Načelnik općine Ljubuški Nevenko Barbarić u intervjuu za ‘Večernji list’ govori o financijskom stanju u općini Ljubuški. Osvrnuo se na brojne projekte i ulaganja koja su trenutačno u ovoj općini aktualna, kao i one koji se planiraju u budućnosti. Također, govori i o reviziji branitelja te gradnji turističke zone Miletina.
• Kanalizacija je jedan od većih projekata u općini Ljubuški. Dokle je došao taj projekt i kako stvari stoje na terenu?
- To je projekt vrijedan milijun i 900 tisuća eura, što su sredstva IPA 2010., grant sredstva realiziraju se na 16 kilometara kanalizacijskog sustava gdje smo za dobar dio gradskih ulica rješavali odvodnju oborinskih voda kroz taj projekt, izvršavali zamjenu azbestnih vodovodnih cijevi, te dio nogostupa u dogovoru s HT-om i dio njihovih instalacija, tako da ćemo dio ulica imati do kraja završeno. Rok završetka kompletnog projekta je prolongiran za tri mjeseca. Sada je uz odobrenje Svjetske banke i Europske komisije 31.10. rok završetka i objektivno se to do tada može završiti. Naše sudjelovanje u projektu je bila izrada projektne dokumentacije, nekih dvjestotinjak tisuća maraka. Vrlo vrijedan je to projekt nakon dužeg vremena i nakon dugo godina, jedan značajniji zahvat u tom gradskom sustavu. Radi se o gusto naseljenom gradskom području i time štitimo životnu sredinu, naš Trebižat i potez prema Mostarskim vratima zbog buduće turističke sezone, prema Miletini, a sve u svrhu zaštite izvorišta na području Studenaca. Ostaje nam značajan dio tzv. zapadnog kraka gdje smo završili 9,5 kilometara projektne dokumentacije, nadamo se da ćemo u iduće vrijeme, a imamo i nekih obećanja, krenuti i s tim dijelom kanalizacijskog sustava. Time bi Ljubuški, uži dio, urbani dio, dobio kanalizacijski sustav u potpunosti.
• Spomenuli ste turističku zonu Miletina. Na što ste konkretno mislili?
- Radimo projekt prostornog plana gdje na od crkve Cerno prema Miletini planiramo pedesetak hektara angažirati za turističke potrebe. Postoji velik interes s obzirom na blizinu Međugorja, općina Ljubuški je svih ovih godina relativno kvalitetno štitila prostor. Nismo srljali, nismo dodjeljivali zemljište, nego smo gledali isplanirati i prostor zbog zaštite lokalnog stanovništva, ali i kvalitetnijeg razvoja općine isključivo u turističke svrhe.
• Na koje konkretno sadržaje mislite?
Danas je teško predvidjeti koji će sve objekti biti tu. Bilo je zahtjeva i za hotele, određene komplekse, teniske terene i slično.
• Oko projekta prečistača u Ljubuškom se nedavno digla velika bura zbog termina planiranih radova. Zašto se projektom mislilo krenuti u jeku turističke sezone?
