Prije 87 godina potekli su prvi kilovati električne energije s "fratarske centrale" na rijeci Lištici, jedne od prvih hidroelektrana na prostoru Bosne i Hercegovine. Strujom je opskrbljivala franjevački samostan, Franjevačku klasičnu gimnaziju i konvikt u Širokom Brijegu te kućanstva i gradsku rasvjetu u središtu grada. Oni koji od kružnih tokova u Klancu pođu širokobriješkom obilaznicom u smjeru Mostara, nakon oko 200 metara s lijeve strane uz rijeku Lišticu ugledaju ostatke stare kamene građevine i željeznog postrojenja te se zapitaju što je tu nekada bilo. Radi se o ostacima nekadašnje "fratarske centrale", kako se u narodu zvala mala hidroelektrana koju su izgradili širokobriješki franjevci, piše Frano Vukoja za Večernji list. Nadomak "fratarske centrale" bila je i mlinica u vlasništvu širokobriješkog franjevačkog samostana.
Dolaskom franjevaca u Hercegovinu, najprije na Čerigaj 1844., a potom u Široki Brijeg 1846. godine, došlo je do značajnog civilizacijskog napretka. Započeta je gradnja širokobriješke crkve i samostana, kolijevke Hercegovačke franjevačke provincije, škola, trgovina, mlinica… Prije točno sto godina rodila se ideja o gradnji hidrocentrale na rijeci Lištici koja bi mogla osvijetliti samostan i franjevačku gimnaziju te gradić koji je počeo nicati početkom 20. stoljeća nakon što je preko rijeke Lištice prošla cesta Mostar – Posušje, piše portal Večernjeg lista BiH. Fra Ante Marić, autor troknjižja "Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu", o ideji gradnje "fratarske centrale" piše: "Prateći gimnazijski i samostanski život, razvidno je da su stalni problemi s rasvjetom i grijanjem - trebalo je osigurati znatne količine karbida, drva i ugljena, što nije bilo ni jednostavno ni jeftino. Stoga se među profesorima i fratrima u samostanu rodila ideja da se iskoristi rječica Lištica podno Širokog Brijega uz fratarsku mlinicu za podizanje hidrocentrale za proizvodnju električne energije. O tome svjedoči pismo namjere upućeno 21. travnja 1924. franjevačkom starješinstvu. Pismo su potpisali fra Krešimir Pandžić (profesor u gimnaziji, diskret samostana), fra Pavo Dragićević (profesor u gimnaziji, diskret samostana), fra Žarko Pehar (vikar samostana) i fra Stanko Kraljević (gvardijan)". Prvi pisani trag o hidrocentrali datira od 10. listopada 1923. godine, a u njemu stoji: "Zarekoše se o. direktor, o. Dragićević, o. Pandžić, o. Knezović, o. V. Nuić, o. D. Zrno, o. P. Sesar, da kroz godinu dana neće piti alkoholnih pića, a umolit će oca gvardijana da se od toga suviška osnuje fond, a da se iz toga izvede električna rasvjeta u samostanu i gimnaziji".
Zanimala su nas puna imena spomenutih fratara pa smo razgovarali s fra Antom Marićem, autorom spomenutog troknjižja. Sedam fratara koji su se zavjetovali svoje skromne džeparce usmjeriti za prikupljanje potrebne papirologije za izgradnju hidroelektrane na rijeci Lištici u Širokom Brijegu bili su fra Krešimir Pandžić, fra Pavo Dragičević, fra Mate Čuturić (ravnatelj franjevačke gimnazije), fra Oton Knezović, fra Viktor Nuić, fra David Zrno i fra Petar Sesar. Sve su to franjevci koji su ostavili dubok trag ne samo u vjerskom životu Hercegovine.
Trebalo je proteći čak 13 godina od ideje do realizacije tog, u to vrijeme, više nego ambicioznog projekta. Valja se prisjetiti i toga da je tih 30-ih godina prošlog stoljeća širokobriješka obitelj Naletilić (iz koje potječe Predrag Naletilić – Nale, pokojni nogometni menadžer) imala dva agregata koja su pokretali dizel-motori za proizvodnju struje. Po pričanju starijih, 1945. godine partizani su to demontirali i odnijeli u nepoznatom smjeru.
