Tomica Đukić glavni je kuhar hrvatske reprezentacije. Rođeni Osječanin godinama kuha za hrvatsku reprezentaciju, radio je po brojnim hotelima, a u njegovom CV-u stoji i da je radio u KBC Osijek. Pa s obzirom da je božićno vrijeme i da razgovora ovih dana o hrani nikad dosta, glavni je kuhar hrvatske otkrio je za Sport klub što jedu Vatreni, ali i kako teku pripreme kada je u pitanju onaj sportski dio.
Kako izgleda jedan dan u životu kuhara?
“Što se tiče ovog profesionalnog dijela, dizanje pa naručivanje robe, potom sama produkcija jela, priprema, slaganje, ima tu puno detalja. Ono što je interesantno, kuhinja je nešto što se stvara godinama, kao i u nogometu, imate tim oko sebe koji se okuplja kroz više godina, iziskuje i puno vremena i ostanak više od predviđenog. Kuhari su ljudi koji puno više vremena ostavljaju u poslu nego u nekim drugim strukama. Što se tiče konkretno nogometa, to je jedan cjelodnevni proces koji započinje doručkom, zatim ručak pa ‘snack’ prije treninga ili utakmica i zatim večera, znači četiri obavezna dnevna obroka. Iziskuje također dosta priprema, vi kada imate neko prvenstvo tamo ste sigurno kojih 20-ak dana i to je možda jedan lakši dio posla (pogotovo grupna faza) gdje znate gdje ćete igrati i u koji hotel idete, možete se preko Zoom-a ili Teamsa dogovoriti i uskladiti sve te procese. E sad kad se prođe grupna faza, teško je onda dosta gdje vi morate pisati unaprijed menije za idućih nekoliko dana ili tjedana ovisno o rezultatu . Kada imate svoj bazni kamp, tamo smo već dosta uhodani i znamo kako ide sva ta priprema. Tako da u tom profesionalnom dijelu je hedonistički dio, čisti užitak, ne kažem da nije tako u sportskom, ali je podređen onim performansama koje vi trebate dati na terenu.“
Kuhate za Vatrene već nekih osam godina, od 2015. ste tamo, kakav je bio prvi dojam kad je stigao taj poziv da kuhate za njih?
“Ostao sam zatečen kad je stigao poziv iz Saveza. Preplave te emocije, dobiješ poziv od najdraže reprezentacije. Čim je stigao taj poziv, radiš posao koji je generalno osjetlji i vrlo kompleksan. Stvarno sam bio ushićen, nisam ni znao što bi rekao, totalno sam bio izgubljen ha-ha. Sjećam se da sam gledao što se za prvo uhvatiti, vidim papir na stolu, gledam što bi kuhao i tako. Jedan ponos i jedna zadovoljština, znaš da se sav taj dugogodišnji rad isplatio. Netko je to primijetio i vidio da bi ja kao chef mogao biti idealna opcija ne samo da se bavim prehranom nogometaša, već i cijelim stožerom. Tako da je to jedna velika odgovornost, pogotovo jer svi moraju biti zdravi i veseli. Prvo putovanje, ‘debi’ sam imao u kvalifikacijama za Euro 2016., neviđena trema dok ti postaviš cijelu priču, sjećam sam da sam u svakom trenutku znao napamet tko što jede da vidim što se tu događa.“
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Bili ste s Vatrenima u Rusiji i Kataru kada su napravili velike rezultate, je li bilo lakše kuhati u Rusiji, ili Kataru s obzirom na njihove stroge zakone?
“Kad smo bili u Saudijskoj Arabiji, svinjetina je bila ‘problem’, ovo sve drugo je bilo dostupno. Zabrana je samo na toj vrsti mesa i alkoholu, sve što smo kuhali je bilo bez dodatka alkohola. Ruski dio je spram katarskog bio puno naporniji, jer smo išli u dosta gradova, u dosta hotela pripremati hranu, selili smo se stalno te smo upoznavali chefove i nove kuhinje. Zamislite samo da svaka tri, četiri dana kuhate u drugoj kuhinji, totalno drugačije okruženje, tu još se gleda i raspoloženje ljudi, konstrukcija kuhinja, namirnice po svojoj konstituciji, tako da je bilo dosta izazovno jer nije to jednostavno pogoditi. U Kataru je to bilo puno jednostavnije jer smo stalno bili u jednom hotelu, to su bile iste osobe s kojima sam ja radio mjesec dana tamo i to je sve bilo dostupno u krugu nekoliko kilometara.“
Kako će to biti sada kada budu igrali na Euru u Njemačkoj, jel se već polako rade nekakve pripreme ili?
“Generalno, još ne, ali vjerojatno će se tražiti nešto nakon nove godine što se tiče mog dijela. Za menije je zadužena liječnička služba hrvatske reprezentacije, koja dostavlja menije našoj team managerici Ivi Olivari, a koja to onda komunicira s hotelima. Ta suradnja godinama odlično funkcionira, pa tako primjerice o tomu razgovaramo i putem Teamsa ili Zooma ako nemamo priliku biti zajedno uživo.”
Da se malo bacimo na hranu, što u pravilu jedu naši nogometaši kada se jednom skupe u reprezentaciji i budu zajedno nekoliko dana?
