BiH godinama stupa po trnovitom putu prema Europskoj uniji. Iako je 2024. donijela određene pozitivne pomake, poput odluke Europskog vijeća u ožujku o otvaranju pregovora, proces je do kraja godine ostao na mrtvoj točki. Na tom putu ključnu ulogu odigrao je hrvatski premijer Andrej Plenković, čija je diplomatska agilnost omogućila da BiH dobije prijeko potrebnu podršku na europskoj sceni.
Ipak, unutarnji problemi u zemlji, kao i političke igre "trojke" i "petorke" u vlasti, ponovno su usporili taj proces. Hrvatska, kao susjedna zemlja i članica EU-a, ima poseban interes za stabilizaciju i napredak BiH. Što zbog prvog susjeda s kojim dijeli 1000 kilometara zajedničke granice, što zbog činjenice da ovdje žive i državljani EU-a. Uglavnom su u pitanju Hrvati. Premijer Andrej Plenković godinama konzistentno zagovara europsku perspektivu BiH, potrebu za zaštitom prava Hrvata kao konstitutivnog naroda, ali i za osiguravanjem političke stabilnosti zemlje. Njegova uloga u teškim manevrima tijekom ožujka bila je ključna za odluku Europskog vijeća o otvaranju pregovora s BiH. Ovaj diplomatski uspjeh, iako značajan, nije donio očekivani nastavak procesa.
Do kraja 2024. godine nije napravljen konkretan korak prema početku pregovaračkog procesa, čime su ponovno potvrđene strukturne slabosti same BiH, složenost njezina političkog sustava. Ali i utjecaja stranih sila koje nemaju jednake simpatije prema EU i euroatlantskom projektu zemlje, kao i prema samom daytonskom projektu koji samo pojedini još uvijek nazivaju uspjehom. I upravo se u tom dijelu u najvećoj mjeri lome koplja jer taj bruxelleski put zemlje tri strane u BiH, ali i njihovi međunarodni sponzori, ne gledaju na jednak način. Što jednako tako gura klipove u kotače političara u BiH. Često se ima dojam da bi se oni mnogo brže dogovorili oko svih prijepora da nema međunarodnih suflera. Tako smo svjedočili dogovorima i oko Prizivnog odjela Suda BiH, što je jedan od dvaju ključnih uvjeta za početak pregovora. No, nakon "ispovijedi" u pojedinim "ambasadama", ponajprije predstavnici probošnjačke "trojke" vraćali su se na početne pozicije.
Kao što je i svaka izborna godina sve dodatno vraćala na teme dokazivanja tko je veći Srbin, Bošnjak i Hrvat, što je bila omiljena disciplina koja se kao Damoklov mač nadvijala nad sudbinom svih onih koji su bili spremni na kompromis. Odgovor je stizao u ocjenama izdaje Bosne i Bošnjaka, izdaje Srpske... U 2025. nova je prigoda. Opet će hrvatski dužnosnici morati okupiti kolege iz bošnjačkog i srpskog tabora. Za uspjeh se mora poklopiti nekoliko stvari. Za početak je to čvrst i iskren dogovor domaćih političkih aktera. •