- Projekt koji smo mi tri godine pripremali vrlo je kompliciran projekt. Sva struka iz RH i BiH je sudjelovala u izradi projektnih rješenja za ovaj objekt. Prvi prečistač koji se rekonstruira na ovim prostorima, koji je radio sve vrijeme rata, u pogon je pušten ‘87. - ‘88. godine. Osigurali smo sredstva, proveli natječajnu dokumentaciju, sve je to trajalo jer smo morali raditi po pravilima Svjetske banke jer su oni i jedni od sufinancijera. Radovi su bili planirani tri mjeseca ranije, međutim zbog nabave opreme i priprema izvođača radova došlo se u ljetno vrijeme. Naša procjena je bila da se ništa značajno ne bi dogodilo da je ta biologija rađena kako je bilo planirano. Napomenut ću da ovdje dolaze vode iz Imotskog koji nema prečistač otpadnih voda, iz područja Gruda koji ima prečistač ali već pet godina nije u funkciji. Radili smo analize voda na kupalištima svake godine, pa je prošle godine voda na Kravicama bila za kupanje (ispod prečistača koji je radio s 30 posto kapaciteta), dok na području Vašarovića, Lisica, nije bila za kupanje. Pobuna dijela udruga iz Čapljine, po meni, nije bila korektna, Čapljina nema prečistač. Ne priznajem da itko vodi više računa o Trebižatu od nas, kroz sve ono što smo proteklih godina ulagali. Ne kažem da je to dovoljno, ali su značajna sredstva uložena, tako da je naša procjena bila da se ne bi značajnije narušila kvaliteta vode. Imamo obvezu svakodnevno kontrolirati kvalitetu vode, cijenim da se ništa ne bi dogodilo s obzirom da je kišna godina i da se iz peć mlina ispušta veća količina vode.
• Mnogo ljudi dolazi na Kravicu, to je turističko odredište, tu je kula hercega Stjepana, u blizini je Međugorje... Je li Ljubuški dovoljno iskoristio svoje turističke potencijale? Može li se Kravice više financijski iskoristiti?
- Mi smo jedina općina u okruženju koja ima master plan razvoja turizma, na to su nas ponukali upravo ti potencijali koje imamo. Jedan je rijeka Trebižat i njeni sadržaji, tu je kula, pa najstariji muzej u BiH i cijeli niz drugih lokacija. Vratimo se nekoliko godina unazad Cijenim da se napravio određeni iskorak, prije svega kroz uređenje Kravice pa i organizirano upravljanje tom lokacijom. To upravljanje treba biti na zavidno značajnijoj razini, i mora biti značajniji izvor prihoda nego što je trenutačno. Slažem se da možemo puno značajnije. Kada je u pitanju kula hercega Stjepana, ta lokacija još nije za posjete. Tamo je sada gomila kamenja, to je objekt pod zaštitom države, imaju obvezu izdvajati sredstva, nažalost zadnjih godina se nijedna marka za tu lokaciju nije izdvojila. Jedan od velikih potencijala, međutim, još nije za organizirane posjete. Muzej u samostanu na Humcu posjeti veći broj ljudi, nažalost nije stalno otvoren. Mislim da smo mi kao tijelo uprave napravili dobar iskorak po tom pitanju.
• Koliko općini pomažu ili odmažu lokalni poduzetnici u uvođenju reda na toj lokaciji?
Bilo je nekoliko koncepata koje smo razmatrali proteklih godina. Master plan turizma je predvidio da smo cijelo to područje mogli dati na koncesijsko upravljanje. Jedan od potencijala je vezan i uz privatizaciju hotela ‘Bigeste’, nažalost, taj projekt ne ide, on je u nadležnosti županije. Mi smo u više navrata tražili da se pokrene pitanje raskida ugovora s tvrtkom koja je kupila taj hotel. Svjesni smo da je dio područja na Kravici uzurpiran, bespravno napravljen. Pokušavamo to, kao i ostale lokacije, dovesti u red, omogućiti ljudima da zarade za egzistenciju. Kroz Kravicu se nastojalo zaštititi i interese lokalnog stanovništva jer nam je bitno da naši ljudi mogu zaraditi za život.
• Što je s projektom poslovne zone ‘Bijača’?
- To je zona koja je već u ovom trenutku solidno infrastrukturno opremljena, moja očekivanja su bila puno veća, no ekonomska kriza, a i politička situacija u BiH usporava investiranje u toj zoni. Mišljenje struke, svih koji se bave ovom oblašću je da nema potentnije lokacije za ulaganje u BiH. Cijeli niz pogodnosti koje ima ova lokacija daje nam za pravo očekivati značajnije investicije na tom podrčju. Međutim ukupna politička klima, nesigurnost ulaganja u BiH značajno se odražava i na ovoj lokaciji. Treba dodati i lobiranje, gdje o toj zoni, nažalost, samo ja pričam. Nikoga od viših razina vlasti to ne zanima. Meni je teško doći do određenih investitora jer je razina načelnika relativno mala.