“Tu stvarno ima puno posla, ne konkretno u samo mom dijelu, jer tu su dogovori i s drugim članovima stožera. Adaptacija je najbitnija, hrana im je najpotrebnija jer je jedan od najvećih izvora energije. Tri komponente su tu kod njih bitne: trening, prehrana i spavanje. Oni za samo vrijeme jedne utakmice, recimo nogometaš od 70 kg, oni potroše 1500 kalorija sigurno. Poslije utakmice ih treba vratiti u normalu. Oni moraju biti pokriveni u svakom trenutku, dakle, bijelo meso (piletina, puretina, junetina, teletina), riba, jaja, mlijeko i mliječni prozivodi, veliki izbor salata, to jednostavno mora biti na njihovom stolu svaki dan. Tu su i suplementi koji im se daju, omega 3 masne kiseline, zatim hidratacija. Ono što je bitno reći, termini po pitanju hrane su uvijek točni da bi im se metabolizam naviknuo na taj ritam, po tijelu već možete znati koliko je sati.“
Imaju li naš stručni stožer i nogometaši nekakvih želja po pitanju hrane, ili se sve radi planski?
“Sve je planski zaista, ništa se ne smije prepustiti slučaju. Nisu zahtjevni, kažem, imaju ta četiri obroka i moramo ispoštovati pravila igre, nije to hedonistički doživljaj, da ne bi nekome slučajno ‘zaškripilo’ nešto u trbuhu i probavi. Čak i ti termini koje samranije spomenuo, nema sada ako je ručak u 13 sati, da netko dođe par minuta kasnije. Sve to mora biti vani na stolu, svježe i kvalitetno.“
Ima li nekih zabranjenih namirnica u reprezentaciji, ili što se nikad ne bi našlo na njihovom stolu?
“Izbjegavamo svinjetinu, nemamo je ni na jednom meniju. Primjerice, dosta je zeznuto i s ribom, gledamo uvijek što ima dostupno na tržištu u područjima u kojima igraju Vatreni, što je svježe i što je najbolje. Ne mogu forsirati, sad ću ‘lupiti’, neku ribu ako je nema u svježem obliku. Pazimo što radimo, kad je nabavljeno, i kad je svježe, igramo se malo uglavnom. Sportska prehrana vam je malo onako, gastronomski škrta. Radimo rižu, tjesteninu, curry, motamo čak i tortilje, to je neizostavan dio na putovanjima.“
Kada je ‘cheat day’, čime se počaste naši nogometaši?
“Cheat day je u pravilu samo obrok u hotelu neposredno nakon utakmice kada je energetska potrošnja bila najveća. Jedan od favorita su im burgeri. Dobar komad mesa, ispohamo to, bude tu i batat kao zamjena za pommes frites. Može biti neka masnija tjestenina. Idemo na tu varijantu brze hrane, ali radimo to sve u hotelu sami, veliki plus nam je ako neki hotel ima dobru pekarnicu, pa napravimo dobra brioche peciva. To uvijek dolazi u obzir poslije utakmice, eventualno da nakon utakmice možemo kuhati tradicionalno jelo. Sad kad smo se vratili iz Latvije, skuhali smo lonac od 40 litara graha, puklo je sve ha-ha. Mora tu ipak raditi i hormon sreće. Igrači onda rado pojedu dva, tri tanjura, neki od njih su na tome odrasli, naravno da im i to ne treba uskratiti, neka se počaste. I onda polako, u sljedećem obroku se opet vraćamo u stari ritam.“
Kako sada kada je vrijeme Božića, paze li nogometaši na prehranu ili se dopuštaju sarma, francuska salata i ostali specijaliteti?
“Za one koji su tada na odmoru, nema potrebe da si tih nekoliko dana uskraćuju uobičajene blagdanske specijalitete. Božićno je vrijeme, svi su sa svojim obiteljima, i oni su ljudi kao i mi, jel tako. Nije nužno tu uskratiti, dapače, čak je i poželjno, budete sretni tih par dana, ne utječe to apsolutno na nikakve performanse ili igru. Drugačije je onima koji i preko Božića igraju, koji su i tada u normalnom klupskom režimu, pa tako i po pitanju prehrane.“
Radili ste i u hotelu, koliko vidim radili ste i u bolnici, jel bi mogli povući paralelu između kuhanja u bolnici i za nogometaše, je li negdje mirnije, kako to sve djeluje?
“Radio sam i u bolnici, i ono što mogu reći da je i tamo sigurno naporno, pazite, u bolničkom sustavu prehrane radi oko 70-ak ljudi. Radite hranu za bolesne ljude, tu uvijek dolaze u obzir brojne vrste dijete. Pazi se uvijek što smiju jesti šećeraši, srčani bolesnici i slično, to je zaista težak i odgovoran posao. Na kraju krajeva, tom hranom utječete na njihovo zdravlje, mirnoću i raspoloženje.”
I za kraj, što vi volite jesti i imate li slobodnog vremena s obzirom na na natrpan raspored?
“Punjena paprika, dobar fiš-paprikaš, volim ta začinjenija jela, i ajmo’ reći jedan kvalitetan steak u svim oblicima. Ne mogu odoljeti i čokoladi. Znači, dok je ima, ne stajem ha-ha, bila ona od 150 ili 750 grama. Pogotovo belgijske čokolade, najbolje je da je nema, onda je neću ni jesti. A slobodno vrijeme, gledajte, ja znam nekad biti na putovanju 40-50 dana, tako da svako vrijeme koje imam na raspologanju koristim za druženje s obitelji.“
Našalili smo se za kraj da je dolaskom Tomice, hrvatska reprezentacija počela nizati zaista sjajne rezultate. Pa neka ta hrana donese Modriću i društvu sreću i da se iduće ljeto svi veselimo novom uspjehu Vatrenih!
