- Iako ima prostora za pojeftinjenje, to se neće dogoditi jer je općepoznato da ništa ne pojeftinjuje, pa tako ni kruh. Dobro će biti ako ne dođe do poskupljenja iako u ovom trenutku nema razloga za to - govori za Večernji list predstavnik jedne sindikalne organizacije u BiH dobro upućen u problematiku rasta cijena. I sam kaže da ovu problematiku nije problem pratiti jer je činjenica da ništa ne pojeftinjuje i da će se ljudi sami morati dozvati pameti da bi spriječili ovaj udar na proračun.
Aditivi u kruhu
- Kruh je iz godine u godinu sve manji, sa sve više aditiva, a cijena mu raste. Mi smo došli do razine da nema kruha ispod dvije i pol marke, a četveročlana obitelj, s obzirom na to koliko mi ovdje jedemo, ne može proći ispod dva kruha - ističe sugovornik. Sada se vidi i realnija situacija u BiH s obzirom na to da je završila žetva pšenice. Pšenica je predana u mlinove po cijeni od 35 feninga za kilogram. Ratari su zatražili da zbog jeftine pšenice pojeftini i kruh jer po ovoj cijeni vidimo da pekari imaju brutalno visoke marže na svoje proizvode. Štruca kruha od pola kilograma, ako ne i manje, košta minimalno 2 KM, a kilogram pšenice nakon žetve 35 feninga, čime je sve rečeno. Iz Udruge potrošača Zvono za BHRT su komentirali ovu situaciju i pozvali da se krene u neke dugoročnije i ozbiljnije mjere jer trenutačna situacija je takva da kruh za umirovljenike postaje luksuz. Šef Udruge pekara iz Bijeljine Radenko Pelemiš ističe drugu stvar koja je danas presudna u formiranju cijena. - Od korone pa naovamo cijena pšenice ne utječe toliko na formiranje cijene, najviše utječe radna snaga. Mi smo od doba korone 3-4 puta povećavali plaće radnicima - kaže. Jedna utješna stvar koju je rekao glasi da ako već neće doći do korekcije, odnosno pojeftinjenja cijena kruha, barem neće biti ni poskupljenja u idućem razdoblju. Napravljen je i izračun koliko tko novca zaradi u ovoj oblasti. Tako, primjerice, od 100 kilograma pšenice koju ratar proda za 35 KM dobiju se oko 74 kilograma brašna. Od toga se može napraviti 148 kilograma kruha, a to je barem 300 štruca od po pola kilograma. Prema tome, pekar na onom što je platio 35 KM zaradi minimalno 600 KM, a ako je štruca 2,50 maraka - i 750 KM. Ako uzmemo u obzir i kvasac i ulje, opet su marže u ovoj industriji neprirodno visoke. Međutim, očito tu nema mehanizama da se nešto promijeni. Prema jednom od ranijih istraživanja, dok Europljani pojedu oko 35 kilograma kruha godišnje, prosječan bh. građanin godišnje pojede čak 160 kilograma kruha. A zašto bh. građani i dalje najviše kupuju kruh i toliko se njime hrane? Pa zato što je i dalje najpristupačniji cjenovno, unatoč tome što bi nam zdravije bilo da uvelike smanjimo konzumaciju. Jer BiH je zemlja u kojoj se ljudi nekvalitetno hrane, a bijeli kruh je najčešća namirnica. Nakon korone konkretnih istraživanja nije bilo, no prije pandemijske godine istraživanja nisu išla u prilog bh. građanima. Sugovornik s početka teksta kaže nam da je sada situacija još gora.
Opasnosti u dodacima
- Kako je počela pandemija, svi smo kolektivno pali pod stres i jeli smo sve što nam se našlo pri ruci. Osim loših prehrambenih navika, vjerojatno smo i psihičke tegobe navukli zbog pandemije i zbog globalnog rata. E, sad, da smo mi neka razvijena zemlja, vjerojatno bi se nutricionisti ozbiljnije uključili savjetodavno prema stanovništvu, ali ne možete govoriti meni da jedem voće, povrće, ribu i slično u trenutku kad moja četveročlana obitelj preživljava od dvije tisuće maraka mjesečno!? Onda imate umirovljenike koji žive od još manje novca pa teško je onda objašnjavati ljudima kako bi kruh trebalo maknuti iz prehrambenih navika. Čovjek se u BiH najede kruha za 2 KM i ništa mu više ne treba, a zdravlje je narušio takvim ručkom, s tom štrucom prepunom aditiva i to će se manifestirati u budućnosti. Dugoročno radimo probleme i dobro bi bilo da pekari, ako već imaju marže po 500 posto, stave što više pšenice u taj kruh, a ne da dodaju razne aditive, vezivne tvari, pojačivače okusa... kojima neće morati potrošiti previše, a stvorit će ljudima dojam da jedu pravi kruh. Nažalost, nema pravog kruha i inspekcije se trebaju ozbiljnije uključiti - kaže naš sugovornik.
