Nekada jedna od prvih suradnica hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, zastupnica u Europskom parlamentu, državna tajnica u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Zdravka Bušić predvodi listu HDZ-a za 11. izbornu jedinicu. Prije rata živjela je u SAD-u gdje je diplomirala političke znanosti. Rezolutna je i jasna u odgovorima ova Hercegovka koja Hrvate u BiH doživljava jedinstvenim bićem hrvatskoga naroda o čem govori u intervjuu za Večernji list BiH.
Kako popraviti položaj bh. Hrvata i tako ostvariti jednakopravnost u BiH?
Pitanje političkog položaja Hrvata u BiH je, nažalost, godinama bilo izvan fokusa međunarodne zajednice, među ostalim i zato što su mnoge prethodne vlade bile slijepe i zlonamjerne prema Hrvatima u BiH. Podsjećam na 2000. i 2001. godinu, kad su donesene najznačajnije nepravedne odluke kojima su Hrvati postali diskriminirani u odnosu na druga dva konstitutivna naroda. Tad su nastali glavni politički problemi, čije repove osjetimo i danas, a tadašnja hrvatska vlast ne samo da nije činila ništa, nego se slijepo i slagala s tim nametnutim odlukama o Izbornom zakonu, gašenjem Erotela, gušenjem Hercegovačke banke itd. Dobro se sjećamo da su čak i neki državni dužnosnici širili neistine o tobožnjoj agresiji Hrvatske na BiH, šteteći i ugledu Hrvatske i položaju Hrvata u BiH. Članstvom u EU i NATO-u Hrvatska je dobila prigodu senzibilizirati međunarodnu zajednicu za hrvatsko pitanje u BiH, čemu je Vlada Andreja Plenkovića posvetila posebnu pozornost i poduzela odlučne korake u tom smjeru. Danas je Hrvatska nezaobilazan čimbenik u kreiranju politike međunarodne zajednice prema BiH.
Je li Zagreb u posljednjem mandatu dovoljno učinio za sunarodnjake iz BiH?
Kad bih rekla da smo učinili dovoljno, značilo bi to da smo potpuno zadovoljni rezultatima i da na hrvatskom pitanju u BiH nema potrebe više raditi. To, nažalost, nije točno, ali ono u što sam sigurna jest da smo učinili više nego bilo koja vlada prije i da ćemo u novom mandatu nastaviti istim smjerom i s još većim intenzitetom. Podsjećam da se na razini ministara vanjskih poslova EU-a najmanje dvaput, a jednom i šefova država, na agendi našlo pitanje izbornog zakonodavstva BiH, odnosno nametnutog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, što je donedavno bilo nezamislivo. Europske institucije i države više su nego ikad svjesne položaja Hrvata u BiH. Zahvaljujući našem angažmanu, i UN-ove organizacije prepoznale su nejednakopravnost hrvatskog naroda, i to kao kršenje ljudskih prava. Tu prvenstveno mislim na periodično izvješće za BiH Vijeća za ljudska prava UN-a od 2019., s kojim se BiH mora uskladiti. Upravo smo završili i prvo uspješno predsjedanje Vijećem EU-a, kojim smo ostvarili ogroman međunarodni ugled. HDZ-ova Vlada taj će utjecaj itekako znati iskoristiti.
Predsjednik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro visoko je postavio ljestvicu ističući da će se zauzimati za uspostavu hrvatske federalne jedinice u BiH. Kako gledate na to?
Ne znam je li se gospodin Škoro o ovom pitanju konzultirao s ljudima na svojim listama. Podsjećam da se neki među njima vrlo pažljivo izbjegavaju izjasniti o položaju Hrvata u BiH. Neki su situaciju s nametanjem Željka Komšića uspoređivali s mogućnošću Hrvata u BiH da izlaze na predsjedničke izbore u Hrvatskoj, što je apsurdno, neustavno i protivno nacionalnim interesima. Na Škorinoj listi su ljudi koji su glasno prosvjedovali protiv naše odluke o dodjeli 43 milijuna kuna za Sveučilišnu kliničku bolnicu u Mostaru. Na toj čudnoj listi su i ljudi koji su tijekom rasprave o Deklaraciji Hrvatskoga sabora o položaju hrvatskoga naroda u BiH govorili o potpuno suprotnim konceptima od hrvatske federalne jedinice i branili oprečna rješenja poput tzv. Travanjskog paketa. Dakle, oni nemaju apsolutno nikakav smjer kad su u pitanju Hrvati u BiH. Moj stav o ovom pitanju dobro je poznat. Podsjetit ću da se 2014. godine po prvi put iz Europskog parlamenta, zahvaljujući angažmanu mojih kolega i mene, moglo čuti kako unitarizam i separatizam uništavaju BiH, a federalizam je jedino rješenje. Takva federalizacija BiH za koju se, kako rekoh, zalažem godinama podrazumijeva da Hrvati u BiH imaju svoju federalnu jedinicu, ma kako se ona zvala, jer je to jedino jamstvo za istinsku ravnopravnost s ostalim konstitutivnim narodima.
