Udruga “Altruist” godinama humanitarno djeluje na području Mostara. Već 18 godina nesebično i s mnogo ljubavi i truda pruža pomoć onima kojima je najpotrebnija, socijalno ugroženim kategorijama, zanemarenima, onima koji su izloženi raznim vidovima diskriminacije i slično.
Vrata uvijek otvorena
Od svog osnutka ova je humanitarna organizacija radila razne vrste programa. Prije svega, nastoji se pomoći djeci i mladima koji su u stanju potrebe, ali nerijetko i roditelji te djece obrate se za pomoć osoblju te udruge. Stalni korisnici, najčešće djeca romskog podrijetla, u “Altruistu” se mogu okupati, dobiti čistu odjeću, ručak i slično.
- Djeci koja su na ulici, u prosjačenju, koja su u stanju socijalne potrebe, naša su vrata uvijek otvorena, naravno, uz suglasnost roditelja ili skrbnika. I sami znate da su i kod nas donedavno bile jako niske temperature, tada je bilo jako teško. Oni su kod nas uvijek mogli doći, ugrijati se, popiti čaj, ručati..., kazala nam je Dubravka Andrić, ravnateljica udruge “Altruist” iz Mostara.
Andrić nam je kazala da udruga nema pravo, pojednostavljeno, izaći na ulicu i dovesti dijete kako bi mu se pružila pomoć. - To nemamo pravo. Svako dijete ima ili roditelja ili skrbnika, osobu koja skrbi za njega. Bilo je slučajeva da nam na vrata pokuca dijete o kojemu ne znamo ništa. Ni tko je ni čije je. U takvim okolnostima primimo to dijete, porazgovaramo s njim i zovemo Centar za socijalni rad i policiju. Ako je dijete došlo iz drugog grada, tada stupamo u kontakt s centrom za socijalni rad toga grada i obavijestimo ih da je dijete ovdje. Naravno, djetetu damo da se okrijepi, ruča, okupa se...
U slučaju da je dijete pobjeglo od kuće zbog zlostavljanja, maltretiranja i slično, Andrić kaže da se tada odmah obavijesti policija, a oni dalje postupaju po zakonom predviđenim procedurama. - Često nas zovu ljudi i kažu, primjerice, da je dijete na Starom mostu, spava na betonu. No, umjesto da su nazvali nas, trebali su nazvati Centar za socijalni rad i policiju. Mi izađemo na teren kako bismo vidjeli gdje je to dijete, o čemu se radi, ali nemamo pravo dijete uzeti i dovesti u Dnevni centar.
Programi za djecu
Andrić nam je kazala kako Dnevni centar radi od 8 do 16 sati, međutim, kako dolazi ljetno razdoblje, radno vrijeme će biti od 10 do 18 sati. U Dnevnom centru rade se programi za djecu koja idu u školu, programi opismenjivanja, pomoći u učenju, instruktivnoj nastavi, rade se edukativni programi i kreativne radionice gdje djeca, uz stručno osoblje, provode vrijeme. Također, imaju i ručak, topli obrok ili sendvič. Hrana dolazi iz Pučke kuhinje svaki dan, a, kažu u “Altruistu”, stvarno je odlična, kao kući, raznovrsna i ukusna. - Nisu samo djeca romske nacionalnosti izložena rizicima raznih vrsta, u istoj se situaciji nalaze i djeca iz socijalno ugroženih obitelji. Ona su na marginama i o njima se nitko ne brine. Nama je cilj povesti računa da djeca koja se nalaze u takvoj situaciji ne završe trajno na ulici. O njima se trebaju više brinuti institucije i, na kraju krajeva, policija kažnjavati roditelje. Postoje regulirane zakonske odredbe za takve slučajeve. Mi zakonski ne možemo pokrenuti ništa, ali možemo upozoravati, što i činimo, ističe Andrić.
Problem prosjačenja, prema njezinim riječima, u Banjoj Luci je riješen u dobroj mjeri, stoga nema razloga da takvo što ne bude učinjeno i u Mostaru. - Mnogo se kampanja vodi za obrazovanje romske djece, za poboljšanje uvjeta, ali nitko ne spominje to da su njihovi roditelji po zakonu dužni svoju djecu upisati u školu. I ključno je pitanje zašto tu institucije ne reagiraju. Ima roditelja koji ovdje dolaze s troje ili četvero djece školskog uzrasta, a ni jedno od njih ne ide u školu. Po meni, tu trebaju biti sankcionirani roditelji. Oni djecu ne šalju u školu jer im se više isplati da prosjače nego da idu u školu. Tu nema opravdanja. Ima obitelji neromske nacionalnosti, koje su isto tako siromašne, jedva sastavljaju kraj s krajem, imaju po nekoliko djece, ali su sva upisana u školu. Da nisu, vjerojatno bi bili kažnjeni. Zašto pravimo razliku između romske i ostale djece, pita Andrić. - U našu udrugu dnevno dolazi između 25 i 30 djece. Učinjeni su veliki pomaci. Dosta djece koja su dolazila ovdje, koja su bila na ulici, nisu više. Imamo primjera da oni koji su dolazili u naš centar dok su bili djeca sada su odrasli ljudi i dovode svoju djecu. Njihovo razmišljanje je takvo da svoju djecu neće dati u prosjačenje, nego da će ići u školu, da će ih obrazovati. To je taj pomak, to je svrha našeg rada. Imamo podatke za djevojke koje su bile na ulici da su se udale, svojom voljom i svojim izborom, jer u takvim obiteljima je rijetkost da se svojom voljom izabere bračni partner. Te djevojke sada su udane žene koje imaju svoju djecu. To je nama rezultat, a ne statistika.
