Dio djece s područja BiH smatra kako je fizičko kažnjavanje odgojna mjera te u tome ne prepoznaje elemente obiteljskog nasilja, pokazalo je istraživanje u sklopu UNICEF-ova projekta “Pravda za svako dijete”. - Evo, iskreno, gore je kada roditelj viče na dijete nego kada ga udari. Sad imate ekstremnih slučajeva da dijete završi u bolnici. Ili bude u modricama, to je ekstremno. Kada ga malo udari i slično, to ne smatram kao nešto strašno. Batine i jesu dio odgoja, da se razumijemo, ali misli se na nasilje u obitelji kao nasilje, kada otac pije te maltretira i ženu i djecu - samo su neka od promišljanja djece s područja Brčkog koja su sudjelovala u fokus-skupinama prilikom ovog projekta.
Fokus-skupine
Rezultati istraživanja pokazali su i kako većina djece (87%) zna kome treba prijaviti ako bi se dogodila neka vrsta nasilja u njihovoj obitelji ili obitelji nekog djeteta koje poznaju. S obzirom na to da jedan posto djece nije znalo ili željelo odgovoriti na ovo pitanje, nešto više od desetine djece (12%) ne zna kojim mehanizmima se treba/može obratiti u slučaju da dožive obiteljsko nasilje ili mu svjedoče. Gotovo tri petine djece koja su tijekom projekta “Pravda za svako dijete” navela da znaju kome treba prijaviti nasilje u obitelji (58%) spontano navodi da to kršenje dječjih prava treba prijaviti policiji. Nešto više od trećine (39%) navodi da je to škola, 15% djece navodi nastavno osoblje, a njih 12% školsku upravu i pedagoga. Petina (20%) ih navodi centar za socijalni rad. Drugi referalni mehanizmi jako su rijetko (u manje od 2% slučajeva) ili nisu nikako spomenuti. - Međutim, u ovom slučaju treba istaknuti da je petina djece (19%) spontano navela kako nasilje u obitelji treba prijaviti nekome iz vlastite obitelji. U većini slučajeva (91%) mislili su na roditelje, što je jednim dijelom uvjetovano formulacijom pitanja (koja podrazumijeva i nasilje u obitelji drugog djeteta), a također pokazuje da djeca nasilje u obitelji ne povezuju samo s roditeljima nego i s drugim članovima obitelji - navedeno je u rezultatima istraživanja provedenog u sklopu spomenutog projekta.
Razlike u entitetima
Istraživanje je pokazalo kako je prisutna i jedna značajna razlika u entitetima. Naime, djeca iz Republike Srpske češće smatraju da nasilje u obitelji treba prijaviti školskoj upravi nego djeca iz Federacije BiH (17% naprema 10%). Kada je riječ o starosnim razlikama, starija djeca znatno češće nego mlađa navode da nasilje u obitelji treba prijaviti policiji (62% naprema 53%) i centru za socijalni rad (24% naprema 15%), dok mlađa češće u tom smislu spominju nastavno osoblje (19% naprema 12%) i neku osobu iz njihove obitelji (26% naprema 14%). Nema značajnih razlika u učestalosti navođenja roditelja unutar ovog odgovora između mlađe i starije djece. - Statistički značajne razlike postoje kada je riječ o spolu djece i tipu naselja u kojem žive. Naime, dječaci češće od djevojčica navode da se nasilje u obitelji treba prijaviti policiji (63% naprema 54%), dok djevojčice češće navode da se treba obratiti centru za socijalni rad (23% naprema 17%), nastavnom osoblju (18% naprema 12%), školskoj upravi (14% naprema 9%) i nekome iz njihove obitelji (22% naprema 16%), pri čemu opet nema značajnih razlika u učestalosti navođenja roditelja unutar ovog odgovora. Osim toga, djeca koja žive u gradu češće od djece sa sela navode da se nasilje u obitelji treba prijaviti centru za socijalni rad (25% naprema 16%) - zaključeno je u projektu “Pravda za svako dijete”. •
