Tmurno popodne protekloga četvrtka, bez imalo sumnje, najavljivalo je kišu. Ništa neobično za ranu jesen. Ali da će kiša, koja je padala tek nekoliko sati, prouzročiti potop biblijskih razmjera u trima općinama središnje Bosne, Kiseljaku, Kreševu i Fojnici, te u sjevernoj Hercegovini, Konjicu i Jablanici, nitko nije mogao ni zamisliti, piše Večernji list BiH.
U naletu vodenih bujica, koje su nosile sve pred sobom, u trenu su nestajale obiteljske kuće, voda je nosila ceste, pokidala mostove. Žrtava je mnogo, još se traga za nestalima, a štete se mjere u milijunima. Tragediju je pukom srećom izbjegla Cecilija Anđelić iz sela Sultići u blizini Trusine, sela koje pripada župi Podhum - Žitače u Konjicu. Te večeri otišla je do oca, a kad se vratila, od dviju kuća njezine obitelji, od kojih su jednoj nedavno obnovili krov, ostale su samo stepenice koje zasad ne vode nikamo.
Potpuno odsječeni
- Navečer, negdje nakon osam sati, izišla sam iz kuće i otišla na brijeg, gdje imam brata i oca. Tu sam večer ostala kod njih. Rođak mi je ostao u kući do moje, bio je slabo pokretan i nije mogao sam izići. Vodeni val srušio je kuću u kojoj je on bio, ja sam, srećom, preživjela, ali od imovine mi je ostalo samo ono što imam na sebi - kaže Cecilija koja je još u šoku od proživljenog, katastrofe u kojoj je izgubila rođaka i svu imovinu, ali je ipak zahvalna Bogu jer je živa. Njezina nevjesta kaže kako se nada da će im se barem mačka vratiti jer ima saznanja da je preživjela.
U sve tri katoličke župe u dolini Neretvice vodene bujice napravile su ogromne štete. Spomen-obilježje u Trusini je pošteđeno, kao i župna crkva u Kostajnici. Iako potpuno odsječena jer je ispod nje ogromna provalija, crkva i župni ured ostali su netaknuti, a prve apele za pomoć nastradalom stanovništvu nakon potopa uputio je župnik u Obrima i Solakovoj Kuli don Marin Marić. Potop ga je, kaže, zatekao u Kostajnici, na spavanju, poput mnogih, a probudili su ga župljani. - U ovom su nam trenutku najpotrebniji pitka voda i benzin za agregate koje smo dobili i koji nam služe dok se ne popravi elektromreža - kazao je nekoliko dana nakon ovog neviđenog potopa u razgovoru s našom ekipom don Marin Marić. Brojni apeli za pomoć stižu i iz obližnjeg Buturović Polja. U selu Gorica voda je odnijela cestu, ostao je tek most koji više ništa ne spaja. S druge strane mosta, kaže nam Salem Šteta, je trudnica do koje se ne može doći, ali i desetak nepokretnih osoba koje trebaju pomoć.
- Ljudi pomalo čiste ruševine i ono što im je od kuća ostalo, ali mi smo i dalje odsječeni od svijeta i treba nam pomoć - kaže Šteta. Strah na licima mještana je očit, šok i nevjerica također. S druge strane mnoštvo je ljudi koji pomažu, od volontera s lopatama do teških strojeva koji pokušavaju osposobiti ceste. - Brojne su ekipe na terenu, od spasilačkih službi do onih koji popravljaju ceste, pokidanu telekom i elektromrežu. Radni strojevi su nam u ovom trenutku najpotrebniji - kaže Osman Ćatić, gradonačelnik Konjica, koji je sa stanjem na terenu ovih dana upoznao i čelnike zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji BiH, Tomislava Martinovića, predsjedatelja Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, i Lidiju Bradaru, predsjednicu Federacije BiH.
Dobra koordinacija, koju su, po njihovoj procjeni, pokazale gradske vlasti Konjica, mora se nastaviti, a pomoć preko gradskih službi Civilne zaštite i Crvenog križa usmjeravati tamo gdje je najpotrebnija. Nakon Konjica nastavljamo put Jablanice. U gradu se okupljaju spasioci iz zemalja regije. Civilnoj zaštiti i pripadnicima Gorske službe spašavanja iz Republike Hrvatske pridružuju su i kolege iz Srbije, na terenu u Donjoj Jablanici su ekipe iz Turske. Stižu i iz drugih zemalja spasioci i volonteri koji pomažu. Među njima su i psi tragači koji traže tijela žrtava.
Patnja ljudi i zbližavanje
Njihova pomoć u ovakvim je tragedijama, potvrđuje se i u Jablanici, neprocjenjiva. Koliko je svaka pomoć potrebna, potvrđuju još uvijek apokaliptični prizori u Donjoj Jablanici, području koje je najteže stradalo u poplavama. Od džamije je iz nanosa mulja vidljiv samo minaret. Kuće, kao i dio željezničke pruge iznad njih, odnijela je bujica. Za tijelima žrtava traga se ispod ruševina, a broj stradalih se mijenja i, nažalost, svakoga dana povećava. Apsurd je da su pokidane ceste i željeznička pruga zbližile ljude. Na povratku iz Jablanice i Konjica putem prema Sarajevu na nebu vidimo dugu.
Po kršćanskom vjerovanju, duga je simbol nade, ali i znak saveza Boga s ljudima te poruka da, unatoč svemu, nisu ostavljeni. Sve, osim ljudskih života, nadoknadit će se, a svima nama pouka je da priroda uzvraća udarce koje joj nanosimo godinama iskorištavanjem njezinih resursa bez ikakve mjere, sječom šume, bacanjem smeća u rijeke i potoke. Sve to jednom dođe na naplatu te se i bezazleni potoci pretvaraju u razorne bujice koje nose sve pred sobom. Uz globalno zatopljene i suhu zemlju koja nije mogla primiti tolike količine vode, dobili smo potop biblijskih razmjera.
