Polaganjem vijenaca pred središnjim spomen obilježjem u gradskom katoličkom groblju te molitvom za duše poginulih i nestalih u bugojanskoj župnoj crkvi, Hrvati Bugojna danas su obilježili 31. godišnjicu progona i zločina koje je počinila Armija R BiH provodeći plan etničkog čišćenja koji je kulminirao u vremenu od sredine do kraja srpnja 1993. godine. U tom razdoblju od prijeratnih 16 tisuća iz Bugojna je protjerano više od 15 tisuća Hrvata. Kako su živjeli oni malobrojni koji su ostali u Bugojnu, svjedoči Dubravka Gavranović. „Vrlo teško, ja i muž smo bili zarobljeni, da nismo imali susjeda Bošnjaka koji nas je uspio zaštiti, teško da bi preživjeli“, kaže Dubravka koja je bila među nekoliko stotina Hrvata koji su u ratu ostali u Bugojnu, piše Večernji list. Preko 200 njezinih sunarodnjaka u tim za bugojanske Hrvate najtežim danima, ubijeno je , a oko dvije tisuće zarobljenih pripadnika Brigade HVO-a „Eugen Kvaternik“ prošlo je torture bugojanskih logora. Među onima koji se iz njih nisu vratili je i skupina od 21 nasilno odvedenog logoraša. Za tijelima njih 15 još se traga. Obitelji i preživjeli logoraši kažu da su svjesni je do pronalaska tijela ostalo napraviti još samo jedan korak, ali im nije jasno zašto je sve stalo. „Svjedok za kojeg su nam rekli da se ubio, a za nas je to još nepoznanica, dao je iskaz prije toga i rekao gdje su lokacije s tijelima. Mi smo očekivali ekshumacije još ovog ljeta. Zašto ih nema, treba pitati Tužiteljstvo BiH i SIPA-u, Državnu agenciju za istrage i zaštitu“, kaže Miroslav Zelić, jedan od preživjelih logoraša Bugojna I predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata HVO HB. Svjedok koji se po saznanjima istražnih institucija ubio je Merzuk Aletić, a učinio je to uoči podizanja optužnice protiv Dževada Mlaće, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna i Selme Cikotića, zapovjednika Operativne grupe zapad Armije R BiH, dvojca kojeg Hrvati Bugojna smatraju najodgovornijim za etničko čišćenje Bugojna. „Ova 31. obljetnica je specifična jer počelo je suđenje Mlaći i Cikotiću, za nas najodgovornijim za zločine. No, mi nismo zadovoljni prije svega jer njih dvojica nisu uhićeni što otvara mogućnost utjecaja na svjedoke. Također, optužnicom nije obuhvaćen progon 15 tisuća Hrvata i mi tražimo modalitete da i za to budu kažnjeni u vjerojatno novom procesu u odnosu na dosadašnji u kojemu im se sudi za zločine nad hrvatskim ratnim zarobljenicima“, pojasnio je za Večernji list Zelić.
Da je pravda za Hrvate Bugojna prespora, a često se čini i nedostižnom i nakon pokrenutih sudskih procesa, smatra i Dragan Čović, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH koji je predvodio brojno izaslanstvo hrvatskih dužnosnika iz BiH na obilježavanju obljetnice stradanja i progona bugojanskih Hrvata. „I godina je duga onima koji čekaju da se pronađu posmrtni ostatci njihovih najmilijih, a ne 31. Često budemo razočarani u institucije te nam se čini da one nepravednim presudama dosipaju sol na ranu žrtava. Ipak, mi ćemo i dalje od institucija ove zemlje tražiti da pravna država profunkcionira u punom kapacitetu, a svaki zločin bude kažnjen pa tako i zločini nad Hrvatima u Bugojnu. Dotad ćemo uz naše zajedništvo poklanjati se žrtvama, tražiti procesuiranje svih odgovornih i pronalazak tijela nestalih“, kazao je Čović. Hrvatskim dužnosnicima iz BiH u odavanju počasti poginulim i nestalih Hrvatima Bugojna pridružilo se i izaslanstvo Vlade Republike Hrvatske predvođeno ministrom vanjskih i europskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom. „Moj otac je iz Bugojna i ja ovaj grad prije rata pamtim kao paradigmu multietničnosti. Nakon rata na sceni je pokušaj zatiranja identiteta hrvatskog naroda ovdje jer ovdje više nema ni ulica koje se zovu po Hrvatima. Nadam se da će otvaranje pregovora BiH s Europskom unijom pomoći u prihvaćanju vrijednosti po kojima s kojima će se lakše suočiti i s prošlošću i kažnjavanjem ratnih zločina te pokazati put prerastanja u imultietničke sredine i mjestima poput Bugojna. Želio bi zapravo da Bugojno slijedi primjer Mostara koji je istinski multietnička sredina u kojoj su svi zastupljeni i u vlasti. Tomu sam svjedočio i nedavno prilikom godišnjice obnove Starog mosta kojeg su gradili i Hrvati, a Hrvatska bila jedan od pet glavnih donatora njegove obnove, materijalnom ali i stručnom pomoći“, istaknuo je za boravka u Bugojnu hrvatski šef diplomacije Grlić Radman.
A da je Bugojno u smislu povratka i poštivanja prava Hrvata daleko od mnogih sredina u BiH, pogotovo onih u kojima su Hrvati manjina potvrđuju oni koji danas žive u ovom gradu. Prema riječima hrvatskih predstavnika u općinskim institucijama vlasti, od prijeratnih 16 tisuća u Bugojnu je danas tek dvije tisuće Hrvata. Vrata institucija i javnih poduzeća za njih su zatvorena, a teret prošlosti primjetan je na svakome koraku. Čak i nakon početka suđenja, Mlaćo i Cikotić i dalje su slobodni, žrtve i njihove obitelji svakodnevno susreću, a svjedoci strahuju od mogućeg utjecaja . Usprkos svemu Hrvati Bugojna, poruka je i današnje obljetnica progona i zločina ne odustaje od borbe za pravdu i istinu za žrtve te osiguranje uvjeta za život onima koji u Bugojnu žive i u njega se žele vratiti jer Bugojno je, ističu i grad Hrvata kao što je BiH domovina i hrvatskog naroda koji se još uvijek bori za jednakopravnost u punom smislu, od političke do one u svakodnevnom životu. U svakom dijelu BiH pa tako i u Bugojnu!
