Prije deset godina, pod pritiskom međunarodne zajednice, morali su ga donijeti, ali Zakon o zabrani diskriminacije još nije u cijelosti proveden u praksi. Na to su upozorili i iz Institucije ombudsmana za zaštitu ljudskih prava BiH, koji ističu kako je 2016. godine unaprijeđen zakonski okvir za zaštitu od diskriminacije, piše Večernji list BiH.
Ljudska prava
“Izmjenama Zakona o zabrani diskriminacije predviđena je znatno veća uloga ombudsmana u aktivnostima promocije antidiskriminacijske zaštite, koja se ogleda u informiranju javnosti, podizanju svijesti, provođenju kampanja i drugim oblicima prevencije diskriminacije (članak 7, stavak 2, točka l). Iako je Zakonom o zabrani diskriminacije još 2009. godine, dakle i prije izmjena (članak 7, stavak 5), predviđena obveza postojanja posebne proračunske stavke za rad Odjela za eliminaciju svih oblika diskriminacije, to se do danas, dakle ni 10 godina nakon propisivanja zakonske obveze, nije provelo. Ograničavanje financijskih i kadrovskih kapaciteta Odjela nije značajnije utjecalo na rad po pojedinačnim žalbama građana, ali je u određenoj mjeri ograničilo vršenje drugih zakonom povjerenih nadležnosti, kao što je proaktivno i preventivno djelovanje u odnosu na pojave diskriminacije”, poručuju iz Institucije ombudsmana za zaštitu ljudskih prava u BiH. Na neprovođenje Zakona o zabrani diskriminacije još davno su upozorili iz UN-ova Vijeća o eliminaciji rasne diskriminacije ERD-a.
Prava i slobode
Vijeće ERD-a izrazilo je zabrinutost zbog odsutnosti sveobuhvatnog antidiskriminacijskog zakonodavstva, posebno uključujući zakone i odredbe u domeni građanskog i upravnog prava, koji čine nezakonitim djela rasne diskriminacije koja ne mogu predstavljati kaznene prekršaje. Vijeće ERD-a predložilo je vlastima u BiH da propiše sveobuhvatne upravne, građanske ili kaznene antidiskriminacijske zakone koji zabranjuju djela rasne diskriminacije prilikom zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja, zdravstvene zaštite, socijalnog osiguranja, mirovine, obrazovanja i javnog smještaja. UN-ovo Vijeće protiv torture izrazilo je zabrinutost zbog nedostatka suglasnosti između državnih i entitetskih zakona koji uključuju definiciju torture, u kojima definicije, posebno u Republici Srpskoj i Distriktu Brčko, nisu u potpunoj suglasnosti s definicijom koja je dana, kako piše “u članku 1. Konvencije, zbog čega država članica treba poduzeti mjere da inkorporira definiciju kaznenog djela torture, kako je definirano u Konvenciji, u domaći zakon u cijeloj državi i da osigura harmonizaciju definicija u Republici Srpskoj i Distriktu Brčko s Kaznenim zakonom i Zakonom o kaznenim postupku BiH preko nužnih pravnih amandmana.” Spomenimo kako je BiH još 1992. godine pristupila Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (ICCPR), kojim jamči princip nediskriminacije.
U Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima jasno piše “kako svakom pripadaju sva prava i slobode proglašene u ovoj Deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu rase, boje, spola, jezika, vjeroispovijesti, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog podrijetla, imovine, rođenja ili drugih okolnosti”.•
