Ovih dana na području Hercegovine, pa i ljubuškom kraju Miletini, peče se rakija loza koja, kako kaže Branko Buntić, poznati vinar, zna razgaliti svačiju dušu. Prve litre iz kotla, čija jakost znatno nadilazi pravu rakiju lozu, a velike su i bistrine, zove se rakija “čelja”. To je u narodu lijek za masažu i sniženje visoke tjelesne temperature…
U Miletini to je omiljeno piće koje se daruje prijateljima, rodbini, kojim se izražava dobrodošlica i na mnogim feštama s njim se nazdravlja. Kad se peče rakija, kako je bilo i kod našeg domaćina Branka, okupe se prijatelji i rodbina i uz taj čarobni napitak i dobru hranu, lovačku čorbu i roštilj, veselju ne bude kraja.
Domaćin je pripremio toplu čorbu, roštilj-sablju, a gosti su sjedili i uz dobru hranu pjevali gangu i bećarac. Dok se u Miletini danonoćno pekla rakija u posebno napravljenim rakijskim kotlovima, bili smo u subotu navečer gosti kod Branka kad su došli susjedi, prijatelji i znanci uz kotao i roštilj zajedno se proveseliti, zapjevati. Među rakijama u Hercegovini lozovača slovi kao kraljica.
Loženje vatre prekine se onda kad rakija koja izlazi iz cijevi nije više u stanju planuti kad se prolije po plamtećoj vatri, ili je plamen vrlo slab. To je znak da u rakiji nema više alkohola i pečenje se prekida. Drop se iz kotla vadi, zagrijana voda u bačvi mijenja, a rakija odnosi i priprema se novi kotao. Obično jedan kotao dropa, kako nam vele domaćini, daje do 16 litara rakije, a pečenje traje oko pet sati. Rakija se čuva u malim drvenim bačvama ili u staklenim pletarama. Pije se iz male rakijske čaše. Pa, nazdravlje neka bude i ovoga puta.