Kako se bliže izbori u BiH, sve se više zahuktava kampanja, a sve manje biraju sredstva kako bi se osigurao koji glas više i maknuo fokus od svakodnevnih bezbrojnih problema istih tih birača. U tu svrhu su itekako dopušteni i, dapače, poželjni razni oblici "zamazivanja očiju", a jedan od omiljenih nesumnjivo je manipulacija povijesnim osobama i događajima, piše Večernji list BiH.
Gradske vlasti u Banjoj Luci u proteklu srijedu priredile su manifestaciju otkrivanja spomenika srednjovjekovnom bosanskom kralju Tvrtku, a to su iskoristile kako bi promovirale tezu po kojoj je njegova vladavina ključni dokaz o tome da je Bosna i Hercegovina oduvijek bila "srpska zemlja", prenosi Hina.
Ambiciozni i mladi gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković otkrivanje spomenika kralju Tvrtku tempirao je savršeno usred kampanje za lokalne izbore zakazane za 7. listopada na kojima će pokušati osigurati još jedan mandat. - Postaviti spomenik Tvrtku I. Kotromaniću znači postaviti temelj srpske povijesti, kulture i tradicije u epicentar Banje Luke - izjavio je Stanivuković otvarajući spomenik uz vatromet i brojne uzvanike. Iznio je tezu kako je Tvrtko nedvojbeno bio srpski kralj jer je za kralja okrunjen u samostanu Mileševi u Srbiji.
- Na ovaj način Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj dajemo srpski karakter jer je riječ o srpskom vladaru koji je okrunjen u Mileševi po obredu Nemanjića - kazao je Stanivuković.
Tvrtko I. Kotromanić za bosanskog kralja zapravo je okrunjen 1377. godine u mjestu Mile, kod današnjeg Visokog u središnjoj Bosni, a okrunio ga je did, odnosno poglavar tadašnje Crkve bosanske. Na vrhuncu moći Tvrtko je, uz ostalo, nosio i naslov "kralj Srbljem", no to se odnosilo na teritorij koji je priključio Bosni između 1373. i 1377. godine, što se sada koristi u nastojanjima da ga se prikaže Srbinom u etničkom smislu, u kojem je taj termin u suvremenoj uporabi. Identitet kraja Tvrtka kompleksan je jer je on s jedne strane bio unuk hrvatske vladarske obitelji Šubić, ali i srpskih vladara Nemanjića. Kako navodi Hrvatska enciklopedija, do ljeta 1390. Tvrtko je osvojio i gradove Split, Trogir, Šibenik te otoke Brač, Hvar i Korčulu, a nakon toga uzeo je naslov "kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja".
Brojni problemi
Kralj Tvrtko vjerojatno je prva osoba iz povijesti koja je simbolično povezala gradske vlasti u Banjoj Luci i Sarajevu jer je u glavnom gradu BiH prošle godine također postavljen spomenik tom vladaru. No, u Sarajevu na postamentu Tvrtkova spomenika, čiji je autor Stjepo Gavrić, za razliku od onog u Banjoj Luci, stoji naziv "bosanski kralj", prenosi Hina.
Postavljanje spomenika u Sarajevu pratili su brojni problemi jer je središnja gradska jezgra proglašena zaštićenom povijesnom cjelinom pa je za bilo kakve intervencije bila potrebna suglasnost državnog povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, a srpska članica tog tijela svoju je suglasnost uskratila. Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić na kraju je pribjegla triku postavivši spomenik na nogostupu nasuprot zgrade Predsjedništva BiH nakon što je ishodila suglasnost Općine Centar da on tamo bude postavljen kao privremena konstrukcija na razdoblje od 99 godina. - Obećala sam da će naše Sarajevo dobiti spomenik bosanskom kralju Tvrtku I. Kotromaniću, a danas, na dan potpisivanja Povelje Kulina bana, svoje obećanje sam ispunila - napisala je Karić na društvenim mrežama potkraj kolovoza prošle godine kada je Sarajlije iznenadio spomenik postavljen tijekom noći i bez ikakve pompe poput one u Banjoj Luci.
"Sve je Srbin do Srbina"
Nije ovo prvi put (a vjerojatno neće biti ni posljednji) da političari, povjesničari i kvazipovjesničari iz Srbije i RS-a svojataju povijesne osobe drugih naroda i država. Tako smo do sada od srpskih povjesničara, političara i intelektualaca "mogli naučiti" kako su Srbi bili i herceg Stjepan Kosača, kraljica Katarina Kosača, kralj Stjepan Tomašević, Ruđer Bošković, Baltazar Bogišić, Ivan Gundulić, Marin Držić, Ljudevit Gaj, Dubrovčanin Matija Ban, ban Josip Jelačić, Medo Pucić, Antun Fabris, Milan Rešetar, Ivan Meštrović, Ivo Andrić, Josip Pančić, Vatroslav Lisinski, Meša Selimović, Oliver Dragojević, Zdravko Mamić, pa čak i Marko Perković Thompson.
I tako, kao što kažu stihovi jedne pjesme: "Sitan kamen do kamena, sve je Srbin do Srbina...", pa ako se nastavi do sada viđenim tempom, ne treba ni sumnjati kako bi u hrvatskim povijesnim udžbenicima Hrvati mogli ostati samo njihovi autori ako se i njima u nekom političkom govoru ili znanstvenom istraživanju iz Srbije ili RS-a ne dokaže da su, unatoč svemu, ipak Srbi. Kad je riječ o kralju Tvrtku, najnovija svojatanja njegova lika i djela iz Banje Luke ni u jednoj rečenici se ne osvrću na činjenicu kako je dio njegova identiteta i to da je bio unuk hrvatske vladarske obitelji Šubić. Povijesnim fabrikacijama i krivotvorenjem činjenica unosi se dodatni razdor u kompleksno bh. društvo likom i djelom čovjeka čija bi biografija, upravo suprotno svemu ovome, trebala biti spojnica triju naroda u Bosni i Hercegovini, a što se tiče njega samoga, trebao bi imati spomenik i ulicu u svakom gradu Bosne i Hercegovine. Tako bi mogao napokon postati ničiji i svačiji - naš.