• Je li se itko dosad javio?
- Imamo izražen interes dvadesetak tvrtki iz BiH i RH. Ima najava i stranih investitora, međutim, vrlo je teško u ovoj situaciji govoriti o tome jer pored ekonomske krize mislim da je ključni problem politička nestabilnost. Tko će im u ovoj državi jamčiti da se za godinu dana neće uvesti novi nameti ili porezi. Većina investitora ode prema Srbiji, jer mi još uvijek, nažalost, nemamo uređenu državu.
• Općine poput Posušja, Tomislavgrada, Livna..., se susreću s masovnim iseljavanjem stanovništva. Kakvo je stanje u Ljubuškom?
- Od 2010. u proizvodnom dijelu izuzev poljoprivrednog sektora, vinogradi, maslinici, gotovo da i nije bilo radnog mjesta u ovoj općini. Ove godine imamo već dva programa koja se realiziraju i gdje bi se trebalo otvoriti stotinjak radnih mjesta, i to u proizvodnom sektoru. To je pozitivna i poticajna stvar za sve nas.
• Koji su to programi?
Tvrtka ‘Soko’ koja je privatizirana, će se baviti proizvodnjom plastičnih proizvoda, a tu je i još jedna tvrtka koja će se baviti pakiranjem, prije svega poljoprivrednih proizvoda, zamrznutih programa. Po njihovoj najavi, zaposlit će pedesetak ljudi. U Famosu, također, rade montažu dodatne opreme i tu očekujemo dodatno zapošljavanje.
• Niste mi odgovorili na pitanje oko iseljavanja, odnosno imate li podatak koliko ljudi odlazi iz Ljubuškog?
- Naša procjena je da nam dnevno oko 400 ljudi prelazi granicu i radi, prije svega, u RH. Imamo jednu negativnost da dosta djece ide u školu u Hrvatsku. To je u osnovnim i srednjim školama 500 djece. Imamo i onih koji odlaze u Njemačku, Kanadu..., međutim nisu precizni podaci.
• Što je s dolaskom poznate tvrtke koja proizvodi dječju hranu HIPP na ove prostore?
- Preko dijela naših prijatelja smo poslali informacije i osnovne podatke i dijelu međunarodnih korporacija koje su uglavnom poslom vezane uz partnere iz Ljubuškoga. Ima raspitivanja za nekoliko projekata, ima interesa od nekoliko korporacija, međutim još uvijek ništa konkretno o čemu bi se moglo razgovarati.
• Kakvo je financijsko stanje u općini?
