Bosna i Hercegovina te davne 1995., tog 14. prosinca, bila je glavna vijest na svim svjetskim medijima. Ovaj put nisu bile u pitanju žrtve, granatiranja, ratne slike već potpisivanje mirovnog sporazuma. Zaustavljen je krvavi rat u BiH. Slika koja je obišla svijet. Daytonski sporazum, parafiran u vojnoj bazi kod Daytona, službeno potpisan u Parizu bio je dokument koji je označio kraj četverogodišnjeg rata u BiH. Potpisnici su bili tadašnji predsjednici BiH Alija Izetbegović, Srbije Slobodan Milošević i Hrvatske Franjo Tuđman, uz posredovanje Amerike i njenih najviših dužnosnika koji su mjesecima prije lobirali kod svih zaraćenih strana, tražili kompromis. Bilo je, kažu, teško. Mnoštvo problema, odbijanje potpisivanja od bh. strane, ali je na kraju sporazum ipak zaključen. U to vrijeme se nitko nije pitao što će biti nakon 20 godina. Važno je bilo da ovaj sporazum zaustavi rat, ali i kroz ovih 20 godina koje će se obilježiti u 2015.pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana, tri naroda čiji su predstavnici tada ovaj, jedan od najvažnijih dokumenta u povijesti i potpisali. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. Međutim, Dayton se i mijenjao svih ovih godina. Tiho i prešutno. Često na štetu Hrvata. Tumačio se na razne načine. BiH ne posjeduje original tog dokumenta. Postoji u Zagrebu. Nije preveden. Dva entiteta – Republika Srpska i Federacija BiH, deset županija, Brčko Distrikt... i sve što je dogovoreno u Daytonu danas su teme mnogih analiza. Priziva se Dayton II. Međunarodna konferencija koja će pomoći da se u BiH dogode neminovne promjene Ustava i zakona koji su kočnica napretku prema Europskoj uniji. Kao nekada kočnica rata, sada u mnogim njegovim odredbama Daytonski sporazum kočnica je suživota. Najmanji narod, Hrvati traže jednakopravnost, traže izmjene Ustava. Možda neki novi, Bruxelleski sporazum bude put za ispunjavanje tih težnji i ujedno karta BiH za ulazak u Europsku uniju. Nadamo se da nećemo čekati još 20 godina.
Komentara 6
CA
Slobodan Milosevic i Franjo Tudjman su bili glavni akteri Daytonskog Sporazuma. Ako je iko kriv za stanje BiH katolika, onda je to Franjo Tudjman. Po svim normalnim pravilima, vecina treba da odlucuje. A u BiH je i manjina dobila isto pravo glasa. Ne moze to tako. Svima po procentima, tako ce biti najbolje. Kome se ne svidja, neka ide u Hrvatsku.
vrijeme bi bilo da se promijeni jer svi narodi pate a ponajvise Hrvati zbog tog sporazuma!
Važna obavijest
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Na svu sreću većina je odahnula kada “te davne 1995., tog 14. prosinca”, Bosna i Hercegovina je bila glavna vijest na svim svjetskim medijima. Zamisli koji kuriozitet “zaustavljen je krvavi rat u BiH”. Ni u snu snova niko (ni)je bio svjestan od potpisnika šta je potpisao. Dokument koji je označio kraj četverogodišnjeg rata u BiH, svima je predočen dokument “nažalost” na engleskom jeziku. Danas nije ni čudo, što se današnji lideri, bilo da dolaze iz hrvatskog, srpskog ili bošnjačkog korpusa prave se “englezi”. Ne upućeni će reći kako gospoda u potpunosti ne razumije engleski jezik, a oni drugi “pesimisti” da “Daytonski sporazum”, nikad nisu ni pokušali autentično da prevedu na jedanod tri službena jezika u BiH. Da u paketu, koji su potpisali krije se “kukavičije jaje” nismo ni sanjali. Ustav BiH kao krovni dokument koji je sadržan u Anexu IV. “Daytonskog sporazuma” je diskriminirajući, isti je kreiran po želji tadašnjih potpisnika. Zamisli jednu zemlju, koja kao u bajci ispunjava želje, svakom od konstutivnih naroda daje po jednog predsjednika. Velika sreća, veliki plijen, ne da se ispustiti po onoj narodnoj bolje je biti fićo nego točak od mercedesa, neki bi da ovu “Zemlju” naprave još složeniju i zamršeniju. Istina da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Lako bi bilo da je izvor nesuglasja samo triju strana. Postao je ne funkcionalan sistem, prije svega u BiH su konstutivni građani, pa zatim narodi. Valjati floskule da su ugoženi samo Hrvati, je pomalo smiješno. U BiH je ugrožen svaki pošteni građanin. Dok se vođe busaju hvalospjevom, kako su oni jedini, istinski i pravi predstavnici svoga naroda, građani padaju ispod svake ništice, grcaju u dugovima, izlaz ne vide osim u napuštanju odnosno iseljavanju sa vječitog ognjišta. Što rat nije uspio, to će učiniti tobožnji zaštitnici “naroda” svojom pogibijelnom politikom. Da je potreban Dayton II. Međunarodna konferencija koja će pomoći da se u BiH dogode neminovne promjene Ustava i zakona odlučiće međunarodna zajednica koja je i stvorila ovakvu BiH. Evropska unija je surogat koja se bavi sama sobom, pa kako onda očekivati pomoć od bolesnika koji je obolio do te mjere, da se jedva kreće. Geopolitičari-crtači karata, ne vide BiH kao državu sastavljenu od živih bića, nego kao jedan komad zemlje koja im može poslužiti kao predmet za ostvarivanje daljih svojih strateških ciljeva.