Hrvati u BiH pod stalnim su pritiskom od dominacije Bošnjaka, ali i Srba. Kako to promijeniti?
Bošnjački unitarizam i srpski separatizam protivni su hrvatskim nacionalnim interesima. HDZ-ova Vlada u novom će mandatu uložiti maksimalan vanjskopolitički kapital za afirmaciju hrvatskog pitanja kao pitanja od ne samo od regionalnog već i od međunarodnog značaja. To može samo HDZ, čiji je ugled i utjecaj neusporediv s drugim strankama, koje nemaju jasan politički smjer kad je u pitanju BiH.
U tri navrata Željko Komšić izabran je suprotno volji bh. Hrvata, a za 2022. se nagovješćuje kako bi bošnjačke stranke mogle Hrvate posve izgurati iz vlasti. Kako će se Zagreb kao potpisnik Daytona postaviti na, eventualno, takav rasplet?
Ovakva nastojanja smanjenja prava Hrvata u BiH su neprihvatljiva. Pozorno pratimo što se događa glede Središnjeg izbornog povjerenstva u BiH i mogu reći da smo izrazito zabrinuti. Hrvatima nitko ne smije prijetiti riječima da će im se “dati” ili “oduzeti” prava koja već imaju, to je nedopustivo i mi ćemo se tomu oduprijeti. Poručujem da nismo slijepi ni gluhi te da ćemo se s hrvatskim legitimnim predstavnicima izboriti za očuvanje i nadogradnju hrvatskih prava. Takvoj politici bošnjačkih stranaka krila su dale nametnute odluke visokog predstavnika, a poruke koje slušamo vrlo su oštre i dokazuju kako nema volje za ispravljanje nepravde nanesene hrvatskom narodu. HDZ se, naravno, neće pomiriti s ovakvim nastojanjima potpunog ukidanja jednakopravnosti i konstitutivnosti hrvatskog naroda. Takvim težnjama usprotivit ćemo se svim instrumentima koji su nam na raspolaganju, pri čemu računamo i na djelovanje ne samo državnih aktera nego i akademskih, intelektualnih, medijskih i nevladinih krugova koji drže do jednakopravnosti i društvenog boljitka hrvatskog naroda u BiH. Podsjećam da Ministarstvo vanjskih i europskih poslova ne održava kontakte s Komšićem. Svima je poznat naš stav, koji ne mislimo mijenjati dok se Hrvatima u BiH ne zajamči pravo na legitiman izbor njihovih predstavnika i istinska jednakopravnost na koju Hrvati u BiH imaju pravo.
Ima se osjećaj kako se zapravo ne razumije hrvatsko pitanje u BiH. Zašto Zagreb to pitanje i njegovo rješavanje ne postavi kao ključno na temelju čega bi se mjerio napredak BiH k EU?
Takav dojam utemeljen je na inertnosti i nezainteresiranosti nekih prijašnjih vlada. One su pitanje Hrvata u BiH potpuno marginalizirale, a neke ga čak nisu ni razumjele. Nikad prethodne vlasti na tome nisu proaktivno radile. Svijest o Hrvatima u BiH u Hrvatskoj bila je izrazito niska, a u međunarodnim krugovima do našeg dolaska hrvatske vlasti nisu uglavnom zucnule ni slova u korist dugoročnog pitanja dekonstituiranja Hrvata u BiH ili su se vodile interesima drugih. Mislim da je Vlada Andreja Plenkovića u više navrata dokazala kako ne pristaje na tezu da je inzistiranje na jednakopravnosti hrvatskog naroda u BiH miješanje u unutarnje stvari druge države. Hrvatska i kao potpisnica Daytonskog sporazuma i po svom Ustavu ima trajnu dužnost skrbiti se o Hrvatima u BiH.
Hrvati iz BiH najsnažnije zagovaraju približavanje EU i NATO-u, a u političkom Sarajevu te se reforme tumače kao slabljenje uloge naroda u trokonstitutivnoj BiH. Kako to komentirate?
Pristupanje BiH EU trebao bi biti cilj svih aktera u Bosni i Hercegovini, iz očitih gospodarskih i političkih razloga. Pristupanje EU posebno je cilj Hrvatima, između ostaloga i zato što se radi o pripadnosti krugu zemalja koje dijele zapadne, ako hoćete, i kršćanske vrijednosti. Ne slažem se da to znači slabljenje uloge konstitutivnih naroda. Sve ovisi o našoj spremnosti da obranimo taj koncept i da ga međunarodnim krugovima predstavimo kao jedinu mogućnost opstanka same BiH. Mi u tome uspijevamo, iako nije, ponavljam, uvijek jednostavno s obzirom na nerad prethodnih vlasti. Ovo nije nikakva izlika. Svima mora biti jasno kako su posljedice takvog lošeg djelovanja ostavile trag u međunarodnim institucijama i krugovima, koje se moraju upornim radom danas ispravljati.