- Više puta sam javno govorio da smo u financijskim poteškoćama iz više razloga. Otežano funkcioniramo, kao i većina lokalnih zajednica na ovom području . U zadnjih sedam-osam godina došlo je do značajnijeg opterećenja lokalnih zajednica. Jedan od razloga u Ljubuškom su i investicije. Jesam li ja loše procijenio ili nisam, o tome se da razgovarati, je li trebalo 12 milijuna maraka investirati u vodovode u 17 sela, ja i danas mislim da je, da je to jedan od uvjeta opstanka, to je bio velik projekt na koji sam ja i danas ponosan. Značajno je opteretio općinski proračun, cijenim da smo to napravili 30 posto ispod tržišne cijene jer je bio povoljan trenutak i o tome se puno pričalo, a danas dopuštam da se razgovara treba li Lipnu, Grljevićima vodovod ili treba seliti te ljude. Da danas radim, opet bih tako radio. Proteklih smo godina oko 1,5 milijuna investirali u školske objekte, manje-više svi znamo kakvo je stanje bilo, a kakvo je danas. Ne želim reći da su to zadovoljavajući uvjeti, ali je značajan pomak napravljen. Oko 170 kilometara lokalnih cesta je presvučeno, što je oko 9 - 10 milijuna maraka. Pitanje gradskog groblja, koje je koštalo oko 2 milijuna maraka, je riješeno. Skoro svi su u Ljubuškom znaju da postojeće groblje nema prostora, da nemamo mrtvačnicu, rezervirali smo zemljište, izgradili, i opet bih to ponovio. Općina, također, značajno pomaže vjerske objekte. Zadnje dvije godine u Ljubuškom se investira oko 17 milijuna maraka. Treba dodati i pogodnosti koje smo, po meni, kvalitetno iskoristili izgradnjom autoceste i graničnog prijelaza gdje smo uspjeli niz infrastrukturnih objekata od interesa za općinu riješiti kroz ovaj projekt. Općinama su nametane i brojne obveze, a nisu osigurana sredstva za to. Nije realno da mi iz općinskog proračuna 12 posto izdvajamo za oblast obratzovanja. To su značajna sredstva i sve je to posljedica izmjena zakona proteklih godina, nametanja općinama novih obaveza, a ne osiguranja sredstava. Dakle, to je protuustavna kategorija, ali to se redovito događa. Imamo značajnih problema kad je u pitanju prihodovna strana i plaćanje dijela obveza naših građana kroz komunalnu naknadu. Imamo značajne probleme kod nenamjenskog utroška sredstava viših razina vlasti, voda, fondova okoliša, koja se potroše za neke druge stvari, a trebala bi se namjenski trošiti. Lako je povući crtu od naše županije do federalne razine u različitim oblastima koliko je nenamijenski potrošeno sredstava. Ovdje treba dodati i kompliciranu političku situaciju po pitanju hrvatskih općina. Dakle, ako niste član određene političke struje, tada nemate izgleda. Značajno je oštećenje naše općine od bivše županijske Vlade u odnosu na ostale općine, a značajno oštećenje imamo i sada i od federalne Vlade. Tu su i kreditna zaduženja države, dakle, prošle godine Federacija se zadužila za 299 milijuna, svih ovih godina nijedna marka nije došla do općinskog proračuna od tih zaduženja, ne samo Ljubuškom nego i šire, ali isto tako svi zajedno vraćamo te kredite. Nama se prihod od PDV-a s 2,8 smanjio na ispod 2 milijuna u ovoj godini. Zato što se najprije vraća kreditno zaduženje pa se onda sve to dijeli na općine. Općina nije pred blokadom i neće biti blokirana, pokušaj dijela političkih opcija guranja scenarija raspada općine i raspada sustava nije ni blizu istine. Ima svatko pravo komentirati, a ja sam vam sada kroz ovaj odgovor nastojao prikazati precizno što su uzroci sadašnjeg stanja. Danas se da razgovarati je li trebalo nešto drugo uraditi ili ne, ali to je stvar i političke procjene i cijenim da sam ispravno postupio. Kroz izbore građani najbolje kažu što misle o mom radu.
• U općini Ljubuški je došlo do smanjenja plaća zaposlenima u posljednje dvije godine čak dva puta. Kada djelatnici mogu očekivati povratak plaća na staro?
- Pokušavamo dijeliti težinu življenja s ovim okruženjem. Ako smanjimo određene investicije, ako smanjimo sredstva određenim kategorijama, onda je u redu da se smanji i unutar plaća. Kad kažem da mi je danas kao načelniku općine plaća nešto manja nego 2004., kad sam ušao u ovu zgradu, da nas je u tijelu uprave manje zaposlenih nego 2004., tada nas je bilo 80, a danas 78, s tim da su u tih 78 i djelatnici Vatrogasne postrojbe koju smo preuzeli na općinski proračun, da nam je utrošak za plaće i ostala davanja unutar općine i materijalne troškove do tridesetak posto realnog proračuna, što je nekakav cilj većine, mislim da smo na dobrom putu. Hoće li se iduće godine popraviti plaće, meni je danas teško reći, ali mislim kako je korektno da dijelimo sudbinu okruženja u kojem živimo. Tvrdim da nema viška zaposlenih u općini u tijelu uprave. Ružno je vidjeti da neko javno poduzeće ili javna uprava danas u ovakvom vremenu dijeli topli obrok od 16 maraka, to je ogroman novac. Pogledajte koliko sredstava za topli obrok dobivaju oni koji rade u privatnom sektoru!
