Posvojiti ili udomiti dijete koje je ostalo bez topline obiteljskoga doma, ljubavi, zaštite i skrbi roditelja nije nimalo lako i jednostavno. U to su se uvjerile mnoge obitelji i bračni parovi koji ne mogu imati djecu.
- U braku smo već 11 godina, puno puta smo na neki od poznatih medicinskih načina pokušavali dobiti svoje dijete i budući da u tome nismo uspjeli, prije koju godinu shvatili smo i zaključili da ne želimo više gubiti vrijeme i da želimo posvojiti dijete. Na tome radimo već dvije godine, ali još uvijek bezuspješno. Obratili smo se Centru za socijalni rad u Ljubuškom i oni su nam savjetovali da se pismeno obratimo centrima za socijalni rad u FBiH.
Stalno šalju zahtjeve
Prošle godine poslali smo zahtjeve većini centara i naveli da bismo željeli posvojiti dijete starosne dobi do tri godine. Od većine centara dobili smo odgovore, ali, nažalost, negativne. Uvijek je bilo da zahvaljuju na našem zahtjevu, da trenutačno u evidenciji nemaju djece za posvojenje i ako ih bude, da će nas uzeti u razmatranje - iznose za Večernji list svoje iskustvo s pokušajem posvojenja djeteta Katarina i Danijel M., mladi bračni par iz Ljubuškog, situirani i samosvjesni intelektualci.
No, nisu odustali te su se ove godine opet posavjetovali u Centru za socijalni rad u Ljubuškom i rekli su im da opet pošalju zahtjeve, da ih obnavljaju svake godine. To su i učinili i ovoga puta poslali na još više adresa te dodali stavku da žele proći edukaciju za udomitelje. Dobili su odgovore od većine, ali, nažalost, kao i lani - negativne. Ipak, nije sve bilo uzalud, dogodio se i određeni pomak. Od Centra za socijalni rad u Širokom Brijegu dobili su obavijest da će se u Širokom Brijegu održati obuka (edukacija) za udomitelje i posvojitelje i da mogu sudjelovati.
- Za posvojitelje djece nije potrebna edukacija, dok za udomitelje jest. No, veće su nam šanse da dođemo u priliku posvojiti dijete ako u našem statusu piše da smo prošli edukaciju. Odlučili smo se na taj korak i prezadovoljni smo, proširili smo svoje vidike i nazore i stekli nova saznanja i iskustvo o toj problematici - naglašavaju Katarina i Danijel. Obuku u Širokom Brijegu organiziralo je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike uz potporu SOS Dječja sela BiH - kampanja “Topli dom za svako dijete”.
Sudjelovalo je 15 obitelji, mogućih udomitelja i posvojitelja, a sastojala su se i od dva kućna posjeta svakoj obitelji koje su sudjelovale u obuci. Obuku su izvodile četiri predavačice (trenerice) s potrebnom licencijom iz triju županija: Katarina Karačić iz Širokog Brijega (ZHŽ), Nadira Đapo iz Konjica (HNŽ), Anamarija Galir iz Tomislavgrada (HBŽ) i Julija Živko iz Livna (HBŽ). Edukacija je završena nedavnom dodjelom certifikata.
- Često građani miješaju udomiteljstvo djece s posvojenjem, međutim to nije isto. Za razliku od posvojenja kod kojeg se stvara veza jednaka onoj koja postoji između roditelja i djece, udomiteljstvo predstavlja privremeni oblik zaštite djeteta sve dok se za to dijete ne osigura još bolji oblik brige. Udomiteljska obitelj, za razliku od posvojiteljske, u obvezi je njegovati kontakt djeteta s njegovom biološkom obitelji kako bi se olakšao povratak djeteta u nju kada se za to steknu uvjeti i ako je to u najboljem interesu djeteta - objašnjavaju predavačice Katarina Karačić i Nadira Đapo.
To znači da se udomljeno dijete može vratiti u svoju biološku obitelj ako se u njoj optimalno poprave i poboljšaju uvjeti za njegov normalan život i razvoj, dok u slučaju posvojenja ono trajno prekida vezu s biološkim roditeljima. Puno je peripetija da bi se dijete udomilo, no još je teži put da bi se posvojilo, a o tome zorno svjedoče brojke: u prošloj godini u Centru za socijalni rad u Širokom Brijegu zaprimljeno je 10 zahtjeva za posvojenje od kojih je uspješno okončano jedno, dok u godišnjem izvješću Centra za socijalni rad Ljubuški stoji da su primili 15 novih zahtjeva za posvojenjem, a u 2018. godini posvojenja nije bilo. Ipak, unatoč svim teškoćama i zaprekama, ovaj bračni par iz Ljubuškog ne odustaje, nadaju se da će se naći djevojčica ili dječak koji trebaju toliko željenu roditeljsku ljubav, nježnost, sigurnost koju im oni žele i mogu pružiti. U tome su spremni preuzeti i mogući rizik.
Pozitivna priča
- Na kraju smo zaključili da bismo se odvažili i udomiti djecu bez obzira hoćemo li ih posvojiti ili nećemo, bez obzira na rizik koji bi nas emocionalno vjerojatno shrvao - mogući odlazak djeteta kojeg bismo jedno vrijeme odgajali. Zaključili smo da imamo dovoljno i ljubavi i energije da bismo se mogli upustiti u takvo nešto i vjerujemo da bi iz svega toga trebala izići neka pozitivna priča. Na kraju da dodamo i to da nije riječ o samo jednom djetetu, željeli bismo posvojiti ili udomiti više djece - ustrajni su u svojoj plemenitoj i uzvišenoj odluci i želji Katarina i Danijel. •
