Da život čine male stvari, još jednom smo se uvjerili kao sudionici posjeta Vedrana Markotića, gradonačelnika, i Tihomira Kvesića, predsjednika Gradskog vijeća Ljubuškog, planištarima iz ljubuškog kraja na planini Ljubuši, piše Večernji list BiH.
U najkraćem, domaćini su bili iznenađeni posjetom, ganuti ponudom da im se u skladu s mogućnostima pomogne kako bi riješili neki problem u radu i poslovanju. Naravno, cilj posjeta, uz upoznavanje, bio je pružanje podrške u razvijanju posla kojim se bave, što podrazumijeva bolje uvjete, a samim tim povećanje stada ovaca i goveda, povećanje proizvodnje suhog ovčjeg i kravljeg sira iz mijeha i na koncu održavanje ove tradicijske djelatnosti.
Dan za pamćenje
- Ovo je sigurno dan koji ćemo pamtiti. Znali smo da se jedan broj naših sugrađana bavi sezonskim stočarstvom, ali nismo imali uvida kako to u stvarnosti izgleda. Za našeg kratkog posjeta sagledali smo dio njihove svakodnevice. Na osnovi viđenog možemo se samo diviti ovim ljudima na predanosti poslu kojim se bave, ustrajnosti, znanju i sposobnosti da opstanu na ovom prostoru i u ovom, očito je, složenom pozivu. Možemo obećati da će oni ubuduće biti sastavni dio naših razvojnih planova u oblasti stočarstva - bio bi siže dojmova gradonačelnika Markotića i predsjednika GV Kvesića na povratku s planine Ljubuše.
Valja reći da su čelnici Ljubuškog i sami bili zatečeni spoznajom da su veliki dijelovi Ljubuše bili, a neki su i danas, u vlasništvu žitelja Ljubuškog. Posredno smo doznali od čelnika mjesne zajednice Lipno da su mještani tog naselja uredno u općini Tomislavgrad uknjižili posjede na Ljubuši, dok, primjerice, iz mjesne zajednice Crveni Grm to nisu učinili itd. Bez obzira na to što su trenutačno na Ljubuši od nekadašnjih više desetaka stanova aktivna samo tri – Dragana Pavlovića iz Gornje Vitine na Prokosu, Mladenke Pehar iz Stubice na Trebiševu i Mirjane Šaravanja iz Lipna na Zlopolju, u njihovu vlasništvu je značajan dio stočnog fonda Ljubuškog, više od 400 grla krupne (goveda) i sitne stoke (ovce). Na prostranstvu koje smo vidjeli ima mjesta bar za petnaestak puta više stoke, ali to je već druga priča.
Vozeći se prema Trebiševu, prošli smo kraj neuređenog groblja na Lugavi, gdje su pokopani brojni stočari iz ljubuškog kraja i Brotnja. Ljepote Trebiševa, kraške zaravni s nadmorskom visinom od oko 1300 metara, teško je opisati. Međutim, naš cilj je bio stan obitelji Pehar – Andričić na zapadu tog bisera prirode. Članovi ove obitelji nisu bili pripremljeni za posjet. Gospođu Anitu Pehar, udanu Andričić, u osmom mjesecu trudnoće zatekli smo kako uz pomoć svekrve, koja je očito došla u ispomoć, suzbija ovce prema toru. Na vratima nas je dočekala gospođa Mladenka Pehar, Anitina majka, vrsna majstorica spravljanja sušenog ovčjeg sira iz mijeha. Ubrzo je stigao i Anitin suprug Josip Andričić, koji je to prijepodne vraćao ovce u Tihaljinu kraj Gruda, koje su preko ljeta bile na čuvanju. Obitelj Pehar na Trebiševu ima posjed najmanje dvjesto godina, a nikad ih, koliko ih obiteljske predaje služe, nije posjetilo neko slično izaslanstvo.
Uzorna kućanstva
Slijedio je posjet obitelji Šaravanja na Zlopolju koja, uz pedesetak goveda, ima i stado od više od 200 ovaca. Zdravko Šaravanja, sin gospođe Mirjane, na kojoj se vodi ovo uzorno stočarsko kućanstvo, vraćajući se iz Tomislavgrada, gdje je išao po namirnice, primijetio je nepoznato vozilo kako skreće na Prokos te zaključio da bi to mogao biti posjet iz Ljubuškog. Na brzinu je pripremio janje na ražnju, zatekli smo ga u poslu. Možemo samo reći da je ostao razočaran apetitom gostiju pa je na rastanku kazao:
- Kad budete drugi put dolazili, onda za svaki stan treba po jedan dan. Treba razgledati Ljubušu, lijepa je to planina, vidjeti stoku na ispaši, onda ručati i krenuti natrag - objasnio je Zdravko. Ono što nam je zapelo za oko je činjenica da su se planini vični ljudi zbunili kada ih je gradonačelnik Markotić upitao za neku pomoć u poslu. Na to uopće nisu bili spremni. "Što je ovo? Nama nitko nikada nije nudio pomoć."
Bio je to zaista lijep dan, unatoč kiši koja je prijetila.
