Otkako je donesen 30. ožujka 1994. godine Ustav FBiH je promijenjen 108 puta, privremena izborna pravila i propisi, koji su kasnije postali Izborni zakon zemlje, su mijenjani više desetaka puta, piše Večernji list BiH. Gotovo sve te izmjene koje su donosili međunarodni administratori bile su na štetu Hrvata. Ustvrdio je to i u knjizi koju je prigodom intervencija na Ustav FBiH napisao aktualni sudac Ustavnog suda BiH Mato Tadić obrazlažući što su pravne fraze donijele u stvarnome životu. S vremenske distance od 20 godina, sve te intervencije su vodile prema tomu da se FBiH učvrsti kao bošnjački entitet s dominacijom toga naroda, a RS kao srpski entitet. Sve izmjene čije je donošenje objašnjavano poštovanjem ljudskih prava pretvorile su se u suprotnost. Da bi se poremetio do tada ustaljeni redoslijed pobjeda nacionalnih političkih stranaka, međunarodna uprava u BiH je odlučila vlast oktroirati s prikrivenim velikonacionalističkim projektima koji su se u svojim izvedbama pokazali većim problemom za BiH nego ijedna druga opcija. Misija OESS-a, koja je dugi niz godina u BiH organizirala i provodila izborni proces, preuzela je prva palicu i odlučila promijeniti privremena izborna pravila i propise donesene neposredno nakon rata.
Od 30 do 17 izaslanika
Naizgled tehničke promjene o načinu izbora i broju izaslanika u Domu naroda, što se opet pravdalo poštovanjem ljudskih prava, pokazale su se noćnom morom za Hrvate zbog čega su čak vodeće hrvatske stranke uspostavile Hrvatski narodni sabor (HNS) te bile na pragu bojkotirati izbore. Već tada vodeći hrvatski političari znali su kako te promjene malobrojnije Hrvate dovode na vjetrometinu nestanka s glasovima četiri puta brojnijih Bošnjaka koji su imali dovoljno izbornog potencijala izabrati svoje predstavnike, navodno se politički pluralizirati, te usput izabrati i političke predstavnike Hrvatima. Robert Barry je, na prijedlog njegova zamjenika Kare Vollana, 2000. godine donio važnu izmjenu načina izbora izaslanika u Dom naroda. Do tada su 30 hrvatskih izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH isključivo birali izabrani hrvatski zastupnici u županijskim skupštinama, a distribucija izaslanika je bila vezana uz rezultate popisa pučanstva s kojim je, zbog rezultata etničkog čišćenja, bilo vrlo jednostavno manipulirati. Barry i Vollan su nametnuli rješenje da izaslanike Hrvate u Dom naroda mogu birati svi zastupnici u skupštinama. Ta odluka je doslovno na vlast 2000. godine dovela probošnjački SDP i hrvatske političke marginalce od NHI-ja do NSRzB-a i HSS-a čiji su šefovi odavno politička prošlost, a stranke zaboravljene u sudskim registrima. Unatoč tome što je tada na izborima za HDZ i stranke okupljene oko HNS-a glasovalo čak 95 posto Hrvata, pomoću izbornih makinacija, FBiH je preuzela probošnjačka koalicija na čelu sa SDP-om. Prve odluke o nezakonitom saniranju dugova propalih bošnjačkih poduzeća, potpuno razvlašćivanje i osiromašavanje hrvatskih područja i županija krenuli su s garniturom ove vlasti. A najdublji trag Alijansa za promjene ostavila je pozicionirajući na stotine svojih ‘partijskih’ kadrova u ministarstva, agencije, službe, nakon čega je izmijenjen Zakon o službenicima koji im je zajamčio nedodirljivost pa su svi sljedeći ministri naslijedili pomoćnike i druge službenike koji su im doslovno oporba.
Bošnjački Srbi i srpski Hrvati
Sljedeći kamenčić u mozaiku bošnjakizacije FBiH odnosno srbizacije RS-a bila je odluka Ustavnoga suda FBiH o konstitutivnosti naroda na cijelom teritoriju zemlje. Donijeli su je dvoje bošnjačkih i troje međunarodnih sudaca. I preglasali su dvoje hrvatskih i srpskih sudaca Ustavnog suda. To je bio temelj da austrijski upravitelj Wolfgang Petritsch nametne 2002. godine izmjene Ustava. U FBiH smanjen je broj hrvatskih ministara s osam na pet te je onemogućen paritet u odlučivanju zbog čega je u suštini provedba te odluke dovela do drastičnog slabljenja uloge Hrvata koji od tada ne mogu zaustaviti nijednu odluku. Ako se ima na umu da su do sada srpske ministre u FBiH imenovale bošnjačke stranke, a u RS-u Hrvate i Bošnjake srpske, onda se može govoriti o potpunom paradoksu. Petritsch je, uz to, izmijenio i odluku o Domu naroda te je, umjesto 30 izaslanika Hrvata i Bošnjaka, njihov broj smanjen na 17. Iako je obvezno da najmanje trećina izaslanika u Domu naroda FBiH mora birati vlast, saziv probošnjačke SDP-ove ‘platforme’ je na vlast 2010. godine doveden uz potporu čudne matematičke jednadžbe 17:3=5, odnosno da pet izaslanika čini jednu trećinu od ukupnog broja izaslanika u hrvatskome klubu. Zbog toga poteza probošnjačkih vlasti, uslijedila je najteža kriza od Daytonskog sporazuma do danas. FBiH je dovedena do političkog i financijskog kolapsa, zaustavljene su sve reforme. U praksi se probošnjačka Vlada Federacije BiH nastavila ponašati identično kao i deset godina ranije potpuno marginalizirajući hrvatska područja i Hrvate. Raspored novca iz federalnog proračuna, koji je nekada s obzirom na vojne sastavnice iznosio za sve projekte 2,3:1 u korist Bošnjaka, porastao je s godinama na 10:1. Kako nezasitna potreba hegemonije brojnijh naroda nema kraja, tako je i u dva navrata glasovima bošnjačkih birača izabran i član Predsjedništva BiH Željko Komšić. Svi dosadašnji pokušaji da se Hrvatima zajamči samo mogućnost njihova legitimnog političkog predstavljanja, odnosno da hrvatske predstavnike biraju Hrvati, zaustavljao je isti sindrom koji je srušio bivšu Jugoslaviju. Umjesto argumenata pravde i jednakopravnosti, vlastitu su javnost strašili stvaranjem trećeg entiteta i podjele zemlje. Državu BiH mogu spasiti jedino čisti odnosi triju naroda, a osobito Bošnjaka i Hrvata koji su je izglasali na referendumu 1992. godine. Ne dogodi li se to, ni država BiH nema dugoročnog izgleda opstati.
