Prometnice su bile i ostale usko grlo donje Hercegovine, a to je slijev rijeke Trebišnjice, odnosno prostor južno od rijeke Bregave. Neće situaciju puno promijeniti ni gradnja ceste Stolac – Neum. Bit će to put do bh. rivijere i odatle na razne strane, a najčešće istim putem natrag. Nakon obilaska dijela donje Hercegovine, uvjereni smo da turističke i gospodarske potencijale, umjesto okomitih, mogu promijeniti samo horizontalne prometnice, piše Večernji list BiH.
Ceste koje život znače
Za izvođenje tog zaključka uporište nije samo loše stanje prometnica na tom području, neke od njih čak su regionalne, primjerice Svitava – Hutovo – Ravno, R - 426 ili Ravno – Zavala – Orahov Do, R - 428., nego iskustvo iz prošlosti. Donja Hercegovina oživjela je kada je 1901. u promet puštena pruga Gabela – Hutovo – Ravno – Dubrovnik. Pruga je povezala dolinu Neretve preko niza sela i naselja sa za tadašnje, a i današnje prilike bogatim Dubrovnikom. Dužnost FBiH bila bi cestovnom trasom od Zavale preko visoravni Bobana dolinu Neretve povezati s Dubrovnikom, ali to bi bilo preskupo u odnosu na malo stanovnika. Međutim, druga, i to puno jeftinija, varijanta relativno bi se brzo mogla realizirati, a to je cesta od Dračeva sa stare ceste Metković – Mostar, preko Kolojanja, Hutova, Ravnog, Zavale do Orahova Dola i Slanog, a onda jadranskom magistralom pravac Dubrovnik. Budući da bi ta prometnica, za čiju bi se gradnju dijelom mogla koristiti trasa ceste izgrađene prilikom izgradnje željezničke pruge od Dračeva do Brštanice, bila i financijski prihvatljivija, pravo je čudo što je se prostorni planeri nisu sjetili. Činjenica je kako je prostor općine Ravno od približno 330 četvornih kilometara praktički izdvojen iz cjeline – Federacije BiH. Jedina veza općine Ravno s FBiH je uska cesta, zapravo asfaltom prekrivena bivša trasa željezničke pruge iz smjera Hutova, općina Neum. Postoji još jedna vertikalna prometnica Ljubinje – Ravno – Trebinje – Čepikuće. Međutim, s obzirom na očajnu cestu od Stoca do Ljubinja kroz RS, malo se koristi.
Povratak i izolacija
Do navedenog zaključka nismo došli slučajno, nego šetnjom uskim stazama kroz Popovo polje. Ovoga puta s prometnice Ljubinje – Trebinje išli smo prijeko na Poljice, gdje završava Popovo, a počinje Trebinjska šuma. U Poljicima nas je dočekao tipičan ambijent uz željezničku prugu ukinutu 1976., ruševna zgrada kolodvora i pomoćne zgrade, naselje na umoru s jedva 30-ak stanovnika. Od ostataka pruge, osim ruševnih zgrada, uočili smo i signal. Iznenađenje su bile dvije crkve u pravoslavnom groblju. Tumačenje o dvjema crkvama dobili smo od mještanina Krste Dangubića, koji se ženidbom tu naselio iz Bileće. Po jednom, riječ je o zavjetu mještanina koji se obogatio u Americi, a po drugom, nekad bogate Poljice željele su izgraditi crkvu veću od ravanjske pa su uz staru udarili graditi novu, veću. Od Poljica slijedi cesta do Huma, nekada važnog i velikog raskrižja na pruzi Gabela – Dubrovnik – Zelenika, odnosno Trebinje – Bileća – Nikšić, u blizini koje bi se trebala graditi zračna luka. Impozantno zdanje je u ruševinama. Nastavili smo prema Začulama. Tamo nas je dočekala tišina i ploča “pazi, mine”. Stalnih stanovnika nema. Povratak je bio rizična vožnja u dužini od 24 km. Svaki automobil iz susjednog smjera bio je opasnost jer se nemate gdje skloniti. Laknulo nam je tek u Zavali, gdje smo od turističke vodičice Helene, jedne od vila u Vjetrenici, doznali da je sezona bolja od prošlogodišnje. Ni zračna luka Trebinje ne bi prostoru donje Hercegovine mogla pomoći. Previše bi tu pristupnih cesta trebalo graditi za oko 2500 stalnih stanovnika Ravnog, 3500 Ljubinja i 38.000 Trebinja, tako da, sigurni smo – spas za cijelo područje može doći samo sa zapada, iz doline Neretve!•
