Akvilegija (kandilica) spada u najpoznatije cvjetne "buntovnike". One su cvjetne perene koje se same razmnožavaju putem sjemena.
U seoskim vrtovima se gaji od srednjeg stoljeća kao ukrasna baštenska biljka, jer su cvjetovi jako dekorativni u velikim bokorima. Možete je gajiti u saksijama i žardinjerama na terasama i balkonima.
Akvilegija dostiže visinu od 15 do 20 cm, bokorastog tipa. Cvjetovi su joj sitni, sakupljeni u cvasti – metlice. Mogu biti žuti, bijeli, ljubičasti ili crveni, a ponekad čak i dvobojni. Vrhovi ovog cvijeta su u obliku zvona, povijenih čašičnih listića.
Kako se sama razmnožava, odlično može da posluži i za suzbijanje korova.
Cvjeta u svibnju i lipnju i najavljuje vrele dane. Kada prođe vrijeme cvjetanja, akvilegija nestaje, ali za sobom ostavlja dosta sjemena. Akvilegija je cvijet, koji ne miriše, ali jako lijepo izgleda i dekorativna je.
Da bismo uspješno gajili Akvilegiju moramo joj osigurati neutralno ili kiselo zemljište, koje je dobro propustljivo, pjeskovito i humusno. Nije zahtijevna biljka, dovoljno je redovno je zaljevati i jedino o čemu bi trebalo voditi računa je da se rasad ne sadi preblizu, jer se brzo bokori. Jako dobro se razmnožava sjemenom, koje se sije u proljeće ili jesen.
Ovaj cvijet najbolje uspijeva u hladnijoj klimi, mada može lijepo rasti i na suncu, pa se koristi i za kamene bašte kao ukras, a isto tako i kao rub lejama. Takođe se koristi i kao rezani cvijet, zato što buket može ostati lijep i svjež do nedjelju dana.