• Što je s komunalnim poduzećem? Ima li ta priča kraj?
- Nijednim zakonskim aktom nisam vezan, niti imam bilo kakve nadležnosti u radu javnih poduzeća. Nažalost, zakonsko rješenje je takvo. Mnogo puta sam rekao da se kroz komunalno poduzeće nastojala voditi politička borba u Ljubuškim. Krivo. Nitko nije na tome poentirao, nažalost, na takav način je to poduzeće dovedeno na najniže grane. Potencijal s kojim je raspolagalo naše komunalno poduzeće je takav da ta tvrtka mora imati barem pola milijuna maraka dobiti godišnje. To će vam potvrditi prosječan ekonomist kad vidi cijenu vode i broj potrošača. Općinsko vijeće je na posljednjoj sjednici oblast vodoopskrbe dalo Javnom poduzeću Parkovi gdje su oni preuzeli dobar dio ljudi od komunalnog poduzeća. Tvrtka posjeduje potencijal pa i dio investiranja koja sam nabrojao rađen je u svrhu pomoći stanovništva, te su povećavale i kapital komunalnog poduzeća. Uzmite u obzir da imaju 6000 priključaka na vodu pa nije teško sračunati koja su sredstva svakog mjeseca. Živi bili pa vidjeli u kakvom će stanju ta oblast za godinu dana biti u novoj tvrtki.
• Znači li to da komunalno više ne postoji?
- Tamo je ostao dio imovine, dio naplativih potraživanja. Hoće li ići u stečaj ili neće ne znam. Mi smo morali ovo prebaciti drugom poduzeću jer je građanima prijetila opasnost da ostanu bez vode. Stanje objekata je takvo da se vrlo lako moglo dogoditi da neki od objekata bude mjesec dana izvan funkcije, tada grad ne bi imao vode. Mora nam svima biti u interesu da građanima osiguramo uslugu. Komunalno poduzeće je organizirano da bi građani imali uslugu, a pozitivno je u tome još da netko može zaraditi plaću. Ali, mora je zaraditi, ne može drukčije. Direktori komunalnog poduzeća su imali značajno veću plaću od načelnika općine, prosječna plaća u komunalnom poduzeću je bila značajno veća nego u općinskom tijelu uprave, tako da je lako izračunati što se tamo događalo.
Problemi se gomilaju još od prije rata jer ima dugovanja još od tada. Općina nije nijednu marku dužna komunalnom poduzeću. Mi smo silna zaduženja vraćali i vraćamo za njih. Vrlo komplicirana situacija. Ružno je reći, ali zaposlenici i dio politike su upropastili tu oblast.
• Kako komentirate liste za izbore vaše stranke i što očekujete od ovih izbora?
- Znam kandidate moje stranke i, po mom mišljenju, je lista pristojna iako je vrlo teško govoriti o kvaliteti kandidata na listama, to je relativna stvar. Očekujem da će HDZ BiH u Ljubuškom osvojiti pedesetak posto, da će u županiji to biti možda malo i bolje. Najžešći sam kritičar ove vlade u ZHŽ-u sada i dosad sam javno govorio da mi nećemo izbore dobiti zato što smo bili nešto dobri, nego zato što su svi drugi bili lošiji. Ja sam jako razočaran pristupom ministara ove vlade ZHŽ-a prema općini Ljubuški i mislim da se unazadilo stanje u našoj županiji. Isto tako nijedna druga politička opcija koja je bila na vlasti nije pokazala zanimanje za to kako pomoći građanima općine Ljubuški, kako privući jednu marku investicija. Znate kako su izbori proteklih godina bivali, od kupovine glasova, do raznoraznih obećanja druge vrste, potpuno neutemeljeno. Time su određene političke opcije trenutačno postigle neki rezultat, međutim sve to dođe na naplatu svima nama koji se bavimo ovim poslom. Ja vjerujem da će HDZ BiH u Ljubuškom osvojiti od 45 do 50 posto glasova.