Hrvati u BiH sa sjetom se prisjećaju prvog predsjednika Tuđmana. Radili ste s njim. Je li se moglo više u Daytonu ostvariti za bh. Hrvate i kakvim ocjenjujete njegove nasljednike?
Predsjednik dr. Franjo Tuđman dobro je poznavao Hrvate u BiH. U potpunosti je shvaćao njihov položaj te je nastojao uvijek izvući maksimalno za njih u pregovorima s međunarodnom zajednicom. Odbacujem sve one teze koje su, moram reći, nametnuli drugi predstavnici. Njega se prvo optuživalo da je “dijelio BiH”, da je “izdao Posavinu” itd., što je apsolutno netočno. Naprotiv, uvijek je imao viziju Hrvata kao ravnopravnog naroda unutar BiH jer je dobro poznavao povijest bivše države i njezine neodrživosti zbog unitarističkog modela. Takve teze kuhaju se u nekim drugim kuhinjama, kako devedesetih tako i danas.
Nije Tuđman kriv što Izetbegović nije prihvatio Cutileirov plan 1992. godine koji je bio jamstvo za mir. Nije Tuđman kriv zbog srpskog i bošnjačkog kršenja primirja i sporazuma. U Daytonu smo dobili BiH koja je bila visoko decentralizirana, županije su imali visok stupanj autonomije, Hrvatima se nisu mogli nametnuti predstavnici, a unitarizam je bio nezamisliv. Ključni problemi nastaju izmjenama i nametnutim odlukama nekih visokih predstavnika kojim se Hrvate u BiH želi pretvoriti u drugorazrednu naciju, što je nedopustivo, i za to ne treba kriviti predsjednika Tuđmana.
Kako komentirate protukandidate, ponajprije u 11. izbornoj jedinici? Po čemu se razlikujete, što su vaše prednosti?
Nemam potrebu posebno komentirati protukandidate. Ono što osobno nudim biračima vidljivo je kroz moj cjeloživotni rad. Podsjetit ću samo da sam kao zastupnica u Europskom parlamentu 2014. godine sudjelovala u izradi Rezolucije o napretku BiH, kada su prvi put separatizam i unitarizam definirani kao pogubne pojave za budućnost BiH. Ta je rezolucija uvelike utjecala na institucije Europske unije i donositelje odluka koji ne mogu ostati slijepi na ove činjenice.
Počesto se u Zagrebu nastoji Hrvatima iz BiH nametnuti osjećaj parazita koji žive na grbači Hrvatske, spočitava im se pravo glasovanja na izborima... Kako to komentirate i kako to mijenjati?
Radi se o prizemnim podmetanjima radi prikupljanja sitnih političkih bodova. Opcije koje na taj način razmišljaju ili nisu svjesne važnosti opstanka Hrvata u BiH, što je pitanje od najvišeg nacionalnog interesa, ili im jednostavno do tih interesa nije stalo. Mi smo uvijek znali i znat ćemo se usprotiviti ovakvim niskim pokušajima stvaranja podjela u hrvatskom narodu. Pravo glasa naših državljana s prebivalištem izvan Hrvatske ne može doći u pitanje.
Veliki broj mladih ljudi odlazi iz BiH, a jedno istraživanje iz Mostara kaže kako 80 posto visokoobrazovanih o tome razmišlja. Kako mijenjati taj odnos, učiniti BiH poželjnom za ostanak i opstanak?
Nažalost, odlazak mladih nešto je s čime se suočava i Hrvatska, ali i čitava središnja i istočna Europa. Zato tražimo rješenja na europskoj razini, a odlazak Hrvata iz BiH također će biti dio naših promišljanja koja dolaze na dnevni red Europske unije. Upravo je Vlada Andreja Plenkovića, za razliku od naših prethodnika, slušala potrebe, izrađivala planove i programski radila u korist organizacija i institucija u BiH s hrvatskim predznakom. Svojim programima uzeli smo u obzir sve bitne segmente života Hrvata u BiH, a u tom ćemo smjeru nastaviti i u iduće četiri godine. Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji na snazi od 2019. godine ispravili smo nepravedan položaj pripadnika HVO-a i članova njihovih obitelji, o kojima sad ovaj zakon skrbi i kada je riječ o invalidninama. Sve su to koraci usmjereni na zaustavljanje raseljavanja o kojem govorite i koje jest velik problem koji zaslužuje punu pozornost i djelovanje institucija Republike Hrvatske.•
