Posavska povratnička župa Donja Tramošnica, od prijeratnih je oko 3000 vjernika, svedena na manje od 200. Župljani žive mirnim vjerničkim životom, puno ne prigovaraju zašto je kraj poluprazan i koliko mogu, jer uglavnom su to osobe treće životne dobi, doprinose zajednici, piše Večernji list BiH.
Okupljanje kao nekad
Osobito progovaraju jačinom duhovnosti kroz obilježavanje patrona župe, drugih blagdana te spomendana više od dva stoljeća obljetnice mučeničke smrti sluge Božjega fra Lovre Milanovića. Središnje mjesto okupljanja povratnika je u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici, no sve češće mještane okupljaju novosagrađeni Dom "Majka Terezija" i gospodarstvenik Ivan Šokčević. Upravo tu smo upoznali vedar i optimistički raspoložene švicarske povratnike Marka i Anu Bošnjaka. - Nismo sami. Ima nas desetak povratničkih obitelji, i to onih koje su još u snazi i nisu čekale mirovinu kako bi se vratile doma. Tako sam i ja sa svojom Anom došao prije mirovine da uživamo dok možemo u našem rodnom kraju, jer od njega nema ljepšega - kaže nam Marko i najavljuje kako će već nagodinu stići još nekoliko obitelji, njegovih rođaka i poznanika. - Eto, prije dva mjeseca vratio se suprugin šurjak. Lijepo je kada se rodbina okuplja kao nekada. Širimo glas povratka i sve pozivamo da se vrate tko god ima mogućnosti jer ima puno onih koji su obnovili kuće, a neće da se vrate. Ja sam 34 godine radio kao kuhar, a vratio sam se prije četiri godine jer ovdje želim dočekati mirovinu. Osjećam se predivno, jer znate kako je to kada si svoj na svome. Zdravlje dobro služi pa bi poručio svim Tramošnjanima da dođu i vide koja je ljepota u ponovno biti u svom kraju, a ne u tuđoj zemlji. Novca je uvijek malo, ali se treba znati granica, osobito u našoj dobi. Mnogi se plaše povratka, no ja im poručujem - nema potrebe za strahom. Lijep je život ovdje i, prije svega, miran. Oni koji ne žele stalni povratak morali bi imati naviku bar jednom godišnje obići svoje ognjište - poručuje Marko. Markova supruga Ana željela je sama kazati kako je doživjela povratak.
- Ja sam radila kao i suprug 34 godine kao njegovateljica i moram biti iskrena, u početku sam vagala je li pametno vratiti se. Znate kako je, tamo mi je sin, snaha, troje unučadi, imala sam odličan posao koji sam voljela i sve što mi treba za život. Pitala sam se je li povratak pametna odluka ili ne jer sin i snaha s troje unučadi su vani, trebaju li rasti bez nas. Osjećaji su bili su pomiješani, ipak, uvijek je postojala želja za povratkom, želja za krajem gdje sam se rodila, udala. Znala sam da se vraćam u opustošeni kraj nakon rata. Ipak, kada sam došla u Donju Tramošnicu, želim reći, nikada se nisam pokajala što sam se vratila - tvrdi Ana, vedra, optimistična i puna želje da svaki dan ispuni nekim sretnim trenutkom. Osobito je raduje cvjetno dekoriranje oltara u crkvi, a najradosnija je u susret blagdanima kada dočekuje, kako kaže, svoje najrođenije iz bijeloga svijeta. - Ne treba strahovati kod takvih odluka jer u tome i jest čar života, prihvaćanje izazova, a o nama ovisi koliko će nam biti lijepo. Sretna sam u sitnicama koje život znače, kada se probudim u ovoj ljepoti bez gužve i na čistom zraku iznesemo kavu i popijemo. Što čovjek više hoće - kaže Ana i dodaje, nije im nikada dosadno, a uskoro im dolaze i umjetnici pa će župa progovoriti i kroz umjetnost.
Župnik župe sv. Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici fra Joso Oršolić potvrđuje nam zadovoljstvo što se župljani vraćaju pa makar i pred mirovinu. Nastoji sadržajima animirati društvena događanja te četvrti put organizira međunarodnu likovnu koloniju uz pjesničke večeri. Društveni je to događaj za jednu povratničku župu u kojoj su kulturna događanja prava rijetkost.
Donose živost
- Umjetnici u pitomo posavsko selo na obroncima Majevice dolaze s nakanom da zajedničkim naporom naprave nešto dobro, kreativno, donesu živost povratnicima, potaknu na razmišljanje o smislu života te svojim radom i izložbama progovore o vremenu u kojem živimo - poručuje župnik.