•Revizija ratnih vojnih invalida je top tema u općini Ljubuški već nekoliko godina. Zašto općina nije dostavila traženu dokumentaciju?
- To je trakavica koja traje već duže vrijem. Mi smo se samo zalagali za ravnopravan status unutar revizije. Skoro je svima poznato da općina kao lokalna zajednica ničim nije sudjelovala u uvođenju u prava, izuzev što je bila servis za primanje zahtjeva i prosljeđivanja. Zašto se priča sada prebacila na općinu? Po mom mišljenju, isključivo iz političkih razloga. U više navrata je rečeno da svi naši stradalnici koji misle da su oštećeni mogu preuzeti svoju dokumentaciju s potpisom, ili možemo mi uz njihov potpis to poslati. Ne želim komentirati način uvođenja u prava. Kao načelnik općine, smatram se do kraja moralnim jer nikad nisam ništa tražio niti sam pokušao, iako sam sudionik rata. Zadnji razlog obustave je dostava dokumentacija originalnih rješenja iz općine. Prvo, po zakonu mi to ne smijemo dostaviti. Neka ministar ili Vlada FBiH promijene zakon i neka onda preuzme dokumentaciju iz općine, ima pravo na to. Međutim, sada je dostavljanje originalne dokumentacije protuzakonito. To kažu pravnici. Zanimljivo je da su ista takva rješenja, originalna, početkom 2012. dostavljena istom Ministarstvu. Tada je napravljen kompromis da smo mi preuzeli iz Županijskog ministarstva branitelja dokumentaciju. Tri su rješenja originalna, jedno je u općini, drugo je bilo u ministarstvu branitelja u županiji, treće kod korisnika. Tada je ukupna originalna dokumentacija uz izdatnice proslijeđena u Federalno ministarstvo. Nitko se neće baviti time smijemo li mi to dostaviti po zakonu ili ne, tu se radi o čistom ‘političarenju’. Međutim, ovo je politička tema. Ostajemo pri svom da ministar Helez od nas traži protuzakonite radnje i mi nećemo to napraviti dok se zakon ne promijeni. Ljudi mijenjaju uloge općine i Ureda za obranu. Mi nemamo ništa s tim uredom.
• Što je s novcem koji općina treba vratiti tvrtki Nativa?
- Nakon višegodišnjeg nepoštovanja potpisanog ugovora nakon dodjele zemljišta u razgovorima s predstavnikom Native ušli smo u dogovor oko uvjeta raskida ugovora. To je zemljište naše buduće poslovne zone, mi smo i bez dogovora imali mogućnost raskida ugovora jer se radi o značajnijoj površini. Osigurali smo dio sredstava za povrat imovine, u međuvremenu zbog sudskih sporova smo dobili pismenu zamolbu Native s odgodom plaćanja obveza. U međuvremenu dođe do proglašenja stečaja te tvrtke. Mi očekujemo dogovor sa stečajnom upraviteljicom oko povrata sredstava. Stvar je potpuno čista. Priča o nenamjenskom utrošku sredstava općinskog načelnika ne pije vode. Ne želim sporiti obvezu općine da nadoknadi sredstva za to zemljište, ali trenutačno nisu ispunjeni uvjeti za to iz više razloga. Radi se o sredstvima od 2,312.000 maraka.
Biti ce radni mjesta ali nece imati tko raditi!