Kada vam crna mačka prijeđe preko ceste, obvezno pljunite tri puta prije negoli pođete dalje tim putem. Razbijeno zrcalo donosi sedam punih godina nesreće, ne valja proći ispod ljestvi, a ako sretnete dimnjačara, obvezno se primite za gumb - to donosi sreću. Ako vas svrbi lijevi dlan, eto novca, a desni - ode novac. Ako zvoni u uhu, čut ćete neku vijest, dobru ili lošu, ovisi je li uho lijevo ili desno...
To su samo neka od mnogih praznovjerja kojih smo i sami u određenom razdoblju života bili žrtve, a od nekih i dan-danas podsvjesno zaziremo i krišom povjerujemo u njih, posebno u ona koja su povoljna za nas.
No, što bi na koncu uistinu bila praznovjerja?
Praznovjerje je, prije svega, kvazireligijsko pučko vjerovanje u djelovanje izvjesnih magijskih sila, odnosno vjerovanje u nadnaravnu uzročnost događaja bez stvarnog dokaza. Dakle, osnova praznovjerja bila bi nepoznavanje prave prirode stvari i neprikladno objašnjavanje određenih pojmova i situacija na osnovi vjerovanja da su oni međusobno povezani, odnosno da su pod utjecajem neke nadnaravne sile. Takvim vjerovanjima i praksama pripadaju astrologija, vještičarstvo i znamenja. Znanstvenici u doba prosvjetiteljstva odbacili su utemeljenost takvih pučkih vjerovanja, osobito vjerovanje u magiju, vračanje, čuda, mitove i mitološka bića, dajući primat empirijskoj znanosti.
Svaki narod na svijetu ili pojedina etnička skupina u svom folkloru ima određene vrste praznovjerja, ali neka su preoblikovana u obilježja suvremene pop-kulture (urbane legende, NLO, petak 13.).
Ono što možemo reći sa sigurnošću jest kako ljudi koji spadaju u najrazličitije socijalne društvene skupine imaju neke sebi svojstvene praznovjerne rituale.
Suvremeni znanstvenici na praznovjerja iz određenog kuta gledaju i kao na simpatične i arhaične običaje koji mogu čak biti i izvjesna psihološka pomoć u kojoj nema ničeg lošeg.
Većina ljudi koji se slijepo drže nekih praznovjernih navika i rituala u dubini sebe jako vjeruje kako će im u određenim trenucima pomoći, i u pravilu pri tome nemaju osjećaj da im robuju.
Praznovjerje datira još od postanka samog čovječanstva i na različite načine zadržalo se sve do danas. U nemogućnosti da pruži adekvatne odgovore na određene pojave, kroz povijest čovječanstvo je spas tražilo u praznovjerjima.
Iako će danas mnogi za sebe reći kako nisu praznovjerni, većina će kad ih nos zasvrbi, duboko u sebi pomisliti: “Aha, nos me zasvrbio, naljutit ću se na nekoga”.
Iako većina ljudi zna kako to nema nikakve veze sa stvarnošću, u BiH i danas razbijanje ogledala izaziva strah kod većine ljudi zbog praznovjerne tvrdnje kako to donosi sedam godina nesreće.
Iako postoji sasvim racionalno objašnjenje za takvo vjerovanje (ogledala su nekad bila skupa, a mnoge kulture su vjerovale kako ogledalo može zarobiti dio duše čovjeka koji se ogleda u njemu), nehotično razbijanje ogledala u kući izazvat će barem trenutačnu jezu i strah kod sudionika ovih događaja.
Važno je napomenuti i to kako unatoč tome što u BiH dominiraju religije islama i kršćanstva koje se žestoko protive svim oblicima praznovjerja, ono se ipak u dobroj mjeri zadržalo u svakodnevnom životu sve do dana današnjega. Mnogim deklariranim vjernicima nije nimalo svejedno kad im crna mačka prijeđe cestu ili, primjerice, kad prođu ispod ljestvi. Mnogi pak posegnu za gumb kad ugledaju dimnjačara ili pak požele kakvu želju kad na vedrom noćnom nebu pred njihovim očima proleti zvijezda padalica.
To samo zorno svjedoči o jačini uvjerenja i strahu od nepoznatog i situacija u životu na koje ne možemo utjecati na adekvatan način. Mnogi tada posežu za praznovjerjima kao načinom zaštite i borbe, pa čak i nesvjesno. Bilo kako bilo, dok sam radio ovu priču, zasvrbio me je lijevi dlan iako nije bilo ni blizu vrijeme za plaću. Svejedno sam pogledao stanje na računu, nikad se ne zna...•
