Još ovoga tjedna posve sigurno neće biti moguće napraviti iskorak na europskom putu zbog inozemnih obveza dvojice političkih dužnosnika - čelnika SNSD-a i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i predsjednika stranke Naroda i pravde Elmedina Konakovića, koji je i šef bosanskohercegovačke diplomacije, čime koalicija na državnoj razini sebi dodatno skraćuje vrijeme potrebno za približavanje stajališta oko teških tema vezanih uz tri zakona, piše Večernji list BiH. U javnosti postoji dosta špekulacija oko toga što su zahtjevi stranaka, odnosno do kakvih su rješenja, odnosno alternativa stigli stručni timovi.
Krivotvorina o venecijancima
Prema riječima upućenih u razgovore koji su vođeni unutar stručnih timova, postoje ozbiljni izgledi da se postigne rješenje oko nekoliko prijepornih pitanja kako bi se BiH konačno odlijepila s dna te se Europskoj komisiji dostavila rješenja na temelju kojih bi Europsko vijeće dobilo preporuku o bezuvjetnom otvaranju pregovora s Bosnom i Hercegovinom na okupljanju potkraj ožujka. Točno ovisno o tome čija nacionalna stajališta iznose, tako se posljednjih dana druge strane nastoji okriviti za eventualnu propast pregovora. A ključno oružje koje se pri tome koristi je narativ koji je ranije nametnulo političko Sarajevo - kako pristajanje na bilo kakav kompromis odmah sa sobom nosi etiketu izdaje Bosne, Bošnjaka, države BiH, a s druge strane pak srpskih interesa ili Republike Srpske. Istodobno, oporbenjaci na hrvatskoj političkoj sceni daleko su racionalniji i traže da se u dogovor o tako krupnim pitanjima uključe i oni. Posljednji u nizu zakona čije se donošenje problematizira je onaj o sudovima Bosne i Hercegovine. Dežurni nacionalni i vjerski higijeničari krenuli su s kampanjom kako se Zakonom o sudovima ne smije ni u kojem slučaju oslabiti ulogu aktualnog Suda Bosne i Hercegovine, jednako kao ni njegova drugostupanjskog odjela. Odnosno prizivnog odjela Suda BiH oko kojega postoje sporenja treba li njegovo sjedište biti na području sarajevske regije ili pak u Banjoj Luci. Bošnjačke stranke, uz sugestije jedne strane administracije, pak inzistiraju na Istočnom Sarajevu, pravdajući to navodnim stručnim stajalištima. Da je riječ o potpunom falsifikatu, govori analiza koju je prošle godine objavila Venecijanska komisija, stručno tijelo Vijeća Europe, u čijem je pisanju sudjelovao i američki stručnjak Paolo Carozza. To je tijelo zaključilo kako je pitanje sjedišta suda u državi autonomno i ničim uvjetovano stajalište domaćih vlasti te da ne postoje nikakvi međunarodni standardi u vezi s tim.
Građanska, bošnjačka
Kada je ta tema "skinuta s dnevnog reda", higijeničari su počeli rasprave hoće li se smanjiti nadležnost sudova. Nije nepoznato kako srpski predstavnici to traže, bošnjački su protiv, dok pak hrvatski dužnosnici, kao i o nizu drugih pitanja, pozivaju na postizanje kompromisa koji sa sobom nose politički, ali i nacionalni rizik da se onoga tko bude spreman na iskorak proglasi izdajnikom. Identično se godinama pokušava nametnuti kao početno stajalište i vezano uz razgovore o izmjenama Izbornog zakona u BiH. A svodi se na to da svatko tko uopće bude spreman razgovarati o tome da se spriječi brutalno izigravanje dogovora u Daytonu, koje se svodi na korištenje brojčane nadmoći Bošnjaka nad Hrvatima, biva proglašen nacionalnim izdajnikom. Daleko bi manji problem bio da se tako o ovome pitanju postavljaju samo političke stranke, a da takav stav nemaju i najviši vjerski autoriteti Bošnjaka muslimana, o čemu svjedoči i nedavni istup poglavara Islamske zajednice Huseina Kavazovića koji je "građansko" stavio u središte svih rješenja, a istodobno u svome obraćanju spominjao samo Bošnjake i u tome kontekstu njihovo stradanje u ratu. Očekivano, zbog toga najviše zapinje dio pregovora oko načina rješavanja pitanja izbora članova Predsjedništva BiH, na čemu inzistiraju Hrvati koje se u četiri navrata teško prevarilo nametanjem Željka Komšića. Kada su pak u pitanju izmjene Zakona o sukobu interesa na državnoj razini, treba reći kako se od sudionika doznaje kako je prijedlog na kojemu inzistiraju stranci rigidniji nego što ga ima Hrvatska kao članica EU-a.
