Vinko Jurišić u logorima Armije RBiH u Bugojnu proveo je punih osam mjeseci. Zajedno s 293 zatočenika iz logora „Stadion“ razmijenjen je 19. ožujka 1994. u Mostaru, dan nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma. „Tri mjeseca kopao sam rovove na prvim crtama. Puška uperena u leđa i moraš kopati, a gladan, uvjeti loši. Jednom su me vodili na prisilno vađenje krvi pa sam bio pošteđen kopanja dva dana, ali sam nosio vodu, po 40 litara. Najgore je noću kad su prozivke i ne znaš što te čeka. Dan razmjene nikad neću zaboravit, posebno trenutak kad smo se penjali uz Makljen, znao sam da je zatočeništvu kraj“, prenio nam je Vinko dio sjećanja.
Ponosan je kaže jer se ovaj datum obilježava na dostojanstven način u Bugojnu. S obitelji se vratio u Bugojno i tamo živi. - Usprkos suncu koje je i ove godine, na obljetnicu razmjene grijalo, nad svaku obljetnicu nadvijen je oblak neizvjesnosti i pitanja gdje je 15 logoraša za kojima se još traga, kaže nam Marijo Mostarac, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata Bugojna.
„Osam mjeseci sam bio u logoru. Imao sam sreće i preživio. Sreće smo imali i prije dvije godine kada su na Rostovu pronađena tijela još četiri logoraša, ali i dalje tragamo za njih 15“, kaže Mostarac. Sreću da njezin suprug bude među onima čija je sudbina rasvjetljena nije imala Dijana Strujić, supruga Mihovila Strujića i predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih Bugojna.
„Moja kćer Jelena imala je 13,5 mjeseci kad joj otac nestao. Prije toga naučio je hodati, ali ona ga se ne sjeća. Ima samo njegovu fotografiju i nas da joj govorimo kakav je čovjek bio“, kaže Strujić. Apel za istinom gdje su tijela nestalih ponovljen je i ove godine. Ponavljaju ga bugojanski Hrvati, ali i hrvatski politički predstavnici.
„U Bugojnu su tijekom rata bila 53 logora za Hrvate. Najbolnija tema vezana uz logora je nasilno odvođenje 21 logoraša. Njih 15 još tražimo. Usprkos svemu u Bugojnu ima života, ali da bi ga bilo više treba iskrenosti i da oni koji znaju kažu gdje su tijela“, kaže Miroslav Zelić, predsjedatelj OV Bugojno i jedan od zatočenika koji su razmijenjeni 19. ožujka 1994.. Zelić je i predsjednik Hrvatske udruge logoraša u BiH.
„Poruka koju šaljem iz Bugojna, a učinila sam to dosad nebrojeno puta je da oni koji znaju kažu istinu. Molim ih da olakšaju obiteljima nestalih i kažu gdje su“, kazala je Lidija Bradara, predsjednica FBiH koja je predvodila izaslanstvo HNS-a. Program obljetnice započeo je polaganjem vijenaca pred spomen obilježjem u gradskom katoličkom groblju, nastavio misom zadušnicom u župnoj crkvu u Bugojnu, koju je uz sudjelovanje brojnih svećenika predvodio fra Stipo Karajica, gvardijan u Sesvetskoj Sopnici kojeg je rat zatekao na službi vikara u Bugojnu.
Po riječima sadašnjeg župnika u Bugojnu fra Ivana Plića fra Stipo je jedan od onih koji je pomagao logorašima i njihovim obiteljima, a i sam je protjeran iz Kotor Varoši.