Zahtjevan projekt
No, vratimo se "fratarskoj centrali". Uprava Hercegovačke franjevačke provincije, nakon što je iz Širokog Brijega stigao zahtjev o gradnji hidrocentrale na rijeci Lištici, dala je svoje dopuštenje, ali za zahtjevan projekt trebalo je osigurati dosta novca i dozvole za gradnju, piše Vecernji.ba. Samostan je do novca došao prodajom nekih svojih nekretnina. Širokobriješki samostan 24. listopada 1927. uputio je molbenicu tadašnjem Hidrotehničkom odjeljku Mostarske oblasti "za pretkoncesiju radi izrabljivanja vodene snage na rijeci Lištici" na koju je 31. listopada 1927. dobivena odluka u kojoj je stajalo kako se tehničkim tijelima dopušta obavljanje tehničkih predradnji, premjeravanje zemljišta, mjerenje brzine i količine vode, geološko ispitivanje područja i ostalo što je bilo potrebno za izradu projekta u svrhu iskorištavanja vodene snage. Radovi na novoj gimnazijskoj zgradi bili su pri kraju pa su u provinciji dali prioritet što bržoj izgradnji hidroelektrane kako bi gimnazija dobila struju.
Fra Ante u svom troknjižju piše: "Na kapitulu Provincije održanom 20. travnja 1928. godine donesena je odluka da se bezuvjetno počne s izgradnjom centrale. U tu svrhu 6. svibnja 1928. godine u Širokom Brijegu održana je izvanredna sjednica kojom je predsjedao o. provincijal Dominik Mandić. U Arhivu Provincije čuva se dio zapisnika s te sjednice, koji se odnosi na raspravu o postavljanju električne rasvjete." Nastavilo se s pribavljanjem potrebne dokumentacije. Provincijalat 4. svibnja 1935. šalje dopis Maksi Kenu u Beograd, a 15. lipnja i J. M. Voithu u St. Pölten, kako bi došli na dogovor oko izgradnje hidrocentrale. U srpnju 1935. Provincijalat se obraća i Vasi Ristiću u Beogradu, kojega informiraju o dosadašnjim pregovorima te traže adrese tvrtki Siemens i Jugo A. E. G. kako bi ih zamolili za njihovu ponudu vezanu uz električni dio projekta, piše Večernji list. Arhiv Provincije čuva dopis na njemačkom jeziku od 9. srpnja 1935. upućen na J. M. Voith Maschinenfabrik etc. St. Pölten, u kojem provincijal izvješćuje nadležne u toj tvornici strojeva kako je tehnički odjel u Mostaru s inženjerom Vanjom pregledao sve njihove skice i na njih stavio primjedbe. Upozorava se kako je u pisanom dogovoru naručena turbina od 15 konjskih snaga, a oni isporučuju onu od 20. Uslijedio je niz dopisa u vezi s generatorom i elektrifikacijom samostana, gimnazije, konvikta i drugih objekata u Širokom Brijegu. Provincijalat je poslao dopise na Jugoslavensko AEG društvo a. d. Beograd, Jugoslavensko Siemens d. d. Zagreb, Tehničku poslovnicu ing. Petar Banović Split, Asea Društvo za proizvodnju motora i generatora Zagreb.
