Gotovo svi učenici u HNŽ-u imaju jedan simptom skolioze, ili je spušteno rame ili je lopatica ramena prema naprijed, do nekih većih tegoba koje pokazuju već uznapredovale stupnjeve skolioze, pokazalo je istraživanje koje uz odobrenje Ministarstva prosvjete HNŽ-a provodi Rehabilitacijski centar “Život” iz Mostara, piše Večernji list BiH. Tim povodom razgovarali smo s voditeljem tima koji vrši preglede Darkom Bilićem.
Pregledano 800 djece
Skolioza je dijagnoza koja predstavlja deformitet kralježničkog stupa. Javlja se kod djece u bilo kojoj životnoj dobi, značajno učestalije u pretpubertetskom, pubertetskom i postpubertetskom razdoblju. Smatra se da veliki broj djece “obolijeva” od ove “bolesti”, čak po nekim istraživanjima i do 60% djece ima jedan vid skolioze ili lošeg držanja koje prethodi skoliozi. Ovim istraživanjem u HNŽ-u utvrdio bi se broj djece koja imaju pokazatelje za ovo stanje i tako bi se napravila značajna prevencija, a time i potreba za ozbiljnim i dugotrajnim liječenjem. Ovim i ovakvim istraživanjem moglo bi se preventivno djelovati tako da se djeca pokrenu odgovarajućim sportskim aktivnostima i osnovnim vježbama za prevenciju skolioze. - Odobrenjem Ministarstva prosvjete HNŽ-a krenuli smo u realizaciju projekta i istraživanja “Prevencija pojavnosti skolioze kod djece osnovnih i srednjih škola na području HNŽ-a”. Cilj istraživanja bio je utvrditi točan broj djece koja imaju simptome skolioze te vezu između pojave bolesti i dobi djeteta te tjelesne aktivnosti, ali i utjecaj pravodobnog otkrivanja na rezultate liječenja primjenom fizioterapije - kazao nam je Bilić. Istraživanje je počelo i do sada je pregledano oko 800 djece, a stanje je poražavajuće. Gotovo svako dijete ima jedan simptom skolioze, ili je spušteno rame ili je lopatica ramena prema naprijed, do nekih većih tegoba koje pokazuju već uznapredovale stupnjeve skolioze. - Istraživanje se provodi u osnovnim školama u 7., 8. i 9 razredu i u srednjim školama u 1. i 2. razredu. Projekt se još uvijek provodi, a do sada su pregledi izvršeni u 11 škola. Pregledi se rade nasumično po gradovima i općinama, uputimo dopis ravnateljima, oni ga potom prosljeđuju razrednicima jer moramo dobiti pristanak roditelja da bi se izvršio pregled djece s obzirom na to da se radi o maloljetnim osobama. Kad škola prikupi pristanke roditelja, mi počinjemo. Iskreno, rezultati su poražavajući. Do sada je pregledano 800 djece i 90 posto njih ima neki problem. Ne kažem da svi imaju skoliozu, jer dijagnozu skolioze može uspostaviti samo liječnik na rendgenskoj snimci, ali po simptomima, ako ništa, dijete ima spušteno desno rame, što je simptom skolioze - kaže Bilić.
Malo se kreću
Istraživanje pokazuje da je veliki broj djece koja nisu aktivna, dakle nemaju nikakve aktivnosti izvan škole, ne treniraju niti se bave nekim tjelesnim aktivnostima. Zanimljiv je podatak da djeca u “seoskim” školama pokazuju znakove manjeg stupnja problema. Također, ta djeca pokazuju manje pretilosti nego djeca u gradskim školama. - Kod dijela djece u pitanju je bilo samo spušteno rame, a kod druge djece spušteno rame, lopatica i djelomično udubljena brazda i rebrena grba kad se sagnu. To su već malo teži slučajevi gdje smo hitno tražili detaljne preglede. Prilikom pregleda djeci smo dali anketne listiće gdje smo ocjenjivali od 1 do 5, 1 je dobro stanje, a 5 je loše. Ocjenu 1 dobilo je svega oko 5% djece - istaknuo je. Što je razlog takvom stanju, mobiteli, teške torbe,neaktivnost...? - Mislim da je kombinacija svega toga, premda ne mogu tvrditi 100% da je isključivo to razlog. Ima djece koja ne koriste mobitel, idu na treninge, a i dalje imaju skoliozu. Djeca idu na treninge pet puta tjedno po sat vremena, a ostatak tjedna su neaktivni i opet se svodi na to da je neaktivnost glavni uzrok. S druge strane, ima djece koja ne idu na treninge, ne kreću se, ali nemaju problem. Kad napravimo komparaciju “seoske djece”, primjerice Domanovića i djece iz škole u Mostaru, mnogo manje djece iz Domanovića dobilo je ocjenu 4 ili 5. Dobili su, recimo, 2 eventualno 3, za razliku od Mostara, gdje je većina dobila ocjenu 3, 4 ili 5. Isto tako, djeca iz seoskih sredina su mnogo manje pretila - kaže Bilić. Djeca na selu mnogo se više kreću. Način brige o tijelu, smatra, treba vratiti u neka ranija vremena kad su se djeca puno više igrala vani i kretala. - Kad su u pitanju teške torbe, to ne želim ni komentirati, zato što smo kolege i ja uzimali torbe u razredima i nama je bila teška, a ne djetetu od 8, 9 ili 10 godina. Tako da vjerojatno i torba ima svoj utjecaj - ističe Bilić. Problemi počinju od razvojne faze djeteta, a Bilić smatra kako je jedan od uzroka i nosiljka za dijete, popularno “jaje”. - Prema našem istraživanju, u nosiljkama “jaje” nije preporučljivo da dijete dugo boravi. Maksimalno sat ili dva, zato što u njima dijete ne razvija trbušni zid. Djetetu je u nosiljci sve u vidokrugu. Kažu da je dijete u nosiljci u fetus položaju kao u utrobi majke. Da je trebalo biti u fetus položaju nakon rođenja, ono bi bilo, ali nije. Kad je na ravnoj podlozi, da bi vidjelo neki predmet ili osobu, ono se mora dizati, a u jajetu nema potrebu za tim i, po mišljenju nas u Centru, ono se ne razvija dovoljno i dolazi do poremećaja koji se javljaju u kasnijoj dobi - kaže Bilić i dodaje da se djetetu neće ništa dogoditi s dvije godine, ali se problemi javljaju kasnije u fazi intenzivnog rasta.
