Sjedenje u kinu i gledanje filma smatra se laganom tjelovježbom prema istraživanjima Sveučilišta u Londonu koji su otkrili da ljudi koji više idu u kino imaju češće ubrzano lupanje srca, a to se smatra laganim kardio vježbanjem, piše New York Post.
Kod kuće nije ista situacija. Tamo nas, naime, više stvari ometa. Koncentracija na film nije čvrsta kao u kinu, kako tvrdi Joseph Devlin, neuroznanstvenik. "Naša sposobnost da kroz problem idemo bez ometanja čini nas produktivnijima i bolje ih rješavamo."
Istraživanje je provedeno na 51 osobi koje su gledale Aladdina sa senzorima koji su pratili rad njihova srca tijekom filma. Rezultate su usporedili s 26 drugih osoba koje su promatrali dok čitaju knjigu.
Normalni otkucaji srca su od 60 do 100 u minuti, a rezultati su pokazali da su 'zdravu zonu' dosegli oni koji su proveli barem 40 minuta u kinu. Između 40 i 80 posto imali su i maksimalne otkucaje - od 95 do 160 u minuti, koji se mogu usporediti s otkucajima tijekom brze šetnje ili vrtlarenja.
Pozitivni učinak na našu cjelokupnu društvenu povezanost ima i sinkroniziranje kucanja srca ljudi tijekom filma. Smanjuje se depresija i anksioznost kada su ljudi do ove mjere povezani.
"S obzirom na dekoncentriranje društvenim mrežama, mobitelima i tabletima, ova doza koncentracije na samo jednu stvar - u ovom slučaju film u kinu - jako je zdrava za nas", tvrdi Joseph.