U ljeto 1935. čehoslovački konzul u Splitu dopisom se obraća Jugo-škodi d. d. Škodovim zavodima d. d. u Zagrebu. S tvrtkom A. Solterer u Sarajevu potpisan je ugovor za generator koji je kupljen od tvrtke Ganz. U Arhivu Provincije postoje dokumenti iz kojih se mogu iščitati brojni podaci o opisima brane (benta), kanala od brane do hidroelektrane, mlinova, kamene zgrade za postrojenja (široka 6,85, duga 17,30 i visoka tri metra). Fra Ante navodi kako je ban Primorske banovine dr. Jablanović potpisao objavu u službenom glasniku te banovine, kojom su zadovoljeni svi zakonski propisi za izgradnju električne hidrocentrale na rijeci Lištici. Provincijal je opunomoćio širokobriješkog gvardijana dr. fra Fabijana Paponju da ga zastupa u vezi s gradnjom hidrocentrale i rasvjetljavanja samostana te okolice Širokog Brijega, piše Večernjak. U gimnazijskom izvješću za školsku godinu 1935./36. stoji: "4. 3. 1936. svečano otvorenje električne rasvjete u gimnaziji". Hercegovina franciscana izvješćuje: "Dne 2. 3. 1936. otvorena je električna centrala u Širokom Brijegu, a 23. 1. 1937. postavljen je u centrali autoregulator." "Fratarskom centralom" do 1945. godine upravljao je gimnazijski profesor matematike i fizike fra Augustin Leopold Zubac. Hidrocentrala je bila u vlasništvu Hercegovačke franjevačke provincije, a posljednji njezin fratar upravitelj bio je širokobriješki gvardijan (1946. - 1952.) fra Vencel dr. Kosir. O radu hidrocentrale i poslije 7. veljače 1945. svjedoči sačuvani dokument pronađen u Franjevačkoj knjižnici Mostar. Riječ je o godišnjem obračunu električne centrale u Širokom Brijegu. Iz obračuna se vidi kako vlasnik nema nikakvih prihoda, već gubitak.
Dvije godine nakon zločina boljševika u partizanskim odorama nad širokobriješkim franjevcima uslijedila je boljševička pljačka. Nakon spaljivanja knjiškog i arhivskog blaga franjevačkog samostana i gimnazije te najstarijih provincijskih matica krštenih, vjenčanih i umrlih, 1947. godine uslijedila je nacionalizacija dijela samostanske zgrade, zgrade Franjevačke klasične gimnazije, konvikta te gotovo svih nekretnina, pa tako i "fratarske centrale"! U "obrazloženju" je stajalo kako su fratri htjeli imati struju samo za sebe, a da je nisu omogućili "radničkoj klasi". S otete hidrocentrale od fratara nacionalizacijom komunističke vlasti razvele su mrežu na više naselja, napon se smanjio i gotovo nestao pa zamalo više nitko nije imao struju u Širokom Brijegu. Obećavana je svijetla budućnost, a nastao je pravi mrak. Zbog neznanja i nebrige ova hidroelektrana prestala je s radom i pretvorila se u ruševinu.
"Fratarska centrala" vezana je i uz pokolj širokobrijeških fratara u veljači 1945. godine. Fra Miljenko Mića Stojić kazao nam je: "Devet fratara sklonjenih u mlinici i hidrocentrali pojavilo se pred gimnazijom i samostanom 8. veljače. Postrojba za ubijanje otišla je prema Mostaru pa su ih poveli 'nekamo prema Splitu'. Poslije smo fra Melhiora Prlića pronašli ubijenog u Zagvozdu, a fra Radoslav Vukšić, fra Fabijan Paponja i još jedan nepoznat čekaju da budu otkopani u jami Golubinka kraj sela Mratova kamo su ih, prema svjedočenjima, odveli partizani sa skupinom uhićenika iz Širokog Brijeg, pun jedan ili dva kamiona, kako opet svjedoci kažu. Fra Mariofil Sivrić je, pak, ubijen u Širokom Brijegu nakon što je naučio jugokomuniste kako rukovati hidrocentralom. U poraću su mlinica i hidrocentrala oduzete te prepuštene zubu vremena."
Karlo Rotim u svom monografskom izdanju "Široki Brijeg" piše kako je "fratarska centrala" imala fratra ravnatelja, a strojar pazitelj bio je Ivan Čutura. Nove jugokomunističke vlasti nacionalizirale su "fratarsku centralu" 1948. godine i pretvorena je u Kotarsko električno poduzeće koje je 1955. promijenilo naziv u poduzeće Hidrocentrala na Lištici, piše portal Večernjeg lista BiH. Nove komunističke vlasti u svom projektu elektrifikacije grade dalekovod Raštani - Široki Brijeg (tada Lištica) i trafostanicu. Tehničko primanje trafostanice obavljeno je 1958. godine, poduzeće Hidrocentrala na Lištici pripojeno je Električnom poduzeću Mostar, a u Širokom je osnovana poslovnica tog poduzeća. Krajem 50-ih godina prošloga stoljeća počinje elektrifikacija širokobrijeških sela. Trenutačno djelatnici širokobriješke poslovnice Elektroprivrede HZ Herceg Bosne osiguravaju napajanje strujom oko 11.000 kućanstava i oko 1500 gospodarskih objekata.
