Ako su putovi važni onoliko koliko je važno kuda vode, onda ćemo se lako složiti da je onaj Sarajevo - Tuzla - Orašje jako važan. Tamo gdje on završava, počinje granica velike i važne Europe. Kada su nam putovi javni i namjere časne, ovdje ćemo u Europu ući lako i sigurno mostom koji je na tom mjestu toliko dugo da svima izgleda kao da je oduvijek, ili bar toliko koliko ljudi prelaze rijeku Savu.
Budućnost kojoj težimo
Tragajući za svime što jednim imenom zovemo boljim životom, stanovnici sjeveroistočne Bosne Savu prelaze od pamtivijeka. Odlaze s nadom kako će dio boljeg života prenijeti na desnu obalu Save, a u posljednje vrijeme sve više i u cilju da u bolji život prevedu i svoje najbliže. Tako je to, ljudi se kreću i tako treba biti. Ono što nije dobro je to što sve češće odlaze cijele obitelj, a kretanje je uglavnom u samo jednom smjeru. Događa se tiho i nečujno, nekako skrivećki. Kao da i oni što odlaze i oni što ostaju ne bi htjeli da se o tome govori. Svi su se zamotali u svoju tišinu, sram i nemoć te čekaju da se dogodi nešto što će to promijeniti. Glasan je jedino carinik koji sve češće izgovara: “Imate li što za prijaviti?”. Zna i on, one koje pita da bi najbolje bilo da mu kažu kako prijavljuju svoj odlazak i da im on to ne dopusti. Ali, njih je sram, a ni on sam ne zna do kada je tu.
I kada nije usput, svakako vrijedi doći u Orašje, mjesto koje nam govori kakvoj budućnosti treba težiti. Ono nam svojom ljepotom i veličinom briše sjećanje na vrijeme iz nedaleke prošlosti, kada se ovdje rušilo. Ovdje se živi sadašnjost, stvara i gradi te razvija svijest kako razliku između uspješnih i neuspješnih čine ljudi. Ovdje žive oni koji traže rješenja i rade više nego što moraju. Svjesni su da je življenje više od posla i da su pretpostavke za ostanak sigurnost i svijet dostojan čovjeka. Znaju kako im ga nitko neće darovati i grade ga sami. A da je, uz rad, ništa manje važno i druženje, svjedoči već tradicionalna Večer Hercegovine u Posavini. (Nadam se da će se uskoro i službeno pridružiti središnja Bosna). Nakon ljetnih vrelina, u jeku skupljanja plodova rada vrijednih ljudi, početkom rujna tu već šestu godinu zaredom dolaze Hercegovci kako bi se družili sa svojim posavskim domaćinima. Uzvratni susret događa se u Hercegovini u proljeće, tijekom Sajma gospodarstva u Mostaru. Oraško druženje prethodi Danima hrvatskoga filma, koji se ove godine održavaju 23. put. Da, počelo je ratne 1995., kada se razaralo, uništavalo i lako umiralo. I kako se, eto, ponekada ipak dogodi da apsurd rodi svoju suprotnost, ovaj put posrećilo se i apsurd rata osvijestio je logiku mira, a život s platna prešao u stvarnost.
Slavi se prijateljstvo
Danas se ovdje okuplja kako bi se predstavilo filmove snimljene u protekloj godini, ali i ukupni prijateljski i radni potencijal ljudi dobrih namjera. Ovdje se slavi prijateljstvo, stvaralaštvo i rad te uzajamno potiče i nadahnjuje na nova stvaranja. Političari, gospodarstvenici, zemljoradnici i radnici, osobe iz vjerskog, kulturnog i javnog života okupljaju se ovdje kako bi razgovarali o životu i kako ga učiniti lakšim.
Možda bi bilo dobro organizirati jedno takvo tematsko druženje nakon skorašnjih izbora. Tema - što nam treba kako bismo ostali? Neka oni koji dobiju vlast i moć čuju one što nisu otišli i kažu im što im stvarno mogu ponuditi. Važno je da u tom razgovoru međusobno imaju realna očekivanja i da preuzmu odgovornost samo za dio koji je u njihovoj mogućnosti. Zreli i odgovorni političari stvaraju nacionalnu i gospodarsku sigurnost, a u tom okviru svaki pojedinac odgovoran je za vlastiti život.
Dobro je da svi osvijestimo činjenicu kako je život težak, ali i lijep i da živimo u suživotu s prirodom i međusobno te da se ništa ne događa brzo i lako. Naša budućnost je slika našega postupanja jučer i danas. Iluzije su poželjne i prihvatljive u malim količinama, u mjeri u kojoj ne ugrožavaju stvarnost. I dalje vjerujem kako imamo vremena i možemo popraviti našu stvarnost, a ako ne uspijemo, lako bi se moglo dogoditi da na nekim idućim izborima glasuju samo oni koji su na listama. I to je demokratski, ali bez demosa. •
