donesen je 28. lipnja 2013. godine Zakon o akademiji znanosti i umjetnosti i započeti proces mogao se ostvarivati. Nakon toga bilo je nužno obaviti mnoge pravne, administrativne i tehničke poslove. Profesor Jakov Pehar pokazao se doraslim svim tim problemima. Konačno, Matičarsko povjerenstvo izabralo je 15 akademika i Akademija je utemeljena i konstituirana 23. lipnja 2014. godine. I to je Dan Hrvatske akademije za znanost i umjetnost. Uloga akademika Jakova Pehara bila je presudna. Predano, s entuzijazmom, radio je na osnivanju HAZU-a. Njegove zasluge ne mogu se zaboraviti.
Na jednoj sjednici predsjedništva Akademije donesena je odluka da će u radu Akademije u svemu biti primjenjivana načela i pravila koja vladaju u Hrvatskoj akademiji za znanost i umjetnost u Zagrebu.
- Hrvatska akademija za znanost i umjetnost u BiH osnovana je nakon drugih akademija. Dva druga konstitutivna naroda osnovala su svoje akademije. ANU RS-a 1994., BANU 2013. godine. Hrvatska je akademija imala razvojni put kao i ANU BiH. Prvo je osnovano Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost i nakon 21 godine Akademija, odnosno HAZU u BiH. Sve ove akademije vidim kao zrelost – znanstvenu, kulturnu, umjetničku, obrazovnu – naše domovine BiH. Početkom stoljeća imali smo tri prosvjetna društva: Prosvjeta / srpsko 1902. godine, Napredak / hrvatsko 1902. godine, Gajret / muslimansko 1903. Treba pročitati monografije tih društava pa se uvjeriti koliki i kakav doprinos su dala ova društva kulturi, prosvjeti, obrazovanju naroda čije su ime nosila, ali i cijeloj BiH. Nekada je u BiH bio samo jedan Univerzitet – Sarajevo, od 1949. godine, a danas djeluje osam javnih sveučilišta: Sarajevo, Banja Luka (1975.), Tuzla (1976.), Mostar (1977.) te Zenica, Bihać, Istočno Sarajevo, Mostar – Džemal Bijedić. Komu to može smetati? To obogaćuje BiH. Isto je s akademijama.
Vjerujem da će u budućnosti biti više tzv. akademija pojedinih struka, ali mogu biti samo tri nacionalne i, naravno, ANU BiH. Nužna je suradnja među njima, a poput rektorske konferencije, može biti i Vijeće akademija ili neki drugi oblik povezanosti i suradnje. Vrijeme provedeno na fakultetima ispunjava me zadovoljstvom i srećom što sam toliko mladih ljudi susreo, upoznao, poučavao ih ili od njih učio. Toliko potpisa, usmenih i pismenih ispita i konzultacija. Više od dvije stotine branilo je kod mene diplomski rad, mentor sam devetnaest znanstvenih magistarskih teza, devet doktorata, a o sudjelovanju kao predstavnik ili član povjerenstva, da i ne govorim. Tijekom prosvjetne karijere, kako kažete, nikada nisam došao u sukob sa studentima, niti s kolegicama i kolegama. Svi oni koji su kod mene diplomirali, magistrirali, doktorirali, tražili su moje mentorstvo. Žao mi je što neke nisam mogao “voditi“ iako su bili vrsni, ali sam na drugi način pomagao koliko su od mene tražili. Hrvatska akademija za znanost i umjetnost u BiH u svemu je naslonjena na višestoljetnu tradiciju Hrvatske akademije za znanost i umjetnost, čije je sjedište u Zagrebu.
Možete li našoj javnosti predstaviti strukturu HAZU-a u BiH? Tko su njezini čelnici, koliko ima razreda i kako oni funkcioniraju?
- HAZU je najmlađi u BiH, a koliko znam - i u Europi. Mi imamo numerus clausus – zakonom utvrđen broj od petnaest redovitih akademika, dvadeset dopisnih članova, za sada ima dva počasna akademika. Stalno je zaposlena samo jedna osoba - tajnica, koja je diplomirana pravnica, tu je i šefica računovodstva – po ugovoru o djelu, a svi ostali – od predsjednika nadalje su volonteri. Naravno, potrebe su posve drugačije. Moji prvi suradnici su dvojica dopredsjednika - akademici Božo Žepić i Zdenko Ostojić, a naš glavni tajnik je akademik Josip Muselimović. Akademija ima šest razreda: Razred za društvene i humanističke znanosti, Razred za bioteničke i prirodne znanosti, Razred medicinske znanosti, Razred za filološke znanosti i književnosti, Razred umjetnosti i razred Tehničke znanosti.
Najviše tijelo Akademije je Skupština i na njezinu čelu je akademik Ante Mišković. Skupština donosi Statut, tajnim glasovanjem bira članove, bira predsjednika i Predsjedništvo. Predsjedništvo Akademije čine predsjednik, dopredsjednici, glavni tajnik i predsjednici pojedinih razreda.
Koordinacijski odbor čine predsjednik, dopredsjednici, glavni tajnik i predsjednik Skupštine. Akademija za sada ima dva odbora, dva povjerenstva i jedno vijeće. Naravno, to će se širiti i razgranavati. Trenutačno Akademija ima četrnaest redovitih akademika, 18 dopisnih članova i deset suradnika.
Koliko znam, u tekućoj godini HAZU namjerava nastaviti s redovitim izlaženjem časopisa “Vidici”, sudjelovati u značajnim savjetovanjima i poduzeti svaku potrebnu radnju u zaštiti interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
- HAZU ima svoje glasilo “Vidici”. Časopisu pridajemo veliku važnost. I ovim putem pozivam, uime glavnog i odgovornog urednika akademika Šimuna Muse, na širu suradnju. Časopis je otvoren. Uz časopis, želimo biti nakladnici što više kvalitetnih znanstvenih i drugih knjiga.
Kakva je suradnja sa Sveučilištem?
- HAZU ima malo godina i još se ne može očekivati plodnija i šira suradnja s akademijama, znanstvenim društvima i drugim kulturnim subjektima kakvu bismo mi željeli. Međutim, sporazumi koje smo do sada potpisali, govore da smo na pravome putu. Za očekivati je puno svestraniju suradnju kakva, uostalom, i priliči Akademiji.
Suradnja sa Sveučilištem je izvrsna. Sa Sveučilišta u Akademiji je sedam profesora emeritusa i šest redovitih profesora. HAZU uspješno surađuje s Leksikografskim institutom, također iznimno važnom institucijom, kao i Maticom hrvatskom te drugim ustanovama hrvatskog naroda u BiH i šire. Također, s pojedinim županijama, gradovima i općinama surađujemo na obostrano zadovoljstvo. Imamo i Povjerenstvo za međunarodnu suradnju, na čijem čelu je dopisni član akademije prof. dr. Željko Šuman.
Kakve su materijalne prilike koje se, neminovno, odražavaju na rad svake ustanove, pa tako i na rad Akademije?
- Materijalne prilike su, zasigurno, jedan od bitnih preduvjeta uspješnog djelovanja svake ustanove, pa i naše Akademije. Za sada smo u prikladnom prostoru koji smo dobili na korištenje od Fakulteta strojarstva, računarstva i elektrotehnike, te dekanu, djelatnicima i osoblju, i ovom prigodom zahvaljujemo. Kada će biti riješeno naše stambeno pitanje, teško je predvidjeti. Projekt je urađen, čekaju se sredstva. Strpljivi smo i nadamo se jednom odličnom rješenju. Akademija nauka i umjetnosti u Republici Srpskoj ima svoj pravi dvorac i u proračunu je. Znamo da ne možemo sve odjednom. Akademija je rođena i trebaju joj materijalna sredstva i svaka pomoć u njezinu odrastanju kako bismo ostvarili svoju misiju i svoje uzvišene nacionalne zadatke.
Na početku godine napustila su nas dva istinska barda – predsjednik Akademije, akademik Jakov Pehar i dopisni član Akademije, kipar i slikar Florijan Mićković, nešto ranije i dopisni članovi Vlatko Filipović i Julijana Grbelja. Za Akademiju to je veliki gubitak.- Da. HAZU nosi predznak “hrvatska” i to silno obvezuje. Akademija je izvanstranačka, nije politička, ali ni anacionalna i nadnacionalna. Ne može biti iznad problema i svih nepravdi s kojima se suočava hrvatski narod u BiH. Ne može biti ravnodušna naspram rješenja, odluka, političke prakse…, što je kontra zdravog razuma, protiv prava, zakona, Ustava, protiv europskih demokratskih stečevina. Kad god su ugroženi nacionalni interesi, Akademija će se oglasiti. Ali uvijek, kao i dosad, na civiliziran, kulturan način i sa snažnim znanstvenim argumentima. Svoja stajališta, pojedinačna i ona uime Akademije, iskazivat ćemo putem priopćenja, na okruglim stolovima, putem tribina, znanstvenih konferencija, predavanja, savjetovanja i na druge civilizirane načine. Uvijek – s pozivom na dijalog, na suradnju svih onih kojima je iskreno stalo do prosperiteta, do napretka naše zajedničke domovine Bosne i Hercegovine.