Održivi i inkluzivni turizam i kultura
No, ne smije se zaboraviti "fratarska centrala". Grad Široki Brijeg priprema projekt revitalizacije (sanacije i rekonstrukcije) "fratarske centrale" i mlinice. Služba za lokalni ekonomski razvoj Grada Širokog Brijega već nekoliko mjeseci priprema taj projekt na rijeci Lištici na nekretninama koje su upisane u posjed i stvarno su vlasništvo Franjevačkog samostana Uznesenja BDM u Širokom Brijegu. Svemu je prethodio načelan dogovor oko pripreme projekta i usmena suglasnost uprave samostana u Širokom Brijegu. Grad Široki Brijeg namjerava navedeni projekt kandidirati na objavljeni poziv u sklopu Programa prekogranične suradnje Interreg IPA Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2021. – 2027. kroz prioritetnu os (oblast): Održivi i inkluzivni turizam i kultura. Partneri Širokog Brijega u prijavljivanju ovog projekta bit će Grad Vinkovci (u Republici Hrvatskoj) i Turistička zajednica Herceg Novi (u Crnoj Gori). U skladu s odrednicama objavljenog poziva za dostavljanje prijedloga projekata, i ako bude odobreno financiranje ovog projekta iz navedenog programa, bit će potrebno da Grad Široki Brijeg kao nositelj projekta raspolaže određeno vrijeme objektima i infrastrukturnim sadržajima izgrađenim i financiranim kroz ovaj program, o čemu će se sklopiti odgovarajući ugovor s Franjevačkim samostanom Široki Brijeg uz suglasnost Hercegovačke franjevačke provincije. Nakon isteka tog ugovora Grad Široki Brijeg će sve objekte i nekretnine predati Franjevačkom samostanu Široki Brijeg u urednom i očuvanom stanju na daljnje raspolaganje. Ovih dana završavaju se početni radovi na čišćenju terena oko samog objekta i dovodnom kanalu (jažvi) kako bi se što preciznije moglo sagledati stanje na samoj lokaciji i utvrditi opseg potrebnih radova za sanaciju i rekonstrukciju ovog važnog objekta spomeničke i povijesne baštine Širokog Brijega i Hercegovine. Ako bi projekt bio odobren i potpisani odgovarajući ugovori, samo radovi na sanaciji i rekonstrukciji objekta mogli bi se izvoditi tek koncem 2024. i tijekom 2025. godine.
Prije nekoliko godina bilo je riječi o gradnji dviju malih hidroelektrana na rijeci Lištici na lokacijama Luke i Dubrava. Na području Širokog Brijega trenutačno je oko 250 trafostanica, a 1958. bila je samo jedna. Prošlo je sto godina od ideje o gradnji "fratarske centrale", a sada na sve strane Širokog Brijega niču solarne elektrane. Na krovovima industrijskih objekata tvrtke Feal u Širokom Brijegu fotonaponske (solarne) elektrane imaju ukupnu snagu 1,4 megavata. Ova tvrtka izrađuje i ugrađuje podkonstrukcije za solarne elektrane. Feal je i vlasnik tvrtke F. L. WIND, koja u vjetroparku na Jelovači kod Tomislavgrada proizvodi 36 megavata električne energije!
Širokobriješka tvrtka Emerus proizvodi podkonstrukcije za solarne elektrane, a na krovovima svojih industrijskih objekata na 10.000 četvornih metara ima solarnu elektranu snage tisuću i pol megavata! Širokobriješka tvrtka TT Kabeli proizvodi kabele za solarne elektrane. Kad se uskoro liberaliziraju propisi vezani za solarnu energiju, bit će u Širokom jako puno manjih solarnih elektrana. U gradske službe stižu zahtjevi za velika polja solara. No, postoji i ideja za vjetroelektranu, čitav vjetropark, na lokaciji Bila, koja dijelom pripadaju Širokom Brijegu. Širokobriješka tvrtka TEM Mandeks veliki je proizvođač elektroinstalacijskog materijala. A sve je počelo idejom sedmorice veličanstvenih širokobrijeških fratara prije sto godina!
