U Hrvatskoj rast zaposlenih i plaća, sliku krivi samo izračun produktivnosti.
Podaci Fine dobiveni iz godišnjih kompanijskih financijskih izvještaja predanih za prošlu poslovnu godinu pokazuju da je broj zaposlenih u poduzećima konačno prešao dugopriželjkivanu granicu od milijun radnika, a prosječne neto plaće prešle su granicu od tisuću eura, piše Poslovni dnevnik.
Kod ukupno 156 tisuća poduzetnika (onih koji su obveznici plaćanja poreza na dobit) zaposleno je bilo 1,03 milijuna radnika, a neto plaće dosegnule su 1028 eura.
Na godišnjoj su razini njihove plaće nominalno porasle za više od 10%, a u odnosu na pandemijsku 2020., u kojoj su također u odnosu na prethodnu godinu bile u laganom ‘plusu’, veće su za četvrtinu. Te 2020. u prosjeku su iznosile 792 eura.
Ugostiteljstvo i plaće
Među djelatnostima s nižim plaćama je i jedan od onih aktivnijih u Hrvatskoj, ugostiteljstvo i pružanje smještaja.
Građevinarstvo i trgovina
Finina analiza plaća po djelatnostima pokazala je da je više od polovice zaposlenih kod poduzetnika koncentrirano u dvije djelatnosti, u građevinarstvu i trgovini, kao i da su plaće u te dvije branše ispod spomenutog prosjeka u gospodarstvu. Inače su prosječne plaće u prosjeku rasle kod poduzetnika u svim djelatnostima, a najveći skok bilježi prerađivačka industrija, u kojoj su u prosjeku zaposlenici mjesečno u 2023. dobivali 1053 eura, 12% više nego prethodne godine.
U prerađivačkoj industriji ujedno je i najviše zaposlenih, ukupno 239 tisuća. Broj poduzetnika u prerađivačkoj industriji nije i najveći u odnosu na druge djelatnosti, ima ih nešto više od 16 tisuća, dok u građevinarstvu broj poduzetnika doseže gotovo 22 tisuće.
No broj zaposlenih kod njih je upola manji, a i plaće su, unatoč godišnjem rastu od gotovo 10% osjetno manji, svega 891 euro. Ispod toga samo su plaće kod poduzetnika u djelatnosti obrazovanja (796 eura), ostalih uslužnih (771 euro) i administrativnih djelatnosti (851 euro), a među djelatnostima s nižim plaćama je i jedan od onih aktivnijih u Hrvatskoj, ugostiteljstvo i pružanje smještaja (911 eura), koja u odnosu na ostale s nižim plaćama jedina ima i značajniji broj poduzetnika i zaposlenih (14 tisuća poduzeća i 86 tisuća zaposlenih).
U trgovini, pak, u kojoj je zaposleno gotovo 198 tisuća radnika kod nešto više od 28 tisuća poduzetnika prosječna neto plaća iznosila 1015 eura. Što se visine neto plaća po djelatnostima tiče, većih odstupanja u odnosu na ranije godine nije bilo, prednjače ICT-a, 1559 eura, te u rudarstvo i vađenje (1321 euro).
39,8
sati tjedno u prosjeku su radili djelatnici u Hrvatskoj u 2023.
Usporede li se lanjske plaće i zaposlenost s podacima unatrag nekoliko godina, pozitivni trendovi najuočljiviji su u svim djelatnostima, s tim da je u odnosu na tadašnju prosječnu plaću kod poduzetnika najviša plaća, također u ICT-u, bila ispod 50% (46%).
Ovu godinu kad su plaće posrijedi u Hrvatskoj obilježava njihov porast u javnom i državnom sektoru, a koji upravo završava povećanjem plaća predsjednicima Republike, Vlade i Sabora, te ministrima i saborskim zastupnicima, a čije su plaće, za razliku od službeničkih, bile zamrznute deset godina, pa je sada mnogima teško progutati da će im se u jednom hipu podići za 60%.
Dinamiku koju trenutno rast plaća bilježi u javnom sektoru privatni će, pak, teško pratiti, dijelom i zbog činjenice da potražnju za radnicima još uvijek uspijeva nadoknaditi ‘uvozom’ iz tzv. trećih zemalja. U odnosu na prethodne godine, lanjski broj zaposlenih znatno raste, 2020. ih je, primjerice, bilo 82 tisuće manje nego lani.
No, za poslodavce su plaće usko povezane i s produktivnošću, koja još uvijek zaostaje za europskim prosjekom. Ekonomski analitičar HUP-a Gordan Stojić u svojoj najnovijoj analizi tako navodi kako su pogrešne interpretacije statističkih brojki po kojima po broju radnih sati Hrvati među onima koji u EU najviše rade, a istodobno imaju ispodprosječne plaće.
Rad i produktivnost
Stojić je izračunao da su radnici u Hrvatskoj u 2023. radili u prosjeku 39,8 sati tjedno, što je gotovo dva i pol sata više od prosjeka EU, ali taj broj u našem slučaju uključuje i stanku za odmor od pola sata, što još imaju samo Slovenija i Portugal, pa bi usporedivo zapravo bilo govoriti o 37 sati tjedno. Na razini EU, kako pojašnjava Stojić, fond radnih sati obrnuto je proporcionalan razini nominalne produktivnosti po radnom satu.
Hrvati pritom odrade jednak, no u praksi manji broj tjednih radnih sati u odnosu na zemlje CEE regije, gdje je nominalna produktivnost po radnom satu (72,4% prosjeka EU) viša nego u Hrvatskoj (68,7% prosjeka EU). Razine realnog dohotka su pak proporcionalne razini produktivnosti, zaključuje Stojić.